Apostol Jakov, brat apostola Ivana, u katoličkom kalendaru se slavi koncem srpnja. Naziva se „Stariji“ da bi ga se razlikovalo od drugog apostola koji se zvao Jakov Alfejev, zvan „Jakov Mlađi“ i koji se zajedno s apostolom Filipom slavi početkom svibnja. O apostolu Jakovu Starijem ističe se sljedeće: on je oko 42. godine prvi od svih apostola bio pogubljen zbog Isusova imena. Herod mu je dao odrubiti glavu, kako to stoji u Novom zavjetu. Međutim, prema kršćanskoj predaji, njegov brat Ivan doživio je duboku starost i – prema kršćanskoj predaji – jedini je od svih apostola umro prirodnom smrću.
Kako to razumjeti? Vjernik bi rekao da je šteta da je jedan apostol tako radno završio svoj život – a mogao je još dvadesetak godina naviještati evanđelje. Još je teže razumjeti po kojem je to kriteriju Jakov tako rano poginuo, dok je njegov rođeni brat doživio duboku starost. Je li Ivan bio bolji, Bogu vjerniji, zaslužniji? Ne. Jakovljev je put jednostavno bio drugačiji od Ivanovog.
Ne možemo ljudskim mjerilima vrednovati vrijednost nečijeg života. Nećemo – nadam se – reći da život nekog nobelovca vrijedi više od života spremačice. Nećemo – jednako se tako nadam – reći da više vrijedi vrhunski znanstvenik ili poduzetnik od djeteta s posebnim potrebama. Na isti način – pogotovo se nadam! – nećemo ustvrditi da više vrijedi mlada uspješna žena od nerođenog djeteta koje raste u njezinoj utrobi. Svaki je čovjek – čovjek, jednako vrijedan, i jedinstven: mlad ili star, rođen ili nerođen, muškarac ili žena, zdrav i bolestan. A Bog jedini znade zašto životni nekog čovjek ide u jednom smjeru, a život nekog drugoga u drugom smjeru.
Jakov je jednako vrijedan kao i njegov brat Ivan. Svi smo od Boga. A Bog ne gleda tko je tko, baš kao što roditelj jednakom, silnom ljubavlju voli svako svoje dijete.