Sveti Andrija: Bacaju mreže

Meditacija uz Evanđelje: Mt 4,18-22

Danas, dok se spominjemo apostola Andrije, opet možemo vidjeti kako su nedokučivi putovi Božji. Evo, u jednome danu Isus poziva četvoricu učenika: Šimuna prozvanog Petar i brata mu Andriju te Ivana i njegova brata Jakova. Prema Matejevu evanđelju, to su prva četvorica apostola koje je Isus izabrao. I onda Isus Šimunu daje ima Petar-Stijena i čini ga prvakom apostola. Kasnije će Isus uzeti uži krug učenika koji su s njime bili u nekim posebnim zgodama. Bilu su to Petar, Ivan i Jakov. Zašto je Andriju izostavio?

Možemo se upitati, kako se zbog svega toga osjećao Andrija. Izostavljen? Potisnut? Ponižen? Prisjetimo se: apostol Petar je u najvažnijem trenutku zanijekao Isusa. Ivan i Jakov su se pokazali karijeristima jer su u budućem Isusovom kraljevstvu htjeli sjediti Isusu s lijeve i s desne strane. I takve je ljude Isusu uzeo za uži krug svojih učenika! Kako to razumjeti?

Mi ne možemo znati zašto je Isus baš tako odlučio. Međutim, upravo takav Isusov izbor može donijeti novo svjetlo u naš život. Isus je za Petra, Ivana i Jakova imao posebnu zadaću. Nije se radilo o tome da je Isus smatrao da je jedan više vrijedan od drugoga ili da bi Andrija bio apostol druge klase. Ovdje se radi o pozivu, ovdje se radi o poslanju, a ne o osobnom odlikovanju. Je li nužno pred Bogom veći nadbiskup ili bilo koji „običan“ vjernik koji nastoji biti čestit pred Bogom i ljudima? Bog neće suditi nekoga po službi koju obnaša, nego prema tome, koliko je on čestit tamo gdje jest, bio on biskup, predsjednik vlade ili vozač autobusa.

Upravo tako. Zbog toga će biti mudro da svatko od nas nastoji činiti ono na što je od Boga pozvan. Zato nas Isus opominje i potiče: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran“ (Lk 16,10). Dao Bog da mu budemo vjerni cijeloga života, da bismo mogli biti dionicima vječnoga života sa svetim Andrijom i svima svetima.