Srijeda, 27 siječnja

Kršćanstvo nezahvalnosti


Roman Huberta Selbya Jr. Rekvijem za snove brutalna je i sirova priča o propasti tri mlada života u paklu droge. Selby će napisati u predgovoru da je htio opisati bijedu i katastrofu onoga što se zove američki san. Nema američkog sna, postoji samo američki užas. Darren Aronofski redatelj filma prema predlošku romana u predgovoru romanu napisat će kako je ovisnost glavni lik romana. Priča se vrti oko četiri lika. Sara majka jednog od glavnih likova usamljena je žena koja postaje opčinjena pozivom da se natječe u još nepostojećem televizijskom natjecanju zbog čega počinje piti pilule za mršavljenje koje loše utječu na njezino zdravlje. Na kraju bezobzirnošću liječnika i medicine pogrešno biva smještena na psihijatriju gdje liječena elektrošokovima gubi mentalno zdravlje. Njezin sin Harry na kraju završava s amputiranom rukom zbog gangrene od upotrebe zaraženog pribora za drogiranje, a njegov prijatelj Tyron u zatvoru.

Posebno je tragična sudbina četvrtog lika. Marion je inteligentna djevojka, obrazovana, slikarica i umjetnica. Za razliku od druge dvojice imala je priliku putovati izvan Amerike, posjetiti Europu. U trenutku kada susreće Harrya i zaljubljuje se u njega Marion još uvijek nije potpuno uništena svijetom droge. Osjeća brigu, proživljava ljubav, napeta je i zabrinuta oko cijelog posla oko prodaje droge, kojega Harry i Tyron razvijaju koristeći njezin telefon i stan. Međutim, kako je droge sve manje na ulici, njih troje brzo troše zalihe droge i zarađenog novca i uskoro se njihov odnos pretvara u odnos gdje svatko svakoga vara i laže o količini droge ili novca koji ima. Sve to na kraju Marion odvodi u svijet prostitucije.

Dva lika postavit će Marion isto pitanje i ona će nakon njih osjetiti duboku bol. Njezin liječnik Arnold (psihijatar) pitat će je što joj je trebalo da se počne drogirati. Isto će joj pitanje postaviti i svodnik i diler Veliki Tim koji je uvlači u svijet prostitucije. Selby i Aronofski svatko na svoj način upozoravaju da američki san može biti put u propast i tragediju ako čovjek biva nezahvalan za ono što već jest i ima i pokušava na brz i lak način doći do njegovog ispunjenja. U tom je znakovita misao iz predgovora romana gdje Aronofski ovisnost navodi kao protagonista priče.

U ovaj kontekst, posebno kada promišljamo lik Marion, osim ovisnosti mogli bismo dodati i nezahvalnost kao protagonista priče koja se javlja kroz pitanja koje Arnold i Veliki Tim postavljaju Marion. Ono što Marion otkriva o sebi nije samo osjećaj poraza i dubokog pada. Negdje u pozadini svojih promišljanja nazire se nezahvalnost prema mogućnostima života i njegovoj budućnosti. Marion je imala, za razliku od Harrya i Tyrona, takav život da je mogla biti netko drugi i živjeti drugačije. Prateći razvoj lika Marion, nezahvalnost počinje kao nemogućnost da se prepozna i uvidi što se već ima. Kasnije se iz tog osjećaja rađa tvrdoglavost i odbijanje bilo kakve pomoći, i sve kulminira u optužbi da su svi drugi krivi za stanje u kojem smo se našli.

Neprepoznavanje, tvrdoglavost, odbijanje i optužba su elementi koji zajednički tvore iskustvo nezahvalnosti. Nezahvalnost kao iskustvo ili stanje događa se i kršćaninu. Vjernik poput Marion može biti slijep i ne prepoznati ono što već ima. Biti tvrdoglav i odbijati milost. Optužiti sve druge i kršćane i vjerničku zajednicu za ono što mu se dogodilo ili mu se događa. Iako Selby nije imao namjeru kroz Marion postavljati pitanje o nezahvalnosti, njezin lik relativno dobro ocrtava unutarkršćanski fenomen. Kršćanstvo nezahvalnosti. Evanđelje, barem koliko je meni poznato, također predstavlja tek jednog lika koji je sličan Marion. Lik lijevog razbojnika. Lijevi razbojnik mogao je možda živjeti drugačije i imati drugačiji život. Pretpostavimo da je poput Marion imao daleko bolje uvjete života od desnog razbojnika, međutim ipak je odabrao put propasti i pada. Izabrati zlo i grijeh označava trenutak u kojem čovjek postaje duhovno i vjernički slijep i više ne može prepoznati djelovanje milosti u svom životu. Zlo i grijeh čovjeka čine tvrdoglavim i uvjeravaju ga da mu ničija pomoć nije potrebna. U svakom trenutku samostalno može okončati robovanje zlu i grijehu.

