»Jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11,30)

Žena, muškarac, sloboda


Za muškarca i ženu u braku sloboda za je najzahtjevniji oblik. To je sloboda svjesnog i slobodnog odricanja i žrtvovanja za suprugu ili supruga. Odustajanje od svojih zahtjeva i hirova kako bi se stavilo potpuno na raspolaganje muškarcu odnosno ženi. Zahtjevnost slobode za javlja se i u traženju da se potpuno iziđe iz sebe, da se ništa za sebe ne zadrži i sačuva. Najpoznatije iskustvo i svjedočanstvo slobode za nalazimo u Kristovom predanju samog sebe na križ. Kristovo potpuno odustajanje od samog sebe radi spasenja čovjeka najjasnije je svjedočanstvo postojanja slobode za. Sloboda za uvijek je zajedničarska jer je njezin objekt druga ljudska osoba ili zajednica ili čovječanstvo. Sloboda za izlazak je iz osobnog egoizma i autonomije kako bi se slobodno prepustilo drugom. Sloboda za zahtijeva puno strpljivosti, podnošenja, prihvaćanja svoga supruga ili supruge. U slobodi za čovjek bira biti dobrovoljna žrtva kako bi drugi ostvario svoju slobodu.

Brak ulazi u krize i poteškoće kada sloboda za biva nadvladana slobodom protiv. Sloboda protiv je individualno poimanje slobode kao ostvarenja svojih ciljeva, želja i planova gdje je suprug ili supruga sredstvo tog ostvarenja. Sloboda protiv je po svojoj naravi upotreba slobode drugog kao sredstva, predmeta ili stvari. Tako suprug ili supruga postaju predmet ostvarenja slobode protiv i dolaze u opasnost da prestanu biti osobe.

Sloboda za se ne ostvaruje šutnjom i odsutnošću. Sloboda za se ostvaruje bračnim jedinstvom unutar kojega se svjedoče čovjekovi pokušaji te slobode. U bračnom jedinstvu, potpomaganju i brizi sloboda za dolazi do punog izražaja i sjaja kao kada se zdrava supruga brine o bolesnom suprugu. Ona se slobodno odlučuje na slobodu za. Biti ona koja strpljenjem, podnošenjem i brigom pokazuje da je odabrala slobodu za. U obredu vjenčanja koji se sklapa u crkvi postoji dio privole u kojem se govori o ljubavi i poštovanju, brizi i u dobru i u zlu. Ovaj dio privole izražaj je te slobode za supruga ili suprugu. Sloboda za je odsjaj Kristove slobode za kojom je Krist prihvatio biti žrtva za spasenje ljudi. Sloboda za uključuje fenomene koji su danas ili zanemareni ili se čine teško ostvarivima: žrtva, predanje, odricanje, podnošenje, strpljenje, razumijevanje, suradnja, briga, podrška. Svi ovi fenomeni zajedno koji se javljaju u različitim trenutcima bračnog života tvore tu slobodu za.

Sloboda za posebno vrednuje slobodu supruga ili supruge. Ne pogrešno poimanje slobode da se čini što se želi i živi kako hoće, nego slobodu ljudske osobe koja u braku sebe ostvaruje kroz bračno jedinstvo. Obično mislimo da se naša sloboda ostvaruje apsolutnom autonomijom, individualnošću, odbijanjem bilo kakvih obveza, dužnosti i briga. Ova sloboda protiv primijenjena u braku zasljepljuje muškarca ili ženu pred očitom činjenicom: brak nije individualni posao privatnog samoostvarenja, nego zajedničarski napor i trud oko obostranog rasta i sazrijevanja. Slobodu protiv karakterizira nemogućnost muškarca ili žene da do kraja odustane od sebe i izloži se drugom u potpunosti svoje ljudskosti. Sloboda protiv istovremeno obećava samopredanje i spremnost na brigu i žrtvu i sama sebi obećava da će možda i najvažniji dio sebe zadržati za sebe. Ovdje nije riječ o privatnosti. Riječ je o svjesnom i slobodnom odbijanju da se za svoga supruga ili suprugu bude potpuno na raspolaganju, posebno u onim dimenzijama bračnog života koje traže podršku i oslonac u suprugu ili supruzi. Jedan od razloga zašto ponekad brak ne uspijeva možemo potražiti i u površnom, iluzornom i neozbiljnom shvaćanju slobode za i njezinih izuzetno visokih i teških zahtjeva, o kojima govori privola kod sklapanja braka, gdje se govori o ljubavi i poštovanju u dobru i u zlu.

