Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov polja protiv štetočina
Blagoslov polja protiv štetočina
Ophod na Sv. Marka, 25. travnja, koji se u Rimskom obredniku naziva „Velike litanije“ u našim se krajevima smatrao redovitim blagoslovom polja. Osim toga redovitog blagoslova u Strossmayerovom obredniku nalazimo još Blagoslov polja protiv škodljivim živinicam, pticam, miševom,crvom, zmijom, skakavcem plod zemlje uništujućim.[1] U Rimskom obredniku nema ovoga blagoslova, ali ga nalazimo u starim vlastitim zbirkama (na latinskom jeziku).[2] Isti obred (bez otkletvene molitve) nalazimo u još starijoj zbirci iz 1720.[3] U to vrijeme ovoga obreda nema u drugim obrednicima u našem okruženju, a u Ostrogonskom se obredniku javlja tek 1907.[4] U kasnijim našim vlastitim obrednicima nema ovoga blagoslova.
U spomenutom blagoslovu polja iz Strossmayerovog obrednika nakon uobičajenog responzorija slijedi molitva, zatim otkletvena molitva i zaključna molitva:
„Molbe naše, molimo te gospode, milostivo usliši: da, koji pravedno za griehe naše trpimo,[5] i ovih škodljivih ptica, (miševa, crvi, skakavaca) progonstvo podnašamo, istoga se na čast imena tvoga milosrdno oslobodimo, da kriepošću tvojom iztjerane (iztjerani) nikome ne nahude, i ova polja (livade, vinograde) u miru i pokoju ostave da njihovi plodovi i tvome Veličanstvu služe, i našoj potrebi bez štete zadovolje. Po Isukrstu.
Zaklinjem vas i izganjam vas, kužne crve (miševe, skakavce, ptice) škodljive životinje, bogom otcem svemožnim, Isukrstom sinom njegovim, gospodom našim, i duhom svetim, od obojice proizišavšim, i zagovorom blažene Marije djevice i svetoga N. (imenuje se zaštitnik mjesta), da namah odstupite od ovih polja (livada, vrtova), niti da dalje u njih prebivate, nego da na takva mjesta predjete, gdje ni jednomu božjemu slugi nahuditi nećete; imenom svemožnog boga, i cielog dvora nebeskoga, svetoga N. i svete crkve božje, proklinjem vas, da kamogod dodjete, prokleti bili, ponestajuć i umanjujuć se sami po sebi od dana do dana tako, da ostatak vaših nigdje nebude više, nego koliko ih je potrebno na spas i porabu ljudi, što da se dostoji podieliti onaj, koji će doći suditi žive i mrtve i svijet ognjem.[6]
Svemožni vječni bože, darovaoče svih dobara i pomilovatelju kajućih se grešnika, pred čijim imenom svako se prigiblje koljeno na nebu i na zemlji i u paklu. Udieli nam milostivo, da što, uzdajući se u tvoju milost i milosrdje, činimo, po istoj milosti i krieposti tvojoj, u istinu postignemo; da milošću tvojoj ove kuge oslobodjeni tvome Veličanstvu dostojno uzdajemo hvale.”
U ovo doba (pre)naglašene svijesti za potrebu očuvanja okoliša i „bioraznolikosti“ (svih živih bića) ovaj se blagoslov baš ne bi uklopio. Međutim, u ono je doba taj blagoslov bio i važan i potreban. U ono je vrijeme bilo nepoznato bilo kakvo tretiranje i zaštita biljaka.[7] Osim toga, prinosi su u ono vrijeme bili znatno manji nego danas, tako da se u vrijeme neke pošasti i najezde štetočina itekako osjetila oskudica među jednostavnim poljodjelcima.[8] U svakom slučaju, za ono vrijeme je bio izuzetno važan i sljedeći blagoslov.
