Maštotvorine o Gospinu rođendanu
Prenosi se trinaesto poglavlje iz knjige Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini, Tonimir, Varaždinske Toplice, 2024., str. 186–198.
Rimska Crkva, prema knjizi Liber Pontificalis, slavi Rođenje Blažene Djevice Marije ili Malu Gospu još od stoljeća sedmoga, za pape Sergija I. (687.–701.). A na Istoku, u Carigradu, koje desetljeće i prije toga. Blagdan dana 8. rujna u čast Blažene Djevice Marije nastao je u Jeruzalemu kao i svetkovina Marijina Uznesenja na nebo 15. kolovoza. Riječ je o blagdanu posvete bazilike Svete Marije gdje je rođena (Sanctae Mariae ubi nata est), potkraj V. stoljeća, na mjestu gdje je sada crkva svete Ane u Jeruzalemu. Blagdan 8. rujna jednako slave i Sirijci, a Kopti to čine 7. rujna.[1]
Prema Kronici ukazanja župe Međugorje u „viđenjima“ – tako ih kroničari Vlašić i Barbarić redovito nazivaju – navodna pojava kazuje da je Gospin 2000. rođendan bio 5. kolovoza 1984. godine. Tu je vijest napismeno prenio i Papi u Rim i biskupu Žaniću u Mostar tadašnji kapelan u Međugorju o. Tomislav Vlašić. O tome čitamo u Kronici, koju je osobno vodio isti Vlašić.
Ali vratimo se unatrag da vidimo kako su se slavili rođendani pojave od početka „ukazanja“ i kako je došlo do promjene datuma.
Godine 1981.
Čestitke za rođendan na Malu Gospu, 8. rujna 1981. Dva su službena i različita izvješća: Vlašićevo i Laurentinovo. Vlašić u naknadno pisanoj Kronici – Početci piše: „Viđenja – Djeca su imala susret s Gospom. Mali Jakov čestitao joj je rođendan. Ona je bila sva razdragana i rekla je da joj je ovo jedan od sretnijih dana. Potakla je djecu na ustrajnost u vjeri i molitvi.“
O istom događaju posve drukčije René Laurentin, „historiograf“ međugorskih fenomena: „Gospin rođendan. 8. rujna, na blagdan Male Gospe, Djevica se ukazuje s djetetom Isusom. Bilo je to upravo u kući Jakovljevoj. Tu je i Vicka: ‘Draga Gospo, čestitam ti sretan rođendan – kaže joj familijarno pružajući joj ruku. Gospa uzima njezinu ruku, ali se Vicka ne usuđuje učiniti to isto, te je Jakov, smeten zbog njezine odvažnosti, moli da o tome ne priča“.
– A ona sve to Laurentinu, a on u svoju knjigu![2]
Godine 1982.
U Kronici postoji unos na dan 5. kolovoza 1982., ali nema spomena ni Gospe Snježne ni rođendana Blažene Djevice Marije.
Čestitke za rođendan na Malu Gospu. Dana „8. IX. 1982. (Srijeda). Od vidjelaca nedostajale su Mirjana i Ivica [Ivanka]. Ostali su bili na okupu. Imali su viđenje. Gospa je posebno bila svečana. Djeca su joj čestitala rođendan. Posebnih poruka nije bilo“.[3]
– Dakle 8. rujna i 1981. i 1982. godine „međugorska Gospa“ redovito slavi svoj rođendan, kao što joj cijela Katolička Crkva toga dana blagdanom slavi Rođenje na ovaj svijet. Čak je i na vanjski način bila „sva razdragana“ i „posebno svečana“. Pa i sljedeće 1983. godine, to će slavlje za rođendan zadržati sjaj svečanosti i razdraganosti. Pogledaj:
Godine 1983.
