Utorak, 11 svibnja

Kiseli kupus – dinstani i zapečeni


Kiseli kupus je zimsko jelo i spada u kalorična jela, ne sam po sebi, već po onome što stavljamo u njega. Uglavnom stavljamo suho, dimljeno meso, kobasice, pršut i slično slano i čađavo. Stoga se zabranjuje svima koji se bore s krvnim tlakom ili drugim bolešćurinama. Jednom je zgodom dr. Šantić ovako odgovorio pacijetnu koji ga je pitao smije li barem malo kupusa: “Odmakni od njega, jer je u njemu svaki vrag!”

Inače kiseli kupus je koristan i to veoma koristan svježi i u salatama, a može i kuhani s prije zatopljenim i dobro ispranim suhim mesom od dima, čađi i soli. Sitno rezani kiseli kupus se stavi na upirjanu pancetu, s još dodatkom ulja ili, pak, kobasice, stavi pirjati na jačoj vatri. Po potrebi se dodaje koja kap vrele vode, bobica borovice i papar, odnosno feferon. Dovoljno je petnaestak minuta i takav dinstani kupus se može poslužiti za blagovanje.

Međutim, obično se ide i dalje. Naime dodaje se nešto vrhnja, kobasica, hrenovki ili komadić pršuta, te se sve izmiješa i stavi u zagrijanu pećnicu petnaestak minuta. To biva posve novo jelo s novim ukusom i kakvoćom.

Uz ili u kiseli kupus se često stavljaju bobice borovice. Ovdje bi pri dinstanju i zapicanju još i najbolje došle. Nije na odmet uvijek imati koju bobicu u ostavi, i to ne samo za divljač, već i za kiseli kupus.

Posebna poslastica su bayernske bijele kobasice, one s Octoberfesta, koje se malo narežu i stave u dinstani kupus, pa onda s vrhnjem zapeku. To je poslastica koja uzima maha i u našem podneblju. U svakom slučaju, pored uobičajenoga kiseloga kupusa sa suhim mesom, vrijedi oprobati i ove načine spravljanja. Ne treba se dugo uvjeravati da valja i vrijedi. Dovoljno je samo jednom probati i omirisati, pa će uvjerenje samo doći i ostati.


Detaljne upute sa slikama: ovdje.