Bogojavljenje – homilija
Uvod i pokajnički čin
Današnja se svetkovina naziva Bogojavljenje. Bog se, naime objavljuje svim narodima i svakom čovjeku dobre volje. Oni mudraci koji su pohodili Isusa i dali mu darove, predstavljaju sve narode svijeta i znak su da se Isusovo evanđelje nije imalo odnositi samo na jedan narod i samo na jednu zemlju. Danas se na poseban način Bog i nama objavljuje; u svojoj riječi i u otajstvima koja slavimo. Htjeli bismo biti dostojni i Božje objave i njegovih velebnih darova. Zato ćemo u poniznosti srca na nas zazvati Božju milost.
- Gospodine, ti se Kralj kraljeva, ti si Gospodar neba i zemlje. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, Sine Božji, ti nas činiš dionicima svoje božanske naravi. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti nas pozivaš da budemo dionicima Kristova trpljenja, da bismo mogli biti dionicima i njegove proslave. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Danas se u Crkvi spominjemo tajanstvenih Isusovih klanjalaca. Veli današnje evanđelje da su ga potražili mudraci s Istoka (Mt 2, 1-12). Nije zapisano koliko ih je točno bilo, nije točno određeno iz koje zemlje stižu. Svi pustinjski narodi rado promatraju zvjezdano nebo – jer se ono i danas tamo osobito dobro vidi. Međutim, ovi su mudraci bili i zvjezdoznanci. I evo, Bog ih je na neki način pomoću kretanja nebeskih tijela upozorio da se rodio Kralj na Zapadu i to Kralj koji je na poseban način Božji poslanik. I evo, ti tajanstveni Božji ljudi donose Isusu neobične i znakovite darove: zlato, tamjan i smirnu. Crkva je u samim tim darovima prepoznala proročki nagovještaj značenja Isusa i njegova otkupiteljskog djela. Drevna antifona veli da su mudraci donijeli zlato velikom kralju, tamjan pravome Bogu, smirnu ukopu njegovu.
Zlato
U starini je zlato uglavnom služilo kao moneta – sredstvo plaćanja. Samo je samostalni vladar imao pravo kovati vlastiti zlatni novac. Pa kao što je i danas, naravno, tiskanje novca u isključivoj nadležnosti državne vlasti, tako se u starini smatralo da je zlato kraljevski monopol. Zlato se donosi kralju, ono njemu pripada. U Starom zavjetu Bog za sebe veli: “Moje je zlato, moje je srebro” – riječ je Gospodina nad Vojskama (Hag 2,7). A, evo, mudraci donose zlato Isusu na dar. Priznali su mu time kraljevsko dostojanstvo. I doista, Novi zavjet priznaje Isusa za pravoga Kralja: Krist treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje (Kor 15,25). I mi, naravno, priznajemo našega Gospodina Isusa Kraljem neba i zemlje.
Međutim, sada dolazi ono što je osobito važno. Ovih božićnih dana na poseban način zahvaljujemo što je Sin Božji uzeo na sebe našu ljudsku narav, da bi nas zaogrnuo svojim božanstvom. Isto je to i s njegovim kraljevstvom i kraljevanjem. Ta, Isus je zato i došao da nas učini dionicima Božjega kraljevstva. Tako Knjiga otkrivenja daje hvalu Kristu govoreći: Otkupio si, krvlju svojom, za Boga, ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji” (Otk 5,9-10). To je naša nada i to je naša radost. Od Boga dolazimo, u Bogu živimo i njemu idemo.
Tamjan
Židovi i ostali narodi su u starini na žrtvenicima palili tamjan u čast Bogu. Poznato je da su u vremenima progonstva mnogi kršćani radije dali život, nego da zapale tamjan na žrtveniku rimskim bogovima. A evo, mudraci donose novorođenom Isusu upravo tamjan kao dar. Priznali su time da Isus nije samo običan kralj, nego da dolazi od Boga, kao Božji Sin.
Taj je dar i za nas znakovit. Jednom zgodom Isus u raspravi s farizejima, braneći svoje božanstvo, potvrđuje da i mi na njemu imamo udjela: Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti – kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: “Huliš!” – zbog toga što rekoh: “Sin sam Božji!” (Iv 10,34-36). Apostol još jasnije progovara: Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi (2 Pt 1,3-4).
Nismo ni svjesni koliko je naše dostojanstvo! Kako onda možemo dopustiti da živimo kao da smo samo od ovoga svijeta, kao oni kojima je jedino i isključivo važno ono što je ovozemno, propadljivo, pa i Bogu protivno? A Bog nas poziva k sebi, da budemo dionici njegove nebeske slave!
Smirna
Međutim, u ovozemnom životu nije sve tako jednostavno. Tako mudraci novorođenom Isusu poklanjaju i smirnu. Po sebi se radi o skupocjenoj mirisnoj pomasti. Međutim, crkvena tradicija u tome daru vidi onu pomast kojom će biti pomazano Isusovo tijelo za ukop. Štoviše, Pismo nam govori da je Isus proslavljen upravo kroz svoju predanost, poniznost i poslušnost sve do smrti, smrti na križu (Fil 2,8). Prema tome, mi koji smo, po njegovoj milosti, dionici njegove proslave, nužno smo i dionicima njegove muke. I to je jedini put. Veli apostol: Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati (2 Tim 2,11-12). Prema tome, naše životne nevolje – naši križevi – samo su potvrda da nas Isus pridružuje sebi – i u patnjama i u proslavi.
Tri znakovita dara koja su mudraci donijeli Isusu oslikavaju i naš život. Zahvaljujemo Bogu na kraljevskom dostojanstvu, na dioništvu u Kristovu božanstvu, ali s nadom prihvaćamo i nevolje zajedno s Kristom.
