Utorak, 17 svibnja

2. nedjelja po Božiću: Svjetlo u tami


Čitanja: Sir 24,1-3.8-12; Ps 147,12-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18


Redovito su diktatori narodu doslovno obećavali „svijetlu budućnost“ Tako su u vremenu jednoumlja – sjećam se jako dobro! – vojnici pjevali: „U tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka!“ Što god govorili o ovim ili onim sustavima, čovjek nužno traži neku svijetlu točku, nešto što će davati smisao njegovu životu, neku zvijezdu vodilju. A to nije lako pronaći. Čovjek u nekim trenucima može uzeti za svoj ideal obitelj, domovinu, neku ideologiju. Međutim, može – s druge strane – uzimati od života najviše što može, pa onda bira uvijek ono što je lakše, zabavnije unosnije, što pruža više užitka. Pa onda, pri koncu života ili u nekoj životnoj prekretnici ili nakon neke obiteljske i osobne tragedije, čovjek zastane i ne zna kamo i kako dalje. Kako pronaći svjetlo na životnom putovanju?

A, evo, u nenadmašnom uvodu u svoje evanđelje Ivan apostol govoreći o Isusu Kristu, Božjoj Riječi veli: „Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ Govori o onoj iskonskoj, vječnoj Božjoj svjetlosti, onoj koja ostaje zauvijek. I nastavlja: „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet… onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“

Uz dužno poštovanje prema tolikim dobronamjernim ljudima koji su – s punim uvjerenjem – govorili sljedbenicima o svijetloj budućnosti, budu li se držali njihova nauka i njihove ideologije, svjedoci smo da ideologije dolaze i polaze, baš kao moda. Što god rekli pobornici zdravog načina života, ekologije, čistoga zraka i ljudskih prava, sve je to od drugotne važnosti. Temeljno je ovo: što nas pokreće, tko ili što daje puni smisao našem životu i našem djelovanju? Apostol Ivan naglašava dvije bitne stvari. Prvo, Bog čovjeka usmjerava i osvjetljuje mu put. Ako čovjek i ne vidi jasno, ako se i sâm ne može domisliti, Božja riječ, Božje zapovijedi dobar su putokaz da bi čovjek svoj život ispunio smislom, jer od Boga je stvoren. Drugo, Bog ljude prosvjetljuje da bi ih već sada učinio svojom posinjenom djecom te da bi to bili i kroz cijelu vječnost. A onda, čovjek koji u sebi ima Božjega Duha, imat će ljubavi prema svakom čovjeku, imat će poštovanja prema svemu stvorenome, znat će čuvati i štititi kako čovjeka, tako i svu prirodu. Iz srca čovječjega izlazi i dobro i zlo, veli Isus, Isus koji je istinsko Svjetlo.