Gospin rođendan na Malu Gospu „8. IX. 1983. (Četvrtak). Četvero vidjelaca imalo je viđenje. Kažu da je Gospa bila posebno svečana i sretna. Posebnih poruka nije rekla“.[4]
– Gospa je i na Malu Gospu 1983. zadržala svečane rođendanske haljine od prošlih godina, ali nije bilo nikakvih čestitki od „vidjelaca“. Očito se nešto iza brda valja i od strane „međugorske pojave“ i od strane „međugorskih vidjelaca“ i od strane „mistifikatora“ Tomislava Vlašića. Pogledaj što piše isti Vlašić:
Godine 1984.
Gospin rođendan nije na Malu Gospu, nego 5. kolovoza, na „Gospu Sniježnu“. Piše o. Tomislav: „28. V. 1984. (Ponedjeljak). Danas sam posjetio o. biskupa Pavla Žanića. Donio sam mu posljednji dio Dnevnika Jelene i Marijane Vasilj. Također sam mu donio Gospinu poruku datu Jeleni za njega, za sv. Oca i za kršćansku javnost da je Gospin 2.000 rođendan 5. 08. 1984. (O tome vidi u dokumentu poslanom o. biskupu). – [Odmah napominjemo da u tome dokumentu od istoga dana stoji i ovo: „Rekla je: ‘Oni koji osjećaju imalo ljubavi prema meni neka taj dan ne idu ni u školu, ni na svoj posao, ninašto. Neka samo uzmu krunicu i neka mole’. Inače je taj dan 5. VIII. 1984. bila – nedjelja, pa nije ni trebalo ići u školu, k tomu bila je polovica ljetnih praznika!].
O. Biskup od prve odbija poruku tj. u nju ne vjeruje. Meni zabranjuje usmeno da o tome govorim, a reče da će mi i pismeno zabraniti. Poruku će s ostalim materijalom dostaviti Kongregaciji [za nauk vjere].
Kad sam ga zamolio da shvati nas pastoralce kako ne možemo biti indiferentni prema porukama koje traže od nas da ljude obraćamo, a on je otprilike ovo rekao: ‘Tu nema Gospe. Ja preuzimam odgovornost na se… Nitko nije dužan vjerovati u privatna ukazanja…’
O. Biskup imao je tisuću razloga da ne vjeruje. I nijedan razlog ga ne pokreće na vjerovanje. Tako se držao.
Zamolio sam ga da netko od Komisije ispita i prouči fenomen Jelene (Jelena već 1,5 god. doživljava Gospu a da ni o. Biskup ni ijedan član s njom nisu porazgovarali!) On je odmahnio rukom govoreći da takvih vidjelica ima na stotine.
Također sam ga zamolio da porazgovori sa svim vidiocima, jer oni daju naslutiti uskoro velike događaje. Odgovorio je da on s njima nema što više razgovarati“.[5]
– Eto svečane najave Gospina rođendana, za 5. kolovoza 1984. Ako je dakle Gospin međugorski 2000. rođendan bio te 1984. godine, to znači da je ona rođena 16 godina prije početka Nove ere, tj. prije Krista. Bilo bi joj, prema tomu, 16 godina kada je rodila Isusa Krista. A kako se, prema dosadašnjim povijesnim dokumentima, Isusovo rođenje smješta u 7. ili 6. godinu „prije Krista”, to znači da tih 6–7 godina treba oduzeti od tih Gospinih godina. Po toj bi međugorskoj mašti Gospa rodila Isusa u svojoj 9. ili 10. godini života. Ali međugorski fanatici spremni su vjerovati i u najnevjerojatnije izmišljotine!
