»Svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,13)
Shadow

Sveti Bartol

24. kolovoza Crkva liturgijski časti sv. Bartola, jednog od Isusovih dvanaest učenika, kojega Novi zavjet naziva njegovim punim imenom – Bartolomej. Prema predaji, podnio je vrlo okrutnu mučeničku smrt, i to tako što su mu progonitelji kršćanstva oderali kožu s cijelog tijela, a potom mu odrubili glavu.


sv. Barolomej


Sv. Bartolomeja spominju sva tri sinoptika, i to pri nabrajanju Dvanaestorice, a uvijek je naveden uz Filipa. Spominje se i u Djelima apostolskim, a prema nekima pronalazimo ga i u Ivanovu evanđelju (Iv 1,45ss), ali pod imenom Natanael. Iako nije općeprihvaćeno, čini se tako kako bi njegovo pravo ime bilo Natanael, dok bi Bartolomej bio dodatak imenu, nastao od “Bar Talmaj”, tj. značio bi “Talmajev sin”.

Prema Ivanovu evanđelju, Natanael se spominje kao prijatelj Filipa, a s obzirom da su i kod sinoptika Bartolemej i Filip navedeni zajedno, a Ivan ne navodi još i Bartolomeja, niti sinoptici i Djela apostolska navode Natanaela, vrlo je opravdan zaključak da je riječ o jednoj te istoj osobi. U potvrdu tome ide i činjenica kako relativno često u Novom zavjetu pronalazimo one koji imaju dva imena, kao npr. Šimun Petar, Juda Tadej, Ivan Marko i drugi.

Ivan tako donosi zgodu o pozivu prvih učenika, te nakon što su za Isusom pošli Andrija (i još jedan učenik) i Petar, opisuje kako su to učinili i Filip i Natanael. Isus jednostavno poziva Filipa i on pristaje, a potom Filip nalazi Natanaela i kaže mu kako su našli Mesiju. Natanael nije spremno krenuo za Isusom kao ostali učenici, nego je sumnjičavo upitao: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” (1,46b), ali kad ga je Isus ugledao i rekao o njemu “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!” (1,47b), i nakon što mu je Isus odgovorio na njegovo pitanje odakle ga poznaje – da ga je vidio ranije pod smokvom, s punim pouzdanjem je usklinuo: “Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!” (1,49). Potom Ivan navodi kako se Isus divi Natanaelovoj vjeri jer je povjerovao da je Sin Božji samo na temelju njegovih riječi da ga je vidio pod smokvom, te mu obećava da će i više od toga vidjeti, a svima njima prorokuje da će gledati otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.

Ivan spominje Natanaela i na kraju svoga evanđelja, kod ukazanja na Tiberijadskom jezeru, gdje izričito navodi kako je bio iz Kane Galilejske (Iv 21,2). U tom mjestu se i danas nalazi crkva posvećena sv. Bartolu u čast, što još jednom potvrđuje veliku vjerojatnost kako je Natanael Bartol.

Prema predaji, kao i ostali apostoli, nakon silaska Duha Svetoga odlazi naviještati Radosnu vijest, a apokrifi navode kako je stigao i do Indije, te potom i do Armenije. U Armeniji je podnio vrlo okrutnu mučeničku smrt oko 70. god., i to tako što su mu zbog njegove vjere ogulili svu kožu s tijela, a zatim mu odrubili glavu. To je motiv koji često pronalazimo u umjetnosti, a posebno se ističe na Michelangelovoj slici Posljednjega suda u Sikstinskoj kapeli, gdje je prikazan kako drži svoju oderanu kožu u ruci, a u koju je slikar ovjekovječio svoj portret. Često se prikazuje i s posebno oblikovanim velikim nožem u ruci, kao oružjem kojim je mučen i ubijen.

U 6. st. njegove su relikvije prenesene na Zapad, i to najprije na otok Lipari u Tirenskom moru, pa u grad Benevent, a potom u Rim, gdje su smještene u crkvi Sv. Bartola, u malom otočiću usred rijeke Tiber. Štuje se kao zaštitnik oboljelih od grčeva, kožnih i živčanih bolesti, te kao zaštitnik seljaka, pastira i raznih zanatlija, posebno onih koji rade s kožom, a na molbu Sindikata policije Hrvatske 2012. god. proglašen je i njihovim zaštitnikom.

U našoj su vjerskoj i kulturnoj baštini poznati i različiti običaji vezani uz Bartolovo, a posebno blagoslov konja (uz Jurjevo), odlazak u vinograde gdje se stavljaju strašila za ptice, skupljanje ljekovitog bilja i drugo.