Oznaka: 11. nedjelja kroz godinu (B)

Čitanja: Ez 17,22-24; Ps 92,2-3.13-16; 2Kor 5,6-10; Mk 4,26-34 Veliki ljudi imaju planove, imaju vizije. Život svoj u to ulažu. Tko ima jamči uspjeh? Mogu li biti sigurni? Ali oni idu, vjeruju, nadaju se. Tako je s odgojem djece, takav nam je cijeli život. Tako je i Pavao imao svoju viziju. Kao prvo, bio je uvjeren da ga je Gospodin pozvao naviještati evanđelje po cijelom ondašnjem svijetu, osobito poganima, to jest nežidovima. Drugo, duboko je vjerovao da će on nakon toga svoga životnog poslanja dospjeti svome Gospodinu, u vječnost. U njegovom apostolskom poslanju motivirala ga je upravo ta vjera da ga Bog poziva i motivirao ga je epilog – vječnost s Kristom u Bogu. Zato je bio pun snage, pun vjere, pun predanosti, pun ljubavi za svoj poziv i za ljude kojima je bio poslan. Pri koncu ž...

Čitanja: Ez 17,22-24; Ps 92,2-3.13-16; 2Kor 5,6-10; Mk 4,26-34 Poučavajući svoje učenike o načinu prisutnosti kraljevstva Božjega u svijetu i u našim dušama, Isus je posegnuo i za prispodobama koje smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku. Pričajući prispodobe o kraljevstvo , pričao je u biti o sebi i svome dolasku među ljude, jer on je to kraljevstvo o kojemu je pričao. On je sadržaj tog kraljevstva, kao i navjestitelj koji tumači kako se to kraljevstvo ostvaruje. Danas je tako u središte pozornosti stavio sjeme, to jest kraljevstvo je Božje usporedio sa sijanjem sjemena. Time je htio skrenuti pozornost na to da je ono maleno, tiho, nezamjetno. Ne raste bučno ni spektakularno, a opet njegovu snagu ništa ne može zaustaviti. Na istovjetan način je Isus došao u ljudsku povijest: kao obič...

Naš Gospodin Isus je na vrlo jednostavan, premda ponekad i neobičan način, naviještao dolazak kraljevstva Božjega na zemlji. Takva je i današnja prispodoba o kraljevstvu Božjemu kao sjemenu koje je bačenu u zemlju ili pak gorušičinom zrnu koje je maleno i neprimjetno, ali iz njega niče potom veliko stablo (Mk 4, 26-34). Isus je imao potrebu istaknuti ovu tihu prisutnost kraljevstva Božjega vjerojatno radi toga što nitko nije zamišljao dolazak kraljevstvo Božjega na takav način. Očito su očekivali da Bog očituje svoje silu i moć, da napravi snažni zahvat u povijest i među ljude, te da tako ljudima na neki način nametne svoje kraljevstvo. No očito su se mnogo prevarili, jer Isus nas poučava da ovo kraljevstvo dolazi kao jedna vrlo posebna moć, a to je moć koju u sebi ima zrno koje no...

Uvod i pokajnički čin Zacijelo se rado sjećamo kako smo prije više godina u rukama držali maleno, tek rođeno djetešce i nekako u sebi pomišljali: Bože, što li će biti od ovoga djeteta? A evo, danas dok gledamo to dijete kao odraslu osobu, gotovo da ne možemo vjerovati da smo ga tako malenoga držali u rukama… S radošću, a koji puta i sa sjetom gledamo kako se život brzo razvija i kako od malenoga postaje veliko. Isus nam danas govori da je takva i naša vjera, da je takvo i njegovo Kraljevstvo. Možda izgleda maleno i slabašno, ali ono će donijeti i već donosi velebne plodove. Naravno, i mi bismo htjeli sudjelovati u napretku Božjega kraljevstva. Zato ćemo se na početku ove svete mise pokajati za sve svoje grijehe i propuste.  Gospodine, svojom mudrošću i svojom ljubavlj...

