Tamo gdje je sir dobio ime… Gouda
Iako je uobičajeno kako je srijeda ili subota dan za tržnicu, u četvrtak je u Goudi tradicionalno dan za odlazak na tržnicu sira.
Gouda je smještena nešto više od 30 km istočno od Den Haaga i Delfta. Gradić ponosan na svoju tradiciju i svjestan svoje vrijednosti u globalnom svijetu. Turisti ih svih dijelova svijeta slili su se valjda baš ovog četvrtka na glavni gradski trg u Goudi. Na ovom istom trgu trgovanje sirom traje stoljećima, još tamo od srednjeg vijeka. Razvojem industrije i urbanizacijom stanovnici ovog grada nisu izbacili tržnicu sa svoga glavnog trga nego su u ovom događanju trgovanja sirom prepoznali vrijednost koju su zaštitili i koju promoviraju.
Naime, sir je dobio ime po gradu. Okolni seljaci donosili su svoje proizvode u grad, na glavni trg i prodavali ga, a gradske vlasti su, želeći zadržati kvalitetu, jasno propisale kakav se sir na ovoj tržnici smije prodavati. Sir takve kvalitete kasnije je prozvan Gouda sir.
Fascinira me količina sira, ali još više ljudi koji su glavni akteri trgovanja sirom. Stigao je sir i automobilima i na druge moderne načine, ali je stigao i konjskom zapregom. Svjesni i turističkog značenja ove tržnice i kočijaš i djevojke u pratnji odjevene su u lokalnu tradicijsku odjeću. Mladi ljudi koji s radošću odgovaraju na pitanja znatiželjnih turista i na njemačkom, francuskom i na engleskom jeziku bez poteškoća. Rado će se fotografirati sa svakim tko to želi i tako poslati po cijelom svijetu sliku Goude koja je istovremeno i stara i mlada. Na velikom pladnju u obliku sira ponudili su svima nazočnima po komadić sira. Na posebno ograđenom dijelu vodila se prava trgovina. Vlasnici sira su uz svoje sireve vodili pregovore s kupcima. Cjenkali se i utvrđivali cijenu. Poseban nož je omogućavao kušanje i uzimanje uzorka sira. Kupac bi kušajući sir davao svoju ponudu, a ona je mogla biti i odbijena, ovisno o prodavaču. Sve se to događa u tehnički uređenom i ozvučenom prostoru. Cijeli trg je ozvučen i voditelj cjenjkanja će poticati dobro raspoloženje uz prodaju i kupovinu sira.
Na trgu je organizirano i klađenje. Naime, trebalo je procijeniti odokativnom metodom (‘od oka’) koliko kilograma ima jedan kolut pravog gouda sira. Naravno, turisti su bili zahvalni kladioničari.
Kušam sir i uživam u njegovom punom okusu. Tek ovdje mogu sa sigurnošću reći kako sam na izvoru sira. Tek ovdje sir ima drugačiji okus od onog na kojeg sam navikla. Čuvati tradiciju i kvalitetu je nešto čime bi se trebali ponositi. Ovaj grad je u tome uspio.
Mislim na sireve moga djetinjstva. Mislim i na tradiciju naše Slavonije i raznih njezinih delicija. Pitam se zar je moguće da to ne vrijedi u svjetskim razmjerima. Zar je moguće da to nitko neće i da se ništa ne isplati. Istina je, sir je prošle godine bio na ovoj tržnici daleko jeftiniji. Sigurno je kako su postojali i usponi i padovi i ove tržnice i mliječne industrije u okolici. Ipak, uspjeli su sačuvati povijesni slijed i sada ga, zahvaljujući turizmu mogu i proširivati. Naravno, nitko ne očekuje kako će Japanci ili Kinezi kupiti kolut sira i nositi u svoju zemlju, kući. Čak nisam niti ja. Ali će popiti kavu, kupiti suvenir ili prespavati u gradu i svaki puta kad god u svojoj zemlji vide sir s nazivom Gouda, uvijek će pomisliti na ovaj grad i lijepe doživljaje u njemu te ga kupiti kao znak sjećanja i želje ponovnog osjetilnog vraćanja u mjesto u kojemu je taj sir dobio ime. I tako i grad i sir putuju po svijetu.
