Blagdanski blagoslov

Blagdanski blagoslov


Jednog ljetnog predvečerja dvoje ljudi iz grada koji su bili na godišnjem odmoru u jednom seoskom domaćinstvu, dok su šetali  seoskom ulicom vidjeli su dvoje starijih ljudi kako sjede ispred svoje kuće na klupici. Prišli su im i zapodjenuli razgovor. Gradski su se posjetitelji nemalo iznenadili kada su čuli da to dvoje starih ljudi baš nikada nije bilo na godišnjem odmoru. Zacijelo je to strašno, rekli su im. Na to im je starac rekao: „Ne, uopće nije strašno. Naravno da se mi znamo i odmarati i opuštati. Vidite, svaka naša godina imala je svoje blagdane. Svaki naš tjedan imao je svoju nedjelju. I svaki naš dan imao je trenutke kao što je ovaj…“

Trenuci odmora silno su važni. Na poseban način tjedni odmor. Nije čudo da se u onim davnim vremenima – kada godišnji odmori nisu postojali – jako držalo do blagdana i do nedjelje. To se smatralo važnom Božjom zapovijedi. Evo kako Biblija govori o tjednom odmoru. Za Židove je to subota, za kršćane nedjelja: „Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti.“

A danas? Evo primjera. Što mislite što rade pobožne bakice iz moje župe nakon što budu na nedjeljnoj misi? Naravno, idu kupiti kruh i mlijeko i još koješta. Bakica je bila na misi, a prodavačica nije moga. Bakica će biti sa svojim unucima na ručku, a teta prodavačica u nedjelju neće ručati s mužem i s djecom. Istina, dobit će slobodni četvrtak, ali što vrijedi? Muž će biti na poslu, jedno dijete prije podne u školi, a drugo poslije podne… Stvar je jasna. Trgovine su nedjeljom otvorene zato što mi nedjeljom kupujemo. I tjeramo ljude da rade za nas, da ne budu sa svojim obiteljima. Ako tako čine bakice koje dolaze na misu, što reći za sve ostale koji nedjeljom idu u trgovačke centre? Ne u crkvu, ne na šetnju, ne u posjet baki i djedu i inim rođacima. Čini se da su trgovački centri postali novi hramovi, a kupovina nova religija. Osim toga, simptomatično je da u svim lokalima trešti glazba. Upravo nam ne dâ da budemo sami sa sobom i s drugima. Upravo nas nagoni da budemo „izvan sebe“. I tako, osim što druge prisiljavamo da rade nedjeljom i blagdanima, sami sebe osiromašujemo za ono iskonsko ljudsko u nama.

Bilo bi doista prekrasno, kada bismo znali cijeniti taj jedan dan za sebe, za obitelj, za rođake, za prijatelje, za opuštanje, da budemo sa sobom, s prijateljima, s Bogom, a da ne budemo „izvan sebe“. Veliko je bogatstvo ljudska duša, susret s drugim čovjekom, susret s Bogom. Stara je to mudrost. Mudrost koja nas očovječuje, produhovljuje, ispunja mirom i blagoslovom. Možda nije lako biti drugačiji u sveopćoj poplavi globalizacije, konzumizma, modnih i pomodnih detalja. Međutim, vrijedi pokušati. Jer, ako se čovjek isprazni od samog sebe i ispuni reklamnim sadržajima, u što se pretvara? Biblija nam jasno govori. I drevno iskustvo. Vrijedi pokušati.