Mk 4,26-34 Evanđeoska nam prispodoba postavlja zanimljiv kontrast: s jedne strane sijač je ovdje u središtu interesa pripovjedača, ali s druge jasno je proglašena njegova nemoć da nakon sjetve utječe na daljnji razvoj događaja! Nakon što je sjeme posijano, ključno za njegov rast i razvoj nije ono što sijač radi, nego ono o čemu on ne zna niti može što učiniti! Sijač se ne bavi onim što se događa u tlu. Njegovo je noću ići u krevet i jutrom ustajati. Suprotnost njegovoj neaktivnosti su aktivnost sjemena koje raste, razvija se i klija te aktivnost tla koje omogućuje napredak sjemena. Ključna riječ jest da zemlja, gledano iz perspektive čovjeka-sijača, donosi plod sama od sebe (grč. automatê). Isus se, kao prvi navjestitelj Kraljevstva, našao u situaciji da mora dati odgovor o...

Kako što je danas tako nije bila rijetka pojava ni u Gospodinovo vrijeme da je bilo onih koji su željeli lako, brzo i bezbolno promjene u ljudskom društvu i u životima pojedinaca, a onda opet sukladno nekoj svojoj viziji i načinu ostvarenja. Nije problem uočiti da se stvari ne kreću uvijek kako se nama sviđa, bilo da se ne kreću u onom smjeru koji bismo mi htjeli, bilo da se ne kreću onom brzinom koju bismo smatrali neophodnom. Pa i kao odrasli često se ponašamo kao djeca koja žive u svijetu mašte pa razmišljamo o tome što bismo mi učinili kad bismo imali barem “5 minuta vlasti”, te sanjamo kako bismo mi riješili probleme društva i naroda, pojedinca i svijeta, samo da nam je prikladna moć. Pa ako nam se ne učini dostatnom moć moćnika ovoga svijeta onda pomišljamo i na to što bi to ...

U traženju smisla i životnih ostvarenja, često se kao ljudi hvalimo onim izvanjskim. Koliko se samo puta dogodilo da smo se hvastali vidljivim uspjesima, titulama, uradcima, zanatima i alatima, a da ne spominjemo aute, građevine i izvanjsko blještavilo ovozemnih dobara. Mnogi ljudi se diče veličinom položaja, moći i društvenog ugleda, te se nekada zna govoriti o velikim i malim ljudima u društvu, o značajnima i beznačajnima. Naši ljudski susreti najčešće prođu u razgovoru upravo o takvim temama, jer rado takve stvari iznosimo kao novosti, značajne događaje koje pamtimo i po kojima mjerimo svoje vrijeme i pravimo planove. Koliki samo znaju pretjerivati kad nas bombardiraju ističući položaj i važnost, priznanja i uspjehe. A s druge pak strane, postoje mnogi ljudi koji se nemaju čime ...

VELIČINA GORUŠICE Jeste li ikad vidjeli zrno gorušice o kojem Isus tako rado pripovijeda? Jednom sam bio stavio na dlan gorušicina zrna i bila su doista jedva vidljiva, manja od zrnja divljega maka. A stablo gorušice? Nije baš gorostasno, ali naraste i do četiri metra visine tako da na njemu ptice mogu graditi svoje gnijezda. Isusova je prispodoba veoma kratka. Nebesko je kraljevstvo slično zrnu gorušice koje je, istina, manje od sveg sjemenja, ali kad, posijano, uzraste, razvije se u stablo dovoljno veliko da ptice u njemu grade svoje gnijezda. Prispodoba kratka, ali veoma ohrabrujuća. Isus voli suprotnosti i takve slike rado uzima. Veli Isus da je kraljevstvo Božje slično takvom zrnu gorušice. Maleno i neznatno. Za oči neupućena čovjeka beznačajno. A ipak čini velike stv...

U jednoj gradskoj školi upitala učiteljica djecu: Djeco, kako nastaje kruh? Djeca se pomalo začuđeno pogledala, dok jedan dječak nije smogao hrabrosti odgovoriti svojoj „neupućenoj“ učiteljici: Učiteljice, kruh ne nastaje, on stoji na polici u dućanu. Naravno, učiteljica je ostala zaprepaštena kako današnja djeca ne znaju ništa o tome kako nastaje kruh, a vjerojatno bi isti odgovor dobila da je pitala kako se proizvodi mlijeko ili neki drugi prehrambeni proizvod. Odgovor koji je primila bio je potvrda kako je negdje prekinuta nit sa životom i prirodom u kojoj nastaje život, po svim onim prirodnim tijekovima kojima je određen. I dok odrasli prepričavaju kako djeca danas ne znaju one osnovne stvari koje se tiču prirode i njenih procesa, već su upućeni više na tehnički razvoj i dosti...