Ne možemo ne istaknuti vrlo jasno i odlučno stajalište mjesnoga biskupa Pavla Žanića, koji apsolutno ne vjeruje u „ukazanja“, koji je spreman preuzeti odgovornost na sebe za to što tvrdi, koji ima „tisuću razloga“ da ne vjeruje, a nema „nijedan razlog“ koji ga potiče na vjerovanje u međugorske priče „vidjelaca“ i njihovih mistifikatora. Biskupski hrabro![6]
Samo što nije u tome Vlašićevu pismu točka, nego dvotočka:
Čeka se da Gospin rođendan Crkva odobri ili da se za to Nebo pobrine. „14. VI. 1984. (Četvrtak)… 6) Izjavu-poruku o 2.000 rođendanu Gospinu za sad nećemo govoriti dok crkvena vlast to ne odobri, ili se nebo samo pobrine da taj dan bude evidentno pripravljen“.[7]
– Međutim, crkvena vlast to nije odobrila ni tada ni sada. Ali je ipak Vlašićeva pojava uskoro zatražila da se Gospin 2000. rođendan posebno proslavi.
Posebna priprema za rođendan – „27. VII. 1984. (Petak). Vidioci su imali viđenje zajedno. Posebnih poruka nije bilo. Ivan je i večeras imao viđenje na mjestu ukazanja. Viđenje je bilo u 22,30. Gospa mu je rekla ovo: ‘Ja i dalje želim ostati sa svojim izabranicima u crkvi, da tu preko njih širim Radosnu vijest…’ (Gospina želja odnosi se na htijenje biskupa Žanića da se vidioce odmakne iz crkve). ‘Budite u ovo vrijeme smireni i nemojte se uzbuđivati jer moj Sin Isus u ovo vrijeme snažno djeluje u ovoj župi i narodu koji dolazi ovamo…’ Također, Ivan kaže, da je Gospa rekla da se za njezin 2.000 rođendan, tj. 5. VIII. 1984. pripremimo posebno. Tražila je da se kroz ove dane moli i odriče, da se u nedjelju primi pričest čista srca, kako bi Isus u osobama mogao djelovati. Ivan je rekao da je Gospa rekla da će biti obraćenja i znakova na ljudima“.[8]
– „Međugorska Gospa“ ide izravno protiv Biskupovih odredaba: i da se djeca odmaknu od crkve sa svojim „ukazanjima“, i da se ne širi fantazija o promjeni Gospina liturgijskoga rođendana. Međutim, nakon Biskupove intervencije, tjedan dana prije navodna rođendana, nije bilo oglašivanja rođendana s oltara. Piše kroničar Vlašić:
Ipak bez najave. „29. VII. 1984. (Nedjelja). Mi nismo najavljivali Gospin rođendan (2.000) za 5. VIII. jer nam je biskup zabranio. Samo smo potakli ljude da taj dan, prva nedjelja – nedjelja pomirenja, zaista bude dan pomirenja“.[9]
– I Vlašićeva je „pojava“ poslušala Biskupovu odredbu, ali samo taktički. Rekla je da „se s oltara ne govori radi biskupa”, da ga se, biva, ne ljuti. Ali…
Ne govoriti s oltara. „30. VII. 1984. (Ponedjeljak). Ivan je imao ponovno viđenje na mjestu ukazanja u 22h. S njim je bila molitvena grupa, nekoliko sestara, svijeta i ja“ – piše Vlašić – „Ukazanje je trajalo 15 minuta. U jednom trenutku Ivan je rekao da je Gospa rekla da svatko u tišini iznese svoje probleme i želje. Svi smo tiho molili. Nakon ukazanja Ivan mi je rekao da je Gospa rekla da se o njezinom 2.000 rođendanu s oltara ne govori radi biskupa, ali da se svijet potiče na obraćenje i molitvu. Kaže da je posebno tražila od župne mladeži povećanu molitvu. Također je rekla da će njezin Sin Isus sam ljude ovdje privući“.[10]
– Ali će i međugorska „pojava“ i njezin mistifikator Vlašić, mimo crkvenih odredaba, „privatno“ ipak proslaviti „rođendan“ navodne Gospe koja je bila „neobično sretna“, štoviše zbog privatnih čestitki „cvjetala od sreće“.