Blagoslov sjemena
U Strossmayerovom obredniku nalazimo obred blagoslova sjemena: Blagoslov sjemenja za posijati polje.[9] Identičan obred nalazimo i u drugim starijim obrednicima s naznakom da se to čini na Blagdan rođenja Blažene Djevice Marije (8. rujna).[10] U Rimskom obredniku i u drugim obrednicima u okruženju molitva blagoslova sjemena je drugačija.[11] Evo blagoslova sjemenja prema Strossmayerovom obredniku:
„Tebe gospode, molimo i prosimo, da ovo sjemenje usieva, plodova, povrtlja, korunja i bilinja blagim očima svojim pogledaš, kano što si zasvjedočio Mojsiji službeniku svomu u zemlji egipatskoj govoreć: kaži sinovima izraelskim, kad unišli budu u obećanu zemlju, koju će im dati gospod bog, da prvine svojih plodova prikažu svećenikom, i biti će blagoslovljeni; tako i mi molimo gospode pomoć milosrdja tvoga vrhu ovoga sjemenja, kojega plodove ugledati nadamo se, da ga led nepobije, vihar neporuši, oluja nesmlata, poplava neuništi: nego da tvojim svetim blagoslovom zaštićeno, s obilnim plodom u porabu naših tjelesa ili životinja do podpune zrelosti privesti dostojiš se. Po Isukrstu.”
Zaključimo. Možda smo u ovom našem vremenu izgubili smisao za ovakve blagoslove. Vjerojatno se i nesvjesno uzdamo isključivo u našu tehniku i tehnologiju, pa tako, na primjer, govorimo da mi proizvodimo hranu. Mi ljudi proizvodimo hranu? Mi kršćani, naprotiv, vjerujemo da je sve Božji dar, dar za koji treba moliti i na kojem treba Bogu zahvaljivati. Treba nam toga duha poniznosti i pobožnosti i onda, u tome ozračju, potrebno je prirediti slične blagoslove, gdje ćemo ponajviše hvaliti Božju dobrotu i njegovu čovjekoljublje, baš kako veli sveti pisac: „Dobro je slaviti Gospodina, pjevati imenu tvome, Svevišnji.“ (Ps 92,2) U tome nam smislu drevni obrednici mogu biti i nadahnuće i putokaz.
[1] Usp. Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, Zagreb, 1878. (= ĐO 1878), 152-153.
[2] Usp. Rituale Romanum, Regensburg, 1872. (= RR 1872), 93*-95*; Nova collectio continens formas benedictionum frequentiores, Barcelona 1853., 98-102. U ovoj se zbirci navodi da je ovaj obred odobrio Benedikt XIV. U ova dva obrednika otkletvena molitva dolazi poslije dviju molitava, a u Strossmayerovom je obredniku otkletvena molitva između dviju molitava.
[3] Usp. Manuale exorcistarum ac parochorum…, Venecija 1720., 323.
[4] Usp. Rituale Strigonense seu formula agendorum…, Ostrogon 1907. (= RS 1907), 49*54*
[5] Privi dio molitve preuzet je iz zborne molitve kvatrene subote u došašću prema prethodnom misalu.
[6] Završetak ove molitve suditi žive i mrtve i svijet ognjem identičan završetku jedne molitve nad opsjednutim: : Gospodine, Bože naš, koji ćeš doći suditi žive i mrtve i svijet ognjem. Usp. Rimski obrednik izdan po naredbi pape Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa a oblašću svetoga G. N. pape Pija IX., udešen prema Zakoniku kanonskoga prava, po tipskom izdanju rimskom, Zagreb, 1929. (= RO 1929), 370. Sličnu misao nalazimo i u antifoni službe za mrtve: Izbavi me, Gospodine, od smrti vječne u dan onaj strašni, kad se potresu nebesa i zemlja, kada dođeš suditi svijet ognjem. Usp. RO 1929., 221-222
[7] Usput rečeno, silno naglašavamo ekološku svijest, a u isto vrijem nam je sva hrana višestruko tretirana fungicidima, herbicidima, otrovima protiv nametnika i to tako da je sve sjemenje tretirano običnim ljudima nepoznatim sredstvima…
[8] Spomenimo da je i danas u mnogim seoskim župama Švicarske i Njemačke od Spasova pa do Velike Gospe na koncu svake nedjeljne mise umjesto redovitog završnog blagoslova uobičajen Wettersegen to jest blagoslov da se usjevi i vinogradi očuvaju od tuče i olujnog vremena.
[9] Usp. ĐO 1878., 151-152.
[10] Usp. npr. RR 1872, 38*-39. U ovom obredniku su dvije molitve, a u ĐO 1878 samo jedna.
[11] Usp. RO 1929., 480; RS 1907, 16*-17*
