Bezgrješna Gospa Lurdska
Dogma o Bezgrješnoj. Pio IX., papa (1846.-1878.), blaženi od 2000., 8. prosinca 1854. na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Marijina u bazilici sv. Petra svečano proglasi vjersku istinu ili dogmu da je Blažena Djevica Marija od prvoga trenutka svoga začeća u svojoj majci Ani, posebnom milošću i povlasticom Božjom, bila očuvana ljage iskonskoga grijeha s obzirom na zasluge svoga budućega Sina, Isusa Krista, Otkupitelja ljudskoga roda. Ta vjerska istina posta jasna kȏ podnevno sunce tek 19 stoljeća nakon stvarnoga događaja ne toliko na svetopisamskim i tradicijskim svjedočanstvima koliko na produbljenju osjećaja vjernika i Crkvenog učiteljstva. Prva dogma u povijesti koja je s takvim posebnim obilježjem nadnaravna osjećaja vjernika – sensus fidelium – u Crkvi.
A ne bijaše lako doći do toga čina proglašenja dogme. Spomenimo kako se sedam punih stoljeća prije toga razmjenjivahu žestoke teološke raspre između onih koji vjerovahu i naučavahu tu istinu i onih koji u nju ne vjerovahu i posve je odbijahu. Na strani onih koji nijekahu Marijino Bezgrješno začeće bijahu čak veliki sveci i teolozi: sv. Bernard, gotovo svi dominikanci među kojima sv. Albert Veliki, sv. Toma Akvinski, čak i dominikanka sv. Katarina Sijenska – sve troje spomenutih proglašeno crkvenim naučiteljima. A prihvaćahu i naučavahu benediktinci oslonjeni na sv. Anzelma; franjevci, ali ne i njihov general sv. Bonaventura; isusovci s utemeljiteljem sv. Ignacijem Lojolom. I mnogi drugi. Izmjenjivahu se teške riječi, prijetnje, kazne. Pa i veliki Tridentski koncil, kada definiraše dogmu o iskonskom grijehu, koji je od Edena poklopio cijelo čovječanstvo, vremenski i prostorno, godine 1546. ogradi se tvrdnjom: „Ovaj Sveti Koncil ne namjerava obuhvatiti u ovaj dekret, u kojem se govori o iskonskom grijehu, Blaženu i Bezgrješnu Djevicu Mariju Bogorodicu“ (DS, 1516). Prepusti tu temu teolozima na raspravu. Oni bi i sada raspravljali da ih Papa ne zaustavi.
Papa Pio IX. sedam godina (1847.-1854.) skupljaše odgovore svjetskog Episkopata na dva pitanja: prvo, časti li se Bezgrješno začeće u pojedinim biskupijama? I, drugo, što biskupi o tome drže? Najveća većina odgovori da se općenito vjeruje da je Blažena Djevica Marija bez grijeha začeta. Malo tko zanijeka tu istinu, barem ne na razini pobožna pučkog vjerovanja. Ali bijaše onih koji odgovarahu da nije prikladno proglašavati tu dogmu zbog zbliženja s protestantima.
Nakon osam radnih teoloških nacrta 8. prosinca 1854. u vatikanskoj bazilici u nazočnosti 56 kardinala, 140 biskupa i k tomu u bazilici i pred bazilikom 50 tisuća hodočasnika iz svega svijeta, nakon zaziva Duha Svetoga na latinskom i grčkom jeziku, dok svi klečahu u dubokoj šutnji, biskupi i kardinali sa svijećama u rukama, papa Pio IX. ustaknu zlatnu mitru i otpoče čitati apostolsku konstituciju Ineffabilis Deus – „Neizrecivi Bog“, definirajući istinu da je Blažena Djevica Marija bez grijeha začeta. U tu se definiciju sali ne samo 700 godina oštrih polemika i rasprava, nego i vjera Katoličke Crkve. Ne bijaše to više Pio IX. nego Petar, koji progovori na usta Papina po nalogu Kristovu. Njegov glas bijaše glas 19 stoljeća. Složi se tadašnja vjera s vjerom vjekova Crkve.