Prva proslava neliturgijskoga „rođendana“ – 2000. „5. VIII. 1984. (Nedjelja). Svih petero vidjelaca imalo je zajedničko viđenje. Svi kažu da je Gospa bila neobično sretna, kao rijetko kad. Pojedinim vidiocima rekla je posebne riječi.
Marija: ‘Molite! Otvorite mi svoje srce i tražite. Ja ću moliti svoga Sina Isusa da vam udijeli milosti. Molite s vjerom.’ Čestitali smo joj rođendan. Ona je cvjetala od sreće“.[11]
– Očito je i Vlašić, promotor, propagator i mistifikator međugorskih fenomena, svoju „pojavu“ u viđenjima vidjelaca oblikovao prema svojoj tvrdoglavosti, dvoličnosti, mistifikaciji. Javno ne, privatno da!
Godine 1985.
Pripreme za neliturgijsku „rođendansku“ feštu. Fra Slavko Barbarić piše: „30. VII. 1985. (Utorak). Večeras je bilo viđenje na brdu. Bili su prisutni Marija, Ivan i Vicka. Marija veli da je Gospa tražila što više molitve do rođendana“.[12]
– Očito do novoga izmišljenog rođendana, 5. kolovoza.
Nastaviti – po svaku cijenu! Nastavlja fra Slavko: „1. VIII. 1985. (Četvrtak). Mnogi me pitaju što je sa mojim premještajem. Pravoga odgovora nema još nitko od nas. Svi osjećamo da treba nešto činiti, ali što i kako. U svakom slučaju treba posao u Međugorju biti nastavljen i to pod svaku cijenu. Ne smije se izdati“.[13]
– Pa i po cijenu crkvenoga neposluha. Fra Slavko je to osobno dokazao, jer nije htio ići iz Međugorja, pa i po cijenu gubljenja ovlasti ispovijedanja. U toj je tvrdokornoj neposlušnosti i preminuo.
„Rođendan“ se ipak slavi. Otac Barbarić bilježi u Kroniku: „2. VIII. 1985. (Petak). Po hodočasnicima se osjeća blizina Gospinih blagdana. Lanjske godine je najavljen Gospin rođendan. Proslavljen je u molitvi i postu. Ovaj put nije se ništa govorilo. Vjernici stižu“.[14]
– Nije se ništa govorilo s oltara. Ali se privatno govorilo, širilo, propagiralo. Odakle inače „vjernici stižu“?
Svijet nije zaboravio! „4. VIII. 1985. (Nedjelja). Danas je ovoliko svijeta i hodočasnika zato što je prošle godine preko Jelene rekla Gospa da je to njezin 2000-ti rođendan. Prošla je godina dana, o tome nismo smjeli reći ni riječi i svijet nije zaboravio. Voli Majku i to je dirljivo!“[15]
– To su dirljive riječi fra Slavka Barbarića! Nisu smjeli reći ni riječi, odnosi se na riječi „s oltara“. A svi su drugi kanali ostali aktivni.
Druga proslava „rođendana“. Piše o. Barbarić:
„5. VIII. 1985. (Ponedjeljak) – 2001 ROĐENDAN. Viđenje je bilo u mojoj sobi. Prisutni su Marija, Ivan i Vicka. Trajalo je oko 4 minute. Poruka nije bilo posebnih. Opisali su ukazanje vrlo svečano. Pozivala je na radost i veselje i blagoslivala svečano.
