Oznaka: 23. nedjelja kroz godinu (C)

Mi koji pamtimo vremena jednoumlja, znamo kako smo iz udžbenika mogli iščitavati kako je čovjek pravi div kojemu ništa nije nemoguće. Jer, eto, učili su nas, osvojili smo morske dubine, gorske vrhove, stigli smo u svemir, reguliramo rijeke, gradimo brane, iskorištavamo zemljina bogatstva. Ljudskom umu ništa nije nemoguće otkriti. Zato je „religija tek opijum za narod“. A danas znamo da nismo svemoćni, znamo da svako otkriće donosi deset novih nepoznanica i da su neiscrpne tajne prirode i cijeloga svemira. Naša je zemlja doslovno zrno pijeska na beskrajnom žalu i kap vode u nepreglednom oceanu. Ta je mudrost bila prisutna još u drevnim biblijskim vremenima. Tako veli Knjiga mudrosti (Mudr 9, 13-18b): „Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a ...

Nitko od nas u svojoj sredini ne voli proračunate ljude, premda se svakome od nas događa da smo u određenim stvarima u većoj ili manjoj mjeri proračunati. No nisu nam po volji ljudi koji u svemu traže svoju računicu i ništa ne rade bez računice. U tom smislu zlorabe i ljude oko sebe, jer drugi nisu osobe s dostojanstvom, već samo dio njihove računice, što znači da u svakome pored sebe traže način kako se njime okoristiti za vlastiti probitak. Svakome su mrski oni koji su spremni i rodbinske i prijateljske veze promatrati isključivo kroz prizmu materijalne koristi. Onaj tko je proračunat pokazuje da ne poštuje i ne cijeni ljude kao svetinju do koje bi mu trebalo stati, jer je čovjek po sebi dragocjenost. Naprotiv, proračunati ljudi promatraju ljude oko sebe samo u onoj mjeri u kojoj ih m...

Uvod i pokajnički čin Na prvoj stranici Svetoga pisma opisuje se kako Bog stvara svijet, dan za danom. I na koncu svakoga dana stvaranja veli se: I vidje Bog da je dobro. Bog je sve dobro stvorio. Sve je Božje stvorenje ispunjeno mudrošću i Božjim duhom. Ali u isto vrijeme puno toga ne vidimo i ne razumijemo, pogotovo kada se – ponajviše zbog čovjekove zloće – na svijetu događaju nesreće i nepravde. I u takvim prigodama vjernik se ne osjeća ostavljenim, nego se uvijek pouzdaje u Božju milost i dobrotu. I mi danas stojimo pred Bogom opterećeni svojim nevoljama i tjeskobama, ali i svojim grijesima. Zazovimo na se Božju milost, da bismo mirno i plodonosno mogli proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, tvoj je mudri i dobrostivi Duh u samim počecima lebdio nad ovim svijetom. Gospod...

Lk 14, 25-33 Pretprošle nedjelje razmatrali smo razliku između mišljenja i razmišljanja. Vidjeli smo koliko je prihvaćanje mišljenja jednostavniji način za stjecanje stava prema životu negoli prihvatiti se ozbiljnog razmišljanja. Koji je danas kriterij uspjeha? Uspio je onaj kome to svi priznaju, onaj liječnik ili odvjetnik kod kojega svi idu… Tko je najbolji učitelj, voditelj duhovnih vježbi? Onaj kojega svi traže!  Najbolji je onaj brand kojega svi kupuju – ne bi tako činili da nije najkvalitetniji! Tako većina razmišlja… Gdje hrli mnoštvo, ondje stvari valjda idu kako treba. Isus, naprotiv, kao da zazire od velikih brojeva. Obraća se svojima kao malome stadu, oni su sol svijeta, malo kvasca, majušni kao zrno gorušičino! U današnjem evanđeoskom odlomku Isus kao da je iznenađen što...

Uvod i pokajnički čin Iako je čovjek biće obdareno razumom, ipak ćemo jedni drugima često uputiti prigovor kako ne razmišljamo. Pri tome se, naravno, ne radi o tome da netko ne bi uopće razmišljao, nego time želimo reći da netko ne razmišlja dovoljno, ili, još bolje, da ne razmišlja o bitnim stvarima. Tako se često događa da čovjek razmišlja samo o užicima ili o poslu a ne razmišlja o vlastitom zdravlju ili o vlastitoj obitelji. I onda griješimo protiv Boga, bližnjih i protiv nas samih. Danas nam Isus govori kako nam ponekad treba sjesti i proračunati što nam je činiti. Upravo to želimo učiniti na početku ove svete mise. Zastat ćemo na trenutak, zamislit se nad svojim grijesima i propustima, zamoliti Gospodina za oproštenje, da bismo tako mogli dostojno proslaviti ova sveta otajstva...

Dok slušamo Isusovu pouku iz današnjeg Evanđelja (Lk 14, 25-33), pretpostavljamo da bi se Isus danas izrazio slikama iz našega života i da bi progovorio jezikom našega vremena. Tako bi po svoj prilici uzeo primjere ne iz života kraljeva, nego iz iz učeničkoga života, jer svi znamo o čemu je riječ, dok o životu kraljeva i negdašnjeg vojevanja danas nemamo izravno iskustvo. U tom smislu vjerojatno bi Isus uočio kako je dobar dio roditelja ponosan na svoju djecu koja su obavili upise i započeli novu školsku ili akademsku godinu u školama koje su izabrali ili na fakultetima za koje drže da su najbolja prigoda za ostvarenje njihovih snova i želja. I ne bi on bio tužan ni nesretan što su roditelji sretni da su upisali djecu u što je moguće bolje škole ili što su studenti uspjeli prijeći prag...

Molim te za svoje dijete Ivana Brlić-Mažuranić u jednoj svojoj nezaboravnoj bajci tankoćutno zamjećuje kako ponekad „ni junak ne može suzi da odoli.“ I evo u današnjoj poslanici Filemonu (Flm 9b-10.12-17) vidimo apostola Pavla upravo u takvoj ulozi. Eno njega, starca, okovana, negdje na koncu svoga životnog puta. Pun nježnih i osjećajnih riječi piše Filemonu: „Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima.“ Nisam mogao odoljeti ovoj poslanici. Redovito je ispuštamo u našem naviještanju jer nam se čini previše osobnom. Međutim, ova je poslanica izuzetna. Kao prvo, to je jedina poslanica koju je Pavao cijelu napisao vlastitom rukom (toliko mu je bila važna!). Nadalje, pisao ju je jednom čovjeku zauzimajući se za drugog čovjeka. Privatno pismo. Konačno, ova nas poslanica uč...

Gospodinove riječi iz današnjeg Evanđelja (Lk 14, 25-33) zvuče prilično oporo i čudno. Mnoštvu koje ga je slijedilo on postavlja uvjete: tko želi biti njegov učenik treba mrziti oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, nakon čega također treba uzeti svoj križ i ići za njim. Očito je imao dobar razlog za tako neobičnu reakciju, jer izgovoriti takve riječi nije bilo lako, pogotovo za nekoga tko je potrošio svoj život učeći ljude kako će ljubiti uvijek više i ispravnije. Gospodin Isus je vjerojatno osjetio da mnoštvo koje ga je slijedilo kako bi slušalo njegove pouke ima svoje ljudske računice, što nije pomirljivo s njegovim stavom i poimanjem života i vjere. Dolazili su s mnoštvom svojih težnji i potraživanja, pa onda Božja riječ nije u njima mogla biti djelotvorna na način na koji je ...