Skip to content

Časoslov naroda Božjega

Moliti časolov


Osnovno obilježje bogoslužja časova jest da posvećuje tijek dana. Pavao VI. u konstituciji Laudis canticum tumači: „Liturgija časova se pomalo tako razvila da je postala molitvom mjesne Crkve: obavlja se u određeno vrijeme i na određenim mjestima pod predsjedanjem svećenika kao neka nužna nadopuna, kojom se vrhunac bogoslužja, sadržan u euharistijskoj Žrtvi, proteže na sve časove ljudskog života.“

Bogoslužje časova je dakle molitva svekolike Crkve i ne spada samo na klerike i redovnike, kako lijepo naglašava ranije izdanje Opće uredbe u br. 270: „Crkveni hvalospjev niti po svojem postanku niti po svojoj naravi ne spada samo na klerike i stroge redovnike, nego na cijelu kršćansku zajednicu.“

U povijesti je tako i bilo. Već su Židovi poznavali molitve u točno određeno doba dana. Tako su u Isusovo vrijeme postojale tri molitvene ure: o jutarnjoj (9h) i večernjoj (15 h) žrtvi, te o zatvaranju hramskih vrata u sumrak. Prve su se kršćanske zajednice nadahnjivale apostolskim pozivom o neprestanoj molitvi (1 Sol 5,17) tako da su vjernici bili pozvani da mole u različita doba dana. To su, međutim, bile privatne molitve. Za nas će biti zanimljivo promatrati zajedničke molitve časova kršćanskog puka 4-6. st. Iz tog razdoblja ima puno svjedočanstva kako su se u Palestini, Antiohiji, Carigradu, a i u zapadnim nerimskim liturgijama vjernici sastajali preko tjedna dva puta dnevno na molitvu. Vjernici su dolazili pjevati jutarnje i večernje psalme, i to uglavnom uvijek iste, pa su ih tako znali napamet. Psalmima su dodavali i neke biblijske hvalospjeve. U nekim je crkvama nakon pjevanja psalama bila redovito i propovijed. Slavlje bi se završavalo molitvom vjernika i zbornom molitvom koju bi izgovarao biskup ili svećenik.

Osim na ove svakodnevne sastanke, vjernici su povremeno bili pozivani i na noćna bdjenja koja su se – po uzoru na vazmeno bdjenje – održavala uoči nekih većih blagdana. Tom su se prigodom čitali biblijski odlomci, pjevali psalmi, molile molitve, a sve bi se završavalo euharistijskim slavljem. U nekim su se crkvama održavala bdjenja uoči svake nedjelje, a osobito su popularna bila bdjenja uoči blagdana mučenika, što se slavilo na njihovim grobovima.

Kasnije, zahvaljujući latinskom jeziku, bogoslužje časova je postalo nerazumljivo za laike, pa su ga slavili samo redovnici. Častan izuzetak su hrvatske glagoljske župe koje su sačuvale ovu molitvu na starohrvatskom jeziku. U ostalim je dijelovima zapadne crkve bogoslužje časova dobilo nadomjestak – molitvu Anđeo Gospodnji čija struktura očigledno slijedi strukturu časoslova: ima svoje antifone, a umjesto psalama moli se Zdravo Marijo. Međutim, ova je molitva bila vjerna dnevnim časovima, dok je u Srednjem vijeku sve do današnjih dana časoslov vrvio od anticipiranja.

A obnovljeni časoslov? Preveden je na narodne jezike i zove se Časoslov naroda Božjega. Veoma se preporučuje da ga zajednički mole vjernici sa svojim svećenikom. To je svakako najodličnija zajednička molitva. Ne bi se moglo reći da se to u našoj crkvenoj praksi tako i shvaća.

Kao prvo časoslov je za većinu vjernika jednostavno suviše skup. Hrvatski insitut za liturgijski pastoral izdao je 1999. Božanski časoslov – liturgijski molitvenik za puk Božji. Šteta je, naravno, da opet postoji kompletan „Božanski časoslov“ u četiri sveska koji je skup i očito namijenjen za klerike i redovnike, a da u isto vrijeme postoji i ovaj „pučki“ (koji u nekim dijelovima nije kompatibilan s „velikim“ časoslovom, pogotovo u jakim vremenima). Međutim, i to je svakako velik pomak. Ima zajednica gdje puk rado zajednički slavi službu časova iz takvog „pučkog“ časoslova bilo u euharistiji, bilo izvan nje. To je drevna liturgija crkve. Valjalo bi je i u puku češće slaviti.


Dodatak uredništva:
Časoslov naroda Božjega, KS, Zagreb 1996.


Cijeli se Časoslov naroda Božjega na hrvatskom jeziku, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, a koji je postavljen na stranici Library Genesis, može preuzeti na donjim poveznicama (dovoljno je samo kliknuti na “Download” označen plavim slovima):

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

Latest posts by dr. Zvonko Pažin (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Krunjenje slike Blažene Djevice Marije Slika Gospe Sinjske – jedna od poznatijih u Hrvatskoj – karakteristična je po zlatnoj kruni koja je stavljena na njezinu glavu. Možda nekima i...
Blagoslov opata i opatica Predstavljamo opet jednu jedva poznatu liturgijsku knjigu za koju nemamo službeni hrvatski prijevod. Radi se o Redu blagoslova opata i opatice...
Posveta djevica Možda je manje poznato da se cjelovit obred redovničkog zavjetovanja sve do Drugog vatikanskog sabora uopće nije nalazio u rimskim pontifika...
Martirologij – zaboravljena knjiga Nakon Drugog Vatikanskog sabora uskoro su izdane obnovljene liturgijske knjige. One – recimo tako – najvažnije izdane su u razdoblju 1968.-1...
Red mise: završni obredi U razlaganju završnih obreda mise polazimo od onoga što veli Opća uredba Rimskog misala: Završni obredi obuhvaćaju: a) kratke obavijesti, ak...