Ponedjeljak 25. tjedna kroz godinu: Ništa nije tajno
Meditacija uz Evanđelje: Lk 8,16-18
Devedesetih godina prošloga stoljeća, neposredno prije ujedinjenja Istočne i Zapadne Njemačke, netko se potrudio uništiti velik dio arhive tajne policije Istočne Njemačke, tako da neka komunistička zlodjela nikada neće biti razotkrivena. U našoj ljudskoj povijesti moguće je pomesti i zamesti tragove zločina… Međutim, je li tome baš tako? U jednoj kitici himna zvanom „posljednica“ koji se pjevao za Dušni dan čitamo: Kada sudac sudit stane, / Sve će tajne biti znane, / Sve grjehote pokarane. Zvuči strašno. Međutim, Isus to isto veli: „Ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći.“ Upravo tako. Mi ljudi možda uspijemo sakriti i pokriti tragove svojih grijeha, ali je pred Bogom sve bjelodano i u vječnosti će sve to biti znano.
Što reći? Što god mislili, što god govorili, što god činili ili propuštali učiniti, valja imati pred očima da će sve to jednoga dana izići na svjetlost sunca. Zato je važno potruditi se da sve što činimo, činimo tako, kao da je to u tome trenutku pred očima cijeloga svijeta. Znak je za uzbunu, ako nešto što činimo, želimo sakriti od ljudi. Veli Pavao: „Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru.“ Po Isusu Kristu koji nas prosvjetljuje, mi smo djeca svjetla, mi nismo djeca tame. Veli Knjiga Postanka: „Ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš“. Dao Bog da se to u našem životu svakodnevno i ostvaruje.
