Četvrtak 15. tjedna kroz godinu: Jaram je moj sladak

Meditacija uz Evanđelje: Mt 11,28-30

Jaram je drveni okvir koji se paru volova stavljao na šiju i pomoću kojega su onda volovi teglili plug ili kola. Jaram je uskoro postao pojmom kojim se označava nečiji robovski položaj, pa se onda kaže da je kralj koji bi u ratu pobijedio „podjarmio“ svoje protivnike. Nadalje, neki su čak govorili da je Božji zakon zapravo jaram nametnut narodu da ga ima na plećima, htio on to ili ne htio. I evo, o tome simbolu ropstva i potlačenosti Isus govori na drugačiji način. Kaže da trebaju doći k njemu svi koji su izmoreni i opterećeni i on će im dati odmora i zaključuje: „Jaram je moj sladak i breme moje lako“.

Isus ne želi da gledamo na težinu onoga što nam je činiti, nego na svrhu. Zar je Isusov križ bio lak? Zar je lako biti čestit? Zar je uvijek lako othrvati se napasti, suspregnuti vlastiti bijes, ne prepuštati se strasti? Zar je bilo lako mučenicima koji su život dali za Isusa? Međutim, važna je svrha, važan je motiv. Evo, roditelj će podnijeti najveće napore za svoje dijete i neće uopće gledati na težinu onoga što podnosi. Tako i mi. Kada po daru vjere spoznajemo što je za nas i za naše bližnje dobro i spasonosno, ne gledamo na teret, ne gledamo na muku, ne gledamo na težinu. Možemo tako reći da se sveti Franjo s lakoćom odrekao svoga bogatstva, da je naš blaženi kardinal Stepinac s lakoćom i dubokim mirom primio nepravednu presudu i uznički život. Za ono što stvarno vrijedi, vrijedi se žrtvovati. Isus veli: „Učite se od mene“. Naravno. On je preko tereta križa dospio do nebeske proslave. To je evanđelje – radosna vijest.