Jednu činjenicu želim naglasiti: ROĐENDAN je Gospin. Mi nismo ništa rekli s oltara. Drugi su za vrijeme drugih misa govorili. Ovo sve iz poslušnosti prema Biskupu. Nisam siguran da će nas jednoga dana povijest međugorskih ukazanja zbog toga pohvaliti. Ali, eto, pravdamo se poslušnošću da ne bismo izazvali gore posljedice i napade kojih svakako ne manjka. Žalosna je to činjenica, ali što se može. Ipak je narod Božji odgovorio na svoj način. Stotine i tisuće su došli jučer i danas i satima molili, ispovijedali se i pjevali. Sve samo zato da čestitaju Majci rođendan. To je utješna činjenica. Bez najava, bez reklama i propagande, čuje narod i vidi, osjeća i odgovara na poziv. Kakva je to šansa za Crkvu. Ali, eto, u ovom momentu smo još slijepi. Na koncu mise su troje vidjelaca molili ‘Veliča’ a svi smo odgovarali sa ‘Aleluja’. Marijo hvala Ti što jesi za nas!“ [16]
– „Pojava“ se „ukazala“ u fra Slavkovoj sobi: svečano ukazanje, svečana radost, svečani blagoslov! Oba puta on je napisao ROĐENDAN velikim slovima. Fra Slavko sluša biskupa! On ne govori s oltara, a drugi mogu govoriti i s oltara! Pravda se „poslušnošću“ da ne bi izazvao gore posljedice! „Žalosna činjenica!“ Ali narod Božji zna odgovor! Stotine i tisuće jučer i danas „čestitaju Majci rođendan“. „Utješna činjenica!“ Fra Slavko se raduje kao dijete što uvodi antiliturgijski rođendan „Gospe međugorske“, što igra dvostruku igru, što „pojavom“ manipulira savjestima ljudskim! I to nam je sve napismeno ostavio.
Nema spomena o proslavi liturgijskoga rođendana 1985. „8. IX. 1985. (Nedjelja) – Mala Gospa. Viđenje je bilo u dvorani podrumskoj. Prisutni su Marija i Jakov. Bilo je vrlo kratko ni punu minutu. Ipak su rezultati neki dobiveni“ piše fra Slavko.[17]
– Ne spominje da je Gospa svečana za svoj liturgijski Gospin rođendan, kao 1981., kao 1982., kao 1983. Međugorska „pojava“ dokinula Gospin rođendan, i to s pomoću dječjih priča vidjelaca i fra Tomislavovih i fra Slavkovih fantazija!
Godine 1986.
U Kronici postoji unos na dan 5. kolovoza 1986., ali te godine nema spomena ni Gospe Snježne ni rođendana Blažene Djevice Marije.
Kako je za Malu Gospu 1986.? „8. IX. 1986. (Ponedjeljak). Ukazanje je bilo u našoj sobi. Prisutni su bili Marija Pavlović i Jakov Čolo. Večeras je ukazanje snimala televizijska ekipa od BBC. Prisutan je bio vođa karizmatičke obnove u njemačkoj protestantskoj crkvi.“
– Ne spominje se ni Mala Gospa ni proslava liturgijskoga Gospina rođendana, ali se spominje nazočni protestantski vođa karizmatičke obnove. Simptomatično!
Godine 1987.
Treća proslava „rođendana“ – „Gospa“ želi da se s njom „čeka rođendan njezin“. „3. VIII. 1987. (Ponedjeljak). Hodočasnika je mnogo, posebno Talijana. Stižu zbog rođendana Gospina“.
A sutradan? – „4. VIII. 1987. Za ukazanje su bili Marija i Ivan. Trajalo je oko 4 minute. Rekli su da je Gospa zaželjela da se s njom čeka rođendan njezin. Stoga je mnogo svijeta bilo na Brdu ukazanja cijelu noć.“
A na sam dan? – „5. VIII. 1987. Točno u ponoć između 4. i 5. kolovoza bilo je ukazanje na Brdu ukazanja. Bilo je mnoštvo svijeta. Vidioci su prenijeli da je Gospa bila vrlo radosna zbog mnoštva svijeta i opet pozvala na svetost i življenje poruka“.
– Ipak je krenulo. Uvodi se paraliturgijski rođendan, svijet se sve više okuplja, sve će pomalo prerasti u festival mladih koji će se odazivati za 5. kolovoza – čestitati „Majci rođendan“. O tome poslije.
