Luka

Ovoga se mjeseca u kalendaru sjećamo svetoga Luke. Za razliku od Mateja, Marka i Ivana, evanđelist Luka nije bio očevidac Kristovih djelâ. Pa ipak se usudio napisati evanđelje – izvješće o svemu što je Isus govorio i činio. On svoje evanđelje namjenjuje izvjesnom Teofilu i u proslovu kaže: „Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati…“

Veli Luka da je odlučio napisati evanđelje, „pošto sam sve, od početka, pomno ispitao.“ Važno je to naglasiti osobito danas, kada smo izloženi reklamama i onima koji preko sredstava društvenog priopćavanja određuju što bismo trebali mislit, željeti, suditi o svekolikom životu. Ti nam moćnici određuju koga trebamo smatrati borcima za slobodu, a koga teroristima, koga trebamo smatrati naprednim, a koga nazadnim, ili pak što trebamo misliti o spolnom (ne)moralu, pobačaju, eutanaziji ili o „rodnim pravima“. Kao što smo potrošači proizvoda koji se reklamiraju, tako postajemo potrošači ideja koji nam se nameću, a da toga nismo ni svjesni.

Veli Luka: „Pošto sam sve, od početka, pomno ispitao“. Treba stati. Treba zastati. Treba u određenom trenutku ugasiti sve naše aparate i aparatiće, treba na trenutke isključiti internetsku vezu naših računala i pametnih telefona i onda – sve pomno ispitati u svjetlu svoje savjesti u svjetlu vlastitih uvjerenja, u svjetlu Kristova evanđelja. Naime, mi ćemo spremno kazati da su ljudi povodljivi, da koji puta baš i ne razmišljaju vlastitom glavom, međutim, upitajmo se: nismo li i mi među njima? Pogledajmo. Ono što je dobro, dobro je u bilo kojem okruženju, a ono što je zločin, ostaje zločin, ma koliko toga oko nas govorilo drugačije. Treba stati, zastati, pomno ispitati i izgrađivati svoj stav – u svjetlu vlastite savjesti i u svjetlu evanđelja.