Nešto slično o zlu i grijehu pronalazimo u dijalozima između Harrya i Tyrona kada jedan drugog uvjeravaju da u svakom trenutku mogu prestati uzimati drogu, da im je potrebno samo pola kilograma čistog heroina koji će prodati, zaraditi novac i sve će krenuti na bolje. Međutim, sve ide na lošije i na gore. Na kraju kao prirodna posljedica dolazi optužba da su drugi razlog zbog čega se čovjek ne uspijeva oduprijeti grijehu i zlu. Kao što lijevi razbojnik optužuje Isusa da je, jer je Spasitelj, na neki način kriv i za njegovu sudbinu, i da je dužan sve ispraviti. Pri tom lijevi razbojnik ne uviđa da je njegov grijeh isključivo njegov i da mu Isus nije uzrok i da ukoliko želi oproštenje mora pokazati kajanje.

Kršćanstvo nezahvalnosti izraženo u dva skoro suprotna lika (Marion i lijevi razbojnik) uvijek je žalosno i tužno iskustvo za one kršćane koji žele pomoći drugom, ali bivaju odbijeni tvrdoglavošću i optužbom da su oni i isključivo oni krivi jer je netko upao u zlo i grijeh što je uništilo i razorilo njegov ili njezin život. Kao što je ovisnika teško dovesti do spoznaje da je krivnja za zlo koje ga razara i njegova, jednako je teško nezahvalnog kršćanina uvjeriti da je i on sam djelomično odgovoran za zlo i grijeh koji su ga upropastili.

Kršćanstvo nezahvalnosti je duhovno stanje radikalne tvrdoglavosti i žestoke optužbe protiv svih, osim protiv samog sebe. Duhovna ili nutarnja tvrdoglavost mogu toliko otupiti kršćanina da neće biti sposoban uvidjeti osobnu odgovornost za zlo ili grijeh. Zbog te tvrdoglavosti postaje nesposoban iznijeti optužbu protiv sebe i svoje grešnosti i sva se njezina optužujuća jarost i snaga usmjerava protiv drugih kršćana, Crkve i Boga. Kao što lijevi razbojnik nije bio sposoban optužiti sebe jer je njegova nutarnja tvrdoglavost uzela toliko maha da ga je pretvorila u teškog i nepopravljivog nezahvalnika koji i Isusa optužuje za vlastitu propast.

Kršćanstvo nezahvalnosti plod je kršćanskog sna koji je sličan američkom snu. Američki san kojega Selby promatra kao nešto pogubno i opasno je jednostavna maksima koja kaže: sve nam je dopušteno i ništa nam nije zabranjeno. Tako se američki san pretvara u propast i katastrofu za troje mladih ljudi koji stoje na početku života i budućnosti. Kršćanstvo nezahvalnosti plod je kršćanskog sna koji je jednako poguban i opasan, čija je maksima slična maksimi američkog sna: bez Boga i bez milosti sve možemo, sve nam je dopušteno i ne trebamo ih.

Posebno surov dio romana odnosi se na opisivanje razdoblja zime i hladnoće kada količina droge na ulicama opada i cijena joj raste. Narkomani, dileri i kriminalci brutalno se i međusobno ubijaju u želji da dođu do nekoliko grama heroina. Selby tako američki san pretvara u samorazarajući individualizam gdje je najvažnije udovoljiti vlastitim potrebama i nagonima bez obzira koga će se morati uništiti. I kršćanstvo nezahvalnosti uključuje jedan oblik individualizma koji iznutra izjeda kršćanina. Individualizam prema kojem kršćanin ostaje zatvoren u sebe, nesposoban za susret s drugim kršćanima, sa zajednicom, s milošću i s Bogom. Individualizam prema kojem kršćanin sve druge kršćane vidi kao vlastite odraze u ogledalu, kao zle, grešne i pokvarene, zbog čega ostaje nesposoban otvoriti se susretu ljubavi, milosrđa i dobrote. U svakom kršćaninu, zajednici i Crkvi vidi prepreku vlastitim zahtjevima i potrebama, neosjetljiv na potrebe i zahtjeve drugih.

Kršćanstvo nezahvalnosti utjelovljeno u liku Marion i u evanđeoskom liku lijevog razbojnika je samorazarajući individualizam koji svojim najvećim misaonim dosegom smatra razmišljanje i stav da svi drugi moraju biti uklonjeni i uništeni kako bi se ostvarile privatne želje i prohtjevi pojedinca čak i onda kad su te želje i prohtjevi ništa drugo nego zlo i grijeh, o čemu svjedoči i optužba lijevog razbojnika na Isusov račun jer je Isusa vidio kao samog sebe u ogledalu, nesposoban dopustiti da ga Isus pogleda drugačijim očima i pogledom od onoga nezahvalnog pogleda kojim je on promatrao Isusa i desnog razbojnika.

Lijevi razbojnik ništa nije vidio. Ni križ, ni patnju, ni Isusa, ni nadu uskrsnuća. kao što ni Marion nije vidjela ništa drugo osim razarajuće potrebe za drogom i samouništenjem. Kršćanska nezahvalnost stanje je individualne i tvrdoglave utamničenosti u duhovno samouništenje i propast odakle dopire samo glas nezahvalnog kršćanina kako su svi drugi krivi za zlo i grijehe kojima robuje. Slijep i u tami vlastitog samorazaranja ostaje nesposoban uvidjeti osobnu odgovornost za svoje samouništenje prema kojemu ide tvrdoglavo se vodeći maksimom opasnog i pogubnog kršćanskog sna: bez Boga i bez milosti sve mogu, sve mi je dopušteno i ne trebam ih.