Svjetonazori i tragedija
Može li Vaš svjetonazor opstati?
Isus u Ivanovu evanđelju 16, 33 kaže svojim učenicima:
„U svietu tieskotu ćete imati“ (Bartol Kašić)
„Na svitu imat ćete protiske“ (Petar Katančić)
„Na světu stiske budete imali“ (Ivan Rupert Gusić)
„Vi ćete biti na svitu obnevoljivani“ (Ivan Matij Skarić)
„U svietu ćete imati nevolju“ (Bogoslav Šulek)
„U svijetu ćete imati tjeskobu“ (Franjo Zagoda)
„U svijetu ćete imati muke“ (Lujo Bakotić)
„U svijetu imate tjeskobu“ (Ivan Ev. Šarić)
„U svijetu ćete imati patnju“ (Ljudevit Rupčić, 1961.)
„U svijetu imate muku“ (Bonaventura Duda i Jerko Fućak)
„U svijetu ćete jada dopasti“ (Gracijan Raspudić)
U grčkom izvorniku: imate θλῖψις/thlĩpsis: tlaku, tjeskobu, pritisak, progon, nevolju, muku.
Te su riječi istinite za sve. U određenim trenutcima, poput posljednjih nekoliko mjeseci, čine se još prikladnijima. Rat u Ukrajini koji je u tijeku, kriza gladi u Gazi i prošlotjedna pucnjava u trgovini Target u Austinu – koji je uzeo tri ljudska života, uključujući djeda i njegovu unuku – samo ističu ovo ljeto patnje, koje je započelo razornim poplavama u Teksasu. Svi smo se zgrozili na izvješća o tome što su one djevojke iz Kampa Mystic pretrpjele i oplakivali vijest da ih je 27 izgubilo život.
Tragedije razotkrivaju naša najdublja vjerovanja o životu i svijetu. One ne samo da pokazuju koja su ta vjerovanja, nego ispituju jesu li ona „dovoljno velika“. Sumnjičavci često govore kao da se problem zla i patnje tiče samo kršćanstva, ali svaka religija i svaki svjetonazor moraju protumačiti zašto je svijet takav kakav jest.
Naturalistička objašnjenja stvarnosti niječu Boga, poriču da On postoji. Svijet je proizvod isključivo tvarnih uzroka i postupaka. Prema tom gledištu, nema izgleda da stvari budu kakve bi trebale biti, nego samo onakve kakve jesu. Stoga ono što se dogodilo djevojkama u poplavi u Teksasu nije bilo zlo, nego samo loša sreća.
Istočne religije kao budizam i hinduizam, kao i zamisli New Agea koje dijele isti osnovni svjetonazor, poriču postojanje stvarnoga zla. Ako je fizički svijet iluzija, onda zlo koje nanosi fizički svijet također mora biti iluzija. To je, naravno, više skretanje s teme nego objašnjenje. Umjesto da pitamo zašto se događaju loše stvari, sada se pitamo: „Zašto se događaju prividi loših stvari?“
Prema poslijemodernističkim ideologijama, stvarnosti nikada ne možemo pristupiti jer smo zarobljeni u vlastitim perspektivama i iskustvima. Ali, naravno, čak i oni koji nisu fizički iskusili određeno zlo mogu znati da je to bilo loše. Kritička teorija, noviji potomak poslijemodernističkoga perspektivalizma, svodi zlo na tlačenje (ugnjetavanje) i krivnju svaljuje na određene skupine ljudi. Međutim, to objašnjenje ne uspijeva objasniti prirodne nepogode i zla djela koja čine članovi potlačenih skupina.
Jedini svjetonazor dovoljno velik da objasni postojanje zla i ponudi put naprijed jest kršćanstvo. Sveto Pismo objašnjava ljudsko stanje u njegovoj punini. Stvoreni na Božju sliku, ljudi imaju nevjerojatnu sposobnost donijeti dobro u svijet. Pali, imamo nevjerojatnu sposobnost donijeti zlo i patnju u svijet. Na isti način, svijet koji je Bog stvorio pun je ljepote, istine i dobrote, ali naš je grijeh slomio ovaj svijet na ozbiljne i duboke načine. Stoga se često nalazimo žrtvama štetnih sila koje su daleko izvan našega nadzora.
Činjenica da zlo u svijetu i u ljudima doživljavamo kao zlo, unatoč tomu koliko se često događa, ključ je značenja svemira i kako smo stvoreni. Štoviše, junačka djela i žrtve, čak i usred teškoga zla, doživljavamo kao duboko dobra i istinita. I to nešto govori.
Tijekom poplava u Teksasu 26-godišnji spasilac Scott Ruskan, plivač Obalne straže, poslan je na prvu zadaću. Kao jedini spasilac na mjesta događaja spasio je živote 165 djece i voditelja kampa Mystic. Zapravo, spasio je i nekoliko plišanih životinja kada su djevojčice koje je spasio pitale mogu li i one poći s njim. Kako je Erick Erickson rekao:
„Novac toga čovjeka treba se odbiti u svakom baru u Americi do kraja njegova života. Njega kuća časti.“
Ipak, u okviru kritičke teorije, ta vrsta muškoga junaštva je „otrovna“ i podjarmljujuća. Ako je fizički svijet iluzija, kao što tvrde transcendentni svjetonazori, i patnja djevojaka i Ruskanovo junaštvo nisu ništa više od iluzije. Ako se život razvijao prema neodarvinističkoj priči o preživljavanju najsposobnijih u svijetu, nije bilo časti u onome što je Ruskan učinio, ni vrijednosti u životima onih koji su poginuli te noći.
Kršćanski svjetonazor smatra strašne tragedije uistinu strašnima. Ispravno je plakati, pa čak i biti ljut suočen sa zlom i patnjom jer ovaj svijet nije onakav kakav bi trebao biti. Zlo, međutim, nema zadnju riječ. Čim je zlo ušlo u svijet, Bog je počeo djelovati kako bi mu se suprotstavio, zaštitio nositelje Svoje slike i, u konačnici, oslobodio svijet od zla. Uvijek ćemo se pitati zašto se određeno zlo može dogoditi, ali naši napori da zlo prevladamo dobrom imaju smisla, jer zamišljamo Boga koji je stvorio svijet i toliko ga volio da je poslao Svoga jedinoga Sina. Kao što je rekao Samwise Gamgee:
„Postoji dobro na svijetu, gospodine Frodo, i vrijedi se boriti za njega.“
John Stonestreet i Timothy D. Padgett
