Slike

Nekad si mi bio netko tko danas više nisi. Kako ću znati koja je slika o tebi prava? Koju bih trebao zadržati, a koju odbaciti? Ne može li se dogoditi da odbacim pravu sliku o tebi i usvojim krivu? Tvoje pitanje: A vi, što vi kažete tko sam ja?, nosi sa sobom tu opasnost. Izgubiti pravu sliku Boga i izabrati pogrešnu.

Ta dilema nosi sa sobom i pitanje tko je Bog? Mogu li na to pitanje odgovoriti samostalno za sebe, odbaciti svaki autoritet i svako drugo tumačenje koje ne odgovara mojoj slici i mom odgovoru? Nije dovoljno tek odbaciti krive slike o tebi, jednako je važno usvojiti one koju su ispravne i prave, one koje su istinite.

Postoje li takve slike o tebi ili je danas sve prepušteno mojoj samovolji i mojim slobodnim tumačenjima slika koje Pisma o tebi donose? Kome je dano na kraju krajeva da tvrdi ovo je prava slika o Bogu? Bilo bi neobično da si nekako dopustio da svatko stvara sliku o tebi kakvu želi, a da pri tom nisi samog sebe objavio i rekao za sebe tko si ti. Kako bi bilo moguće stvoriti sliku o tebi kad ne bi bilo ničega što si o sebi rekao?

Čovjekov um te je pronašao u prirodi, pronašao te kao arhitekta svemira, pa čak i kao stvoritelja, ali te nije mogao pronaći kao Oca, kao onaj koji si moj Abba. Nije te mogao pronaći kao ljubav i kao Trojstvo. Bilo je naznaka, nagovještaja, ali ne i punine slike Boga. Punina slike došla je u utjelovljenoj Riječi, u Sinu. On će na puno mjesta reći kako nam kazuje samo ono što je čuo od Oca svoga i kako su Otac i on jedno.

Slika koju je on o tebi donio među nas istinita je slika Boga. Ta se slika pokazala kao nerazumljiva njegovim najbližim suradnicima, pa je jednog od svojih najbližih suradnika nazvao đavlom jer je imao krivu sliku o Bogu.

Od vremena do vremena svatko od nas koji vjeruje nađe se u poteškoći razumijevanja slika o tebi. Ponekad i oni koje si ovlastio kao autentične tumače niti samu znaju, niti razumiju ili namjerno prešućuju istinitu sliku o tebi što onda izazove zbunjenost i nesnalaženje. Jer ako oni nisu sigurni ili namjerno iskrivljuju tvoju sliku što ću onda ja usvojiti kao sliku o tebi? Ako već nismo sigurni koje je slika ispravna i istinita, postoji li barem način da se slike razbistre i pročiste?

Tu su Pisma. Ona govore ljudskim jezikom, ali govore o Bogu. Tko je on i kakav je. Uz sve nesavršenosti ljudskog pripovijedanja o tebi Pisma ostaju najpouzdanije svjedočanstvo, najpouzdanija platna na kojima je naslikan Bog i tko je on i kakav je njegov odnos prema svijetu i čovjeku.

Koliko se god ta slika mijenjala kroz povijest, kroz sazrijevanje i odrastanje, uvijek je ostajala i bivala slikom koju je naslikao i opisao čovjek koji vjeruje u Boga i vjeruje Bogu, čovjek koji je imao i ima povjerenje u Boga.

I neki elementi te slike o tebi nikad se nisu mijenjali: milosrđe, dobrota, pravednost, osuda grijeha, ljubav, povjerenje, pouzdanje, vjernost, protivljenje nepravdi, suosjećanje u trpljenju i patnji… Sve su to elementi jedne te iste slike o tebi.

Kako bi se slika o tebi stalno čistila i iznova činila jasnijom i istinitijom, treba uporno čitati Pisma i osluškivati što je čovjek vjere nadahnut Duhom Svetim zapisivao o odnosu između tebe i čovjeka, između tebe i svijeta. Ne treba se plašiti slika koje će čovjek izgubiti i koje će izblijedjeti, kao da sam se oduvijek jedino toga i plašio. Malo ili gotovo nimalo sam razmišljao kako nisam oslobođen usvajanja novih i moguće krivih slika o tebi, uvjeren kako svaka nova slika o tebi znači istinu o tebi. Tako bih se mogao naći u situaciji da imam krive slike o tebi, a da sebe uvjerim da su ispravne i istinite.

Svaka slika koju sam o tebi stvorio i imam treba usporedbu s onim slikama koje o tebi donose Pisma. Tako se malo-pomalo ipak kroz dugi period čitanja, slušanja i osluškivanja Pisma dođe do ispravne i istinite slike o Bogu, koju stalno treba čistiti od krivih i lažnih natruha koje se za nju i uz nju stalno i uporno priljubljuju.

Jer moja slika o tebi nikad nije statična i do kraja naslikana, ona od mene traži da pred nju neprestano stanem i poput nekakvog slikara ispravljam ono što je na njoj krivo i pogrešno, dok mi Pisma služe kao model i uzor kako se u umu, životu i djelovanju stvara ispravna i istinita slika o tebi.