Godine 1988.
U Kronici nema ni slova o Gospinu rođendanu, ni 5. kolovoza, ni 8. rujna 1988.
Ako je blagdan Rođenja 5. kolovoza, kada treba biti blagdan Začeća?
Kako je onda s Bezgrješnim začećem? pitao se još 1984. biskup Žanić.[18] Evo što o tome o. Vlašić u Kronici:
„8. XII. 1981. Jakov, Vicka i Marija. Molili su zajedno i očekivali radosnu Gospu, kao i za ostale njene blagdane.“
„8. XII. 1983. (Četvrtak). Petero vidjelaca imalo je zajedničko viđenje. Gospa je bila svečano obučena, kao i za sve velike svetkovine.“
– Ako međugorska „pojava“ mijenja rođendan pravoj Gospi, koji se crkveno slavi 8. rujna, onda bi joj ta „pojava“ morala promijeniti i datum Bezgrješnoga začeća, pa s 8. prosinca prenijeti na 5. studenoga, da se koliko-toliko uskladi s nadnevkom liturgijskoga rođendana. Jer, ako je rođena navodno 5. kolovoza, 16 godina prije Krista, to znači da joj je bilo manje od 8 mjeseci kada je rođena.
– Crkva nije ništa prihvatila od međugorskih pojava, poruka, rođendana, životopisa, tajni, velikih znakova, osim što je službeno proglasila da se na temelju svih kanonskih komisijskih istraživanja ne može ustvrditi da se radi o „nadnaravnim ukazanjima ili objavama“. Crkva u svojim izjavama čak ni ne spominje „Gospina ukazanja“.
– Vrijedno je navesti da se u kontekstu toga izmišljenog „rođendana“, 5. kolovoza, počeo organizirati Mladifest, festival mladih u Međugorju početkom istoga mjeseca. Dolaze mladi iz svijeta čestitati Gospi rođendan! Evo kako se to razvijalo, prema Kronici ukazanja.
Festival mladih u čast izmišljena Gospina rođendana
„Mladifest“ ili „Festival mladih“ organizira se od svoga početka, od 1989. godine, kao crkvena, liturgijsko-molitvena manifestacija bez znanja i odobrenja mjesnoga biskupa. Stao se organizirati najprije u okviru maštovitosti oko navodnoga Gospina rođendana 5. kolovoza, zatim oko navodne „Gospine poruke“ o „godini mladih“ (1988.–1989.) i onda kao spomen na taj međugorski „Gospin rođendan“,[19] o čemu izričito piše – kao što smo vidjeli i kao što ćemo niže vidjeti – fra Slavko Barbarić.
Pođimo od „poruka“ „Gospe međugorske“. O tome fra Slavko kao župni vikar na Humcu, a kao kroničar u Međugorju:
Prvi skup mladih „5. VIII. 1989. (Subota). U 18 sati je počelo u kapelici u groblju na Kovačici vječno klanjanje organizirano od mladih. Sutra počinje devetnica Gospi sa mnogo mladih, jer završava godina mladih, koju je Gospa tražila na blagdan Uznesenja 1988, na koncu Marijanske godine“.
– Kakva je to liturgijska zloporaba da se u kapelici na groblju na Kovačici organizira „vječno klanjanje“? Komu je to palo na pamet i s čijom crkvenom dozvolom i odobrenjem?
– Iz teksta proizlazi da je to „klanjanje organizirano od mladih“, da je bilo „mnogo mladih“ i da je to bilo na svršetku „godine mladih“, koju je još prethodne godine, na kraju „Marijanske godine“ (1987.–1988.) međugorska „pojava“ izričito „tražila“ da se zakaže „godina mladih“, koja je, prema Kronici, trajala od Velike Gospe 1988. do Velike Gospe 1989.
