Napredak

Otkako je čovjek pripitomio vatru i izumio kotač, čovječanstvo neprestano napreduje i to sve brže i brže, tako da je danas u životu jednoga čovjeka toliko promjena, koliko u prošlosti nije bilo ni za tisuću godina. Evo, možda će se među nama pronaći još ponetko koji je u školu odlazio s pločicom kredom i malom spužvicom, a danas…!?  Što god mi mislili o tehničkom napretku, on je neminovan i svakako potreban. Ostaje, međutim, pitanje, napredujemo li jednako tako i duhom, odnosno, zatomljuje li možda tehnički napredak ono ljudsko, ono duhovno u nama. Evo. Ne tako davno mladić je pisao djevojci ljubavna pisma koja je ona brižno pohranjivala. A tko danas pohranjuje one silne poruke i „lajkove“ koje jedni drugima šaljemo? U svoje vrijeme – bez radija, televizije – ljudi su sjedili, razgovarali, iznosili sjećanja iz ratnih i poratnih vremena. Danas gledamo serije ili pratimo tuđe živote na društvenim mrežama. Djeca su ne tako davno – pogotovo ljeti – sate i sate provodila vani u igri. Danas je toga manje, ali zato je puno više igrica na mobitelu.

Važna su nam i potrebna tehnička iznašašća. Ne možemo i ne trebamo živjeti kao prije stotinu godina. Međutim, pogledajmo i drugu stranu: što su nam bolja sredstva komunikacije, to manje osobno i iskreno komuniciramo. Što su nam brža i priručnija prijevozna sredstva, to se manje posjećujemo. Što nas više kućna pomagala oslobađaju mukotrpnih kućanskih poslova, to manje imamo vremena jedni za druge.

U ovom izazovnom vremenu važno je da uza sav tehnički napredak ne izgubimo sebe, svoju dušu, svoga bližnjega, važno je da se znademo i pogledati i susresti, važno je da se nastavimo međusobno obogaćivati i oplemenjivati. Jer, čovjek je čovjeku najveći dar. Aparati su tek stvari, stvari kojih se rado rješavamo kada dođu noviji modeli.