Istina


Kažeš mi kako nisi došao donijeti mi mir, nego mač. Mislio sam kako aludiraš na fizičko nasilje. Nisam najbolje razumijevao tvoju upozoravajuću rečenicu. U početku nisam primjećivao. Pripisivao sam to, kao što se danas sve pripisuje, duševnim rastrojenostima i psihološkim smetnjama i podijeljenost sam premošćivao terapijama.

Otkrio sam kako neće samo dvojica biti podijeljena protiv trojice i trojica protiv dvojice, otkrio sam da sam u sebi podijeljen protiv samog sebe. Moja podijeljena savjest rascijepljena na dvije međusobno suprotstavljene strane. Nije u pitanju mač. Nikad se nije radilo o maču. U pitanju je istina.

Ono što si mi donio u život brutalna je istina o meni samom. Nepodnošljivost istine o samom sebi me rascijepila i podijelila moje biće. Rascijepljenost me svakodnevno prati. I progoni. Od te nutarnje rascijepljenosti postao sam nemiran. I razdražljiv. Dok se ti nisi pojavio, bilo je podnošljivo. Istinu o sebi mogao sam sakriti. Mogućnosti opravdanja zla koje činim bile su mudro raspoređene. Uspješno sam se pravdao. I izvlačio.

Znajući moje sposobnosti, nisi se upuštao u filozofske rasprave sa mnom. Nisi se upuštao u teologiziranja. Odbijao si moje psihologizacije. Bilo kakvo moraliziranje bilo ti je strano i toga si se gnušao. Sve što si mi donio, izgovorio si kratko. Na moja mudrovanja o paklu tvoj odgovor bio je kratak i jasan: postoji iskustvo plača i škrguta zubi, iskustvo vječnog prokletstva.

Ti si izazvao u meni rascjep. Kad si mi pripovijedao o onome koji uziđe u Hram da se pohvali šta je sve dao, govorio si mi da sam to ja. Kad sam smatrao da imam pravo na mržnju i ne-oproštenje i da ne postoji zahtjev niti uvjet koji mi netko može postaviti i ja ga moram ispuniti, govorio si mi o tome da sam toliko postao sitničav u svom sebeljublju da se moj pogled na drugog čovjeka pretvorio u brvno u mom oku koje me oslijepilo.

Kad sam zahtijevao da ti moraš biti na mojoj strani jer te ja posjedujem kao svog privatnog Boga i Spasitelja, s dozom humora si mi odgovorio tko sam ja da to tražim, zar ja ne znam da tvoje sunce izlazi i zlima i dobrima i da tvoj Otac hoće da se svi ljudi spase. Kad sam inzistirao da se moje titule, časti i naslovi moraju strogo poštovati i navoditi u svim pisanim dokumentima i u svemu što pišem i potpisujem, ispričao si mi ono o psima i mrvicama sa stola njihovih gospodara, jasno mi dajući do znanja da se ima znati tko je u odnosu između mene i tebe gospodar, a tko je onaj tko treba biti ponizan i zahvalan na mrvicama koje mu daješ slobodno i bez prisile.

Kad sam od tebe inzistirao da moraš bez iznimke kazniti onoga na koga uprem prstom, samo zato jer ga ne podnosim, bez nekog osobita razloga, rekao si mi kako je tvoj pogled i tvoje srce toliko široko da te nije briga što je moje oko zlo, jer si ti širokih nazora i želiš biti dobar. Istina koju si donio u moj život gora je od mača, jer ona svakodnevno razotkriva moju uskogrudnost, sebičnost, samohvalu i nedostatak samosvijesti o samom sebi i onomu čega se normalan čovjek stidi.

Ne podnosim mač koji si donio u moj život. Njegovi udarci su neugodni i nelagodni. U svemu tome najgore je što ti ne želiš odstupiti od te istine koja me podijelila na dvoje. Na svako moje: pa ne mora biti tako i kako ti nisi baš tako mislio, ti se usprotiviš i kažeš mi: nije istina to što kažeš, tako je kako sam rekao i to što sam rekao to sam i mislio.

Nije moguće zaobići i izbjeći tu istinu koji si mi o meni objavio. Nije je moguće drugačije interpretirati. Bez ikakvog dodvoravanja mi kažeš ako sam od istine, onda ću čuti tvoj glas, a ako nisam onda te nije briga hoću li ili neću pronaći i stvoriti svoje vlastite istine, jer ti od svoje nećeš odstupiti po cijenu života.

Došao sam donijeti ti istinu o tebi. Volio bih da je nisam čuo. Da je nisam upoznao i da o njoj ništa ne znam. Mislio sam da je to, kao i slične istine koje su već drugi donosili, s kojima se moglo manipulirati. Ali, ti si odbio svaku logiku i filozofiju istine. Istina nije odvojena od tebe jer ti, kako kažeš, jesi istina.

Nisi donio mač. Samog sebe uvukao si u moj život i ja sam ti dopustio da uđeš u skrivenoj dvoličnosti kako ću moći manipulirati s tobom kad mi bude potrebno. Odmah na početku dao si mi naslutiti da neće tako biti s tobom. Kad god zaobiđem onoga u potrebi, kažeš mi eto te kao onaj levit i onaj svećenik iz prispodobe o Samarijancu. Kad god, opterećen predrasudama prije nego se sazna objektivna istina, osudim i presudim, kažeš mi vidi koliko se praviš važan, pa ako misliš da si toliko važan i da to možeš učiniti bez odgovornosti prvi baci kamen, ali prethodno se preispitaj jesi li bez grijeha.

I tako se borim s nepodnošljivom istinom o sebi. S bolnom spoznajom o tome koliko sam propao i pao na ljestvici moralnih i etičkih normi o kojima govoriš i poučavaš kroz Pismo. I ti si danas možda posljednji koji nema obzira prema meni kad mi hoćeš reći istinu u lice. Ništa i nitko te ne može zaustaviti i ti se mene ne bojiš. Druge zaustavljaju moje titule i nazivi. Moja moć. Ugled. Vlast kojom ih mogu kontrolirati i sklanjati bez da mi mogu uzvratiti istom mjerom.

Bez ikakvog poštovanja i obzira zaobiđeš moje časne naslove i uvažene titule i mrtvo, hladno, surovo i grubo pogledaš me u oči i kažeš mi odlazi od mene, sotono, jer ti nije na pameti moja istina, nego ono što si sam sebi izmislio da ti bude istina. Odlazi od mene, sotono, jer ja znam istinu o tebi i ničim je ne možeš sakriti od mene.

I dok me nitko ne smije ni pogledati ako mu se prethodno ne obratim, jer se svi plaše moje snage i veličine, ti, neugledan i neznatan, bez milosti mi prilaziš rastjerujući bičem sve one kojima sam se okružio i kažeš mi sram te bilo, od kuće Oca mojega napravio si spilju razbojničku.

Možda nisam trebao dopustiti tvojoj istini da uđe u moj život. Možda se nisam trebao odazvati istini kojom si me pozvao. Ali, ja sam perfidno računao da ću moći istinu sakriti i da će ta istina služiti meni i mojim interesima. I preračunao sam se. Smijem li reći kako se kajem jer me istina o meni, koju si mi objavio, progoni? Nisam trebao pristati. Ali, i kad si me pozvao, odmah si me upozorio: nisam došao donijeti mir u tvoj život, nego mač. Došao sam donijeti istinu u tvoj život. Istinu o tebi. Ne o sebi. O tebi. Ne o drugima. O tebi. I sad uznemiren i nemiran ne mogu više pobjeći od te istine o sebi.