Petak, 27 studenoga

Je li moguće biti i bogat i zadovoljan? – Kremnica u Slovačkoj


Godišnji odmor često nas vodi na putovanje i odlazak iz redovnog mjesta stanovanja. Turističke agencije nude odlazak u glasovita i poznata mjesta. U mlađoj dobi ljudi bi rado vidjeli i fotografirali se iznad ili ispred nekih vizura koje su gledali na agencijskim reklamama. I sama sam željela takve fotografije, a poneke sam i ostvarila.

U odrasloj ili odraslijoj dobi otkrivam radost istraživanja mjesta i vizura za koje ‘nikad niti čula, niti vidjela’. Ovoga puta takvo otkriće je malo mjesto u Slovačkoj – Kremnica. Nekih tridesetak kilometara od Banske Bistrice smjestilo se staro, vrijedno i dragocjeno mjesto. Nad mjestom dominira crkva svete Katarine, a već od osnutka u ovom se gradu kovao zlatni novac. Stare i dvostruke zidine govore o ulaganju u sigurnost grada. Čak i danas automobilom je stara Kremnica teško pristupačno mjesto. Grad se smjestio na samom brežuljku i dominira dolinom. Ovdje, među brdima teško možete slučajno naići, ovdje se dolazi samo ciljano. Tako su i meni s osmjehom rekli: Kremnicu treba vidjeti! Došla, vidjela i očarana ispijam kneževsko svijetlo pivo uz glazbu jazz benda i pišem. I vama poručujem: Kremnicu treba vidjeti!

Ovaj mali stari gradić obiluje danas nadzornim kamerama, a državna kovnica novca još i danas ovdje posluje. Država Slovačka očito dobro zna gdje je i koliko je važna Kremnica. Jedna od zgrada nosi natpis Ministarstvo financija Države Slovačke. Ovdje se nalazi i Muzej kovanica zlatnih i srebrnih koje su se tijekom povijesti kreirali ovdje u Kremnici.

I danas je bogat život ovdje. Djeca, mladi, jazz bend na otvorenoj terasi, ljudi zadovoljni i s osmjesima. Uživala sam promatrajući dječaka koji je pratio ptića na njegovom prvom letu. Dječak je poskakivao na sigurnoj udaljenosti i oponašao nespretno skakutanje tek operjalog ptića! Kada je lokalni jazz bend završio muziciranje, odjednom je nastala tišina i čuo se samo dječji smijeh i prigušeni razgovori odraslih ljudi.

Ovdje u Kremnici nisu imali problem sa spajanjem ekonomskih i vjerskih vrednota. Središnji trg krasi visok pil s Presvetim Trojstvom na vrhu i mnoštvom svetaca u podnožju. Tu je i franjevački samostan i nekoliko crkava razasutih po gradu. Zadovoljstvo stanovnika ovog grada očituje se i u mnoštvu uređenih prozora. Cvijeće krasi gotovo svaki prozor. Ljudi vole živjeti ovdje. Ovdje gdje se ne dolazi slučajno, gdje turisti ne dolaze usput, ovdje gdje se ne živi slučajno, ljudi su zadovoljni i sretni. Okućnice na kosini brda, strmi tereni oko starih kuća vlažnih zidova, bez trgovačkog centra mnoge bi obeshrabrilo i u samom pokušaju živjeti ovdje. A ja gledam prozore pune cvijeća, redovito zalijevane, okošenu travu i male stolove koje vrlo vješto uglavljuju na tim kosinama i očito uživaju.

Negdje, kada smo bili mali govorili su nam kako novac kvari ljude, kako bogati ljudi nisu sretni i kako nisu moralni i dobri. I onda šetam Kremnicom. Istina je, ima i bogatih i nesretnih, istina je ima i siromašnih i sretnih, ali ovdje u Kremnici na uspješan način, čini se, spojeno je bogatstvo i sreća uz zahvalnost i skromnost. Materijalno ne mora biti suprotnost duhovnom. Materijalno ne znači nužno bahato i oholo ponašanje.

Zadivio me kruh u Kremnici. Pečen je ovdje. Nema razbacivanja hranom. Na ponudi dana u malom restoranu na trgu je samo jedna vrsta juhe. Juha od graha. Domaći specijalitet. Domaći kruh s kimom kakav sam jela samo kod kuće. Da, tanjur i pribor vrlo su suvremeni. Ovdje se ne boje rada i očito ne žive na staroj slavi. Stanovnici Kremnice ne skrivaju zadovoljstvo života sadeći i njegujući cvijeće. Rade i uživaju u obiteljskim događajima. Na glavnom trgu pljeskalo se srčano mladim jazzistima. Pljeskali su njihovi roditelji, djedovi i bake, mlađe sestre i braća. Uživali su. I ja, eto uživam. I vama pišem. Kremnicu treba posjetiti. Skoro zaboravih napomenuti da je i pivo izvrsno! Kneževsko. Točeno!