Kada se završi čitanje od osam minuta, zatrubiše srebrene trublje ispod Michelangelove kupole, radosno zazvoni svih 12 zvona na bazilici sv. Petra – odzvanjahu sat vremena – a priključiše im se u znak slavlja sva crkvena zvona u gradu Rimu. Bijaše 11.00 sati prije podne, zapravo sat koji nadvisivaše vrijeme i povijest, i pripadaše vječnosti. Od onoga trenutka Bezgrješna je za sve katolike svijeta: Ruža otajstvena – bez ikakva trnja; Ljiljane bijeli, bez ikakve ljage.
A dok Papa izricaše dogmu, nad Rimom bijaše takvo nevrijeme da gromovi parahu oblake, pljusak sastavljaše nebo sa zemljom, tako da se svatko živ čuđaše: što je nebesima da se tako namrgodiše, a proglašava se jedinstvena istina jedinstvene Osobe. Tek što Vrhovni svećenik završi proglašenje, nebesko sunce svojim svjetlom obasja kupolu bazilike, kroz velike vitraje probi i siđe na lice pape Pija IX. Kao da ga htjede pozdraviti. Nasta prava utiha. Sada mišljenja bijahu posve drukčija.
Potvrda dogme o Bezgrješnoj. Prije 168 godina, tj. 1858. – četiri godine nakon proglašenja dogme o Bezgrješnoj – u malom francuskom mjestu Lurdu na današnji se nadnevak, 11. veljače, malo prije podne prvi put ukaza čudesna Pojava maloj pastirici od 14 godina, Bernardetti Soubirous, rođenoj 17. veljače 1844., koja bijaše pošla sa svojom sestrom Toinetteom i prijateljicom Jeanneom skupljati drva idući prema Masabjelskoj špilji.
Dok se Bernardica izuvaše da prijeđe preko potoka, začu neki šum. Podiže oči i pod najvišim otvorom pećine ugleda predivnu žensku Pojavu, Djevicu: u bijeloj haljini s plavim pojasom, ruku sklopljenih u molitvi, s krunom oko glave, plavih očiju, prekrasna izgleda lica. U Lurdskoj pećini Gospa se javi. U 16. susretu 25. ožujka – a bijaše ih svega 18 do 16. srpnja – Bernardica 4 puta priupita Pojavu kako joj je ime, da zna s kim razgovara, i da zna što će drugima kazati. Na to Pojava spusti ruke prema zemlji, sklapajući ih na prsima, uzdiže oči prema nebu i odgovori: Ja sam Bezgrješno začeće! Kao da htjede zaustaviti sve plamene polemike i potvrditi ono što blaženi Pio IX. definira 4 godine prije toga.
Bernardice se osobito dojmi pobožnost u molitvi i ljepota u licu te nebeske Pojave. Zato vidjelica toliko puta izjavljivaše: „Gospa je tako lijepa: kada je netko jednom vidi, poželio bi umrijeti da je opet vidi“.
Nakon četiri godine komisijskog ispitivanja mjesni biskup Tarbes-a, mjerodavan za Lurd, msgr. Bertrand-Sévère Laurence 18. siječnja 1862. proglasi ukazanja vjerodostojnima. Bernardica ode u samostan 1866. i postade časna sestra. Preminu u Gospodinu 16. travnja 1879. Proglašena sveticom 1933. godine. Hodočasnici stadoše posjećivati Lurd, a čudesa se množiti. Pretpostavimo da je svake godine bilo oko 5 milijuna hodočasnika, kako kažu statistike, eto u ovih 160-ak godina oko 800 milijuna hodočasnika. A čudesa za čudesima, kako narod voli vjerovati. Do sada u Lurdu medicinski dokumentirano i potvrđeno oko 7000 ozdravljenja. A stroga Kongregacija za kauze svetih prizna da ih ima oko 70 kojima se ne može dati nikakvo medicinsko i naravno tumačenje.
Budući da su uz vatikansko proglašenje dogme o Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije povijesno vezana ukazanja u Lurdu, započeta 11. veljače 1858., i neprebrojiva ozdravljenja kako narod drži, Ivan Pavao II., papa (1978.-2005.), od 2014. sveti, godine 1992. spomendan Gospe Lurdske proglasi Svjetskim danom bolesnika, a obilježava se od 1993. godine. U mnogim biskupijama svijeta toga se dana dijeli sakrament bolesničkog pomazanja nemoćnim i bolesnim osobama koje to žele.
AVE, AVE, AVE MARIA!