Kao što je Kristova sloboda za bila na određeni način apsolutna sve do umiranja na križu, i sloboda za koja se rađa zajedno sa sklapanjem braka izvire iz te Kristove božanske slobode da se potpuno preda na smrt. Sloboda za u braku odsjaj je Kristove slobode za u ekonomiji spasenja. I ta sloboda za je preozbiljna i ne trpi polovične pokušaje i pokušaje skrivanja. Po svojoj naravi sloboda za se protivi dvoličnosti u kojoj bi netko, suprug ili supruga, obećavao slobodu za i istovremeno odlučivao da je neće pružiti i živjeti. Tada se sloboda za javlja kao kritika, odnosno kao optužba savjesti da je netko dvoličan jer pogrešno slobodu za shvaća kao isključivo svoje osobno i privatno pravo da čini ili živi kako želi ili kako hoće u braku. Sloboda za ne trpi takve pokušaje manipulacije. Ona nije tužitelj ili sudac nego njezina narav je takva da muškarac ili žena sebe, htio ili ne, prepoznaje kao onoga koji je iznevjerio suprugu ili supruga. Obećao sam/obećala sam slobodu za kao način kako da izgrađujemo naš brak i našu obitelj, ali zapravo sam planirala živjeti modelom slobode protiv koja je uvijek egoistična i individualna. Kada se muškarac ili žena nađe u toj situaciji sukoba slobode protiv (apsolutno ja) i slobode za (zajedničko ja koje se zove brak i obitelj) dolazi do nezadovoljstva, gorčine i sukoba bilo sa samim sobom bilo s bračnim drugom.

Složit ćemo se da je brak između muškarca i žene isprepleten ovim dvama poimanjima slobode: slobode za i slobode protiv. Čini se puno lakše pokušati postići slobodu protiv. Ona je moja sloboda. Ja sam slobodan/slobodna. Ja sam na prvom mjestu. Ja sam autonoman/autonomna. Ja sam slobodan od svih obveza, dužnosti i briga. Ali ako je tomu tako, gdje je onda tu prostor za slobodu za i ima li je uopće? Slobodu protiv je lakše ostvariti jer supruga ili suprugu možemo zanemariti kao slobodno ljudsko biće i pretvoriti relativno brzo i lako u predmet ili stvar. Puno je teže i zahtjevnije ostvariti slobodu za jer ona bez rezerve zahtijeva da suprug ili supruga bude prepoznat kao ljudsko biće za koga bih se slobodno trebao žrtvovati, brinuti, podnositi, biti strpljiv/strpljiva.

Kristova sloboda za također nije bila lako ostvariva i njezini zahtjevi su bili visoki. O tome nam svjedoči sam Krist iskustvom krvavog znoja i riječima ako je moguće da me mimoiđe ovaj kalež i uzviku s križa Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio. Ipak Krist se odlučuje za najradikalniji oblik slobode za koji ne završava u strahoti njegove smrti, nego u slavi uskrsnuća. Kristovo svjedočenje slobode za govori nešto drugačije o toj specifičnoj slobodi koja uključuje drugoga. Riječ je o slobodi koja svoje izvorište pronalazi u Bogu i vraća se Bogu. Sloboda za ima božansko porijeklo preko Krista i njegove slobode za. U braku muškarac i žena slobodu za mogu ostvariti prolaženjem kroz iskustvo vjere, jer ljudskom biću je potrebno objašnjenje zašto mora živjeti sa svojim mužem ili ženom u slobodi za, pogotovo u onim iskustvima te slobode koja uključuju patnju, bol i smrt. U takvim okolnostima ljudska objašnjenja mogu biti nedovoljna i nezadovoljavajuća. Kristovo iskustvo slobode za može rasvijetliti taj dio bračnog života kada sloboda za postavlja pitanja na koje supruzi nemaju možda zadovoljavajući odgovor: zašto trpjeti, zašto podnositi, zašto biti strpljiv, zašto razumjeti.

Jer sloboda za svoje utemeljenje ima u božanskom, u Kristu. I kada pokušavaju ostvariti svoje bračno zajedništvo kroz slobodu za, kroz žrtvu, kroz strpljenje, trpljenje, podnošenje, razumijevanje, podršku i brigu, muškarac i žena su slični Kristu koji je također slobodu za ostvario i postigao kroz žrtvu, patnju i smrt. I kao što je ta sloboda za u punom sjaju zasjala u njegovu uskrsnuću, tako i bračna sloboda za ima jednog dana zasjati u vječnosti i vječnom životu s Bogom gdje će konačno bračna trpljenja, brige, strahovi, tjeskobe pronaći zadovoljavajuće objašnjenje i zadovoljenje, a suprug i supruga vječno sjedinjenje s božanskom ljubavlju Krista.