Drugi skup mladih, 1990. „Fra Tomislav Vlašić vodi cijeli tjedan“, čitamo pod datumom 30. srpnja 1990. A na kraju „festivala“, pod datumom 6. kolovoza stoji upisano: „U 14 sati su se organizatori sastali sa fr. Tomislavom Vlašić i Slavkom. Odlučili smo uzeti isti tjedan /sljedeće godine/. Predložene su različite teme. Koncem godine smo odlučili objaviti točan program. Osjećamo potrebu da nastavimo s ovim susretima, jer su važni. Ponudit će se seminari prije festivala za organizatore.“
– Odatle slijedi da je fra Tomislav, koji nije u Hercegovini od 1987. godine i dolazi iz Italije, ne samo izravno upleten u „međugorski fenomen“ još i te 1990. godine (kao i sljedeće, 1991. godine), nego je toliko familijaran i povezan s međugorskom franjevačkom zajednicom da on čak vodi cijeli tjedan i „festival mladih“.
Treći skup mladih, 1991. godine. U Kronici ukazanja, koju 1991. godine vodi o. Barbarić, inače kapelan na Humcu, ostalo je prazno, bez ikakva bilježenja, od 25. srpnja do 5. kolovoza. Pod datumom 6. kolovoza 1991. u Kronici je zabilježeno ovo: „Mnogi su mladi ostali cijelu noć i pričekali sv. misu. U 5,15 smo počeli pjevati litanije, te ‘Došli smo ti, Majko draga’. Sv. misu je predvodio fra Tomislav Vlašić. Govorio je pobudno o križu i miru, i o preobraženju. Koncelebrirao je 21 svećenik. Našega svijeta je bilo dosta, a sve skupa oko 1500–2000. Fra Leonardo je uputio opet riječ svim mladima – da žive mir i da ga drugima nose. A onda smo svi zajedno izmolili vjerovanje i 7 Očenaša. Podijeli[li] smo i tri velika kruha, znak zajedništva.“
– I te 1991. godine fra Tomislav Vlašić sudionik je međugorskih zbivanja, predvodi završnu Misu i vodi glavnu riječ na rastanku.
Četvrti skup mladih, 1992. Piše fra Slavko Barbarić: „5. VIII. 1992. (Srijeda) – Gospin rođendan. U 21,30 je počeo festival u čast Gospina rođendana. Crkva je bila puna. Išlo je sve u najboljem redu. Sudjelovali su pojedinci i skupine. Pjevali su mladi iz Međugorja, te Elvirina zajednica, Pero i Mile, koji su vodili pjevanje za vrijeme festivala, otpjevali su sa mladima također dvije pjesme. Njemačka skupina je također nastupila. Pojedinci su bili Mirko sa Čitluka, Gino iz Italije, Dajan iz Amerike, Cristina iz Argentine. Časne sestre su otpjevale također jednu pjesmu. Sve su to bile pjesme Gospi. Dvojica redovnika, Francuz i Talijan, članovi zajednice ‘Blaženstva’ pjevali su na hebrejskom, te skupina mladih iz Irske. Na koncu je sve oduševila mostarska klapa. Otpjevali su tri pjesme: Gospi, dalmatinsku i U boj… Oduševili su sve. Nakon ovog programa podijelili smo svima cvijeće i u procesiji pjevajući stavljali pred kip Gospin. Bilo je vrlo dirljivo, doživljeno. Oko 11,30 smo završili. Mnogi su mladi iz crkve krenuli na Križevac.“
– Iz ovoga je pisana dokaza vidljivo da su međugorski franjevci, barem neki od njih, čvrsto odlučili slaviti Gospin „rođendan“ 5. kolovoza, mimo svega pravovjernoga katoličkoga svijeta, po „ukazivanjima“ crkveno nepriznate „pojave“, organizirati i dovoditi mlade iz svijeta da priređuju „festival u čast Gospina rođendana“, da čestitaju „Majci rođendan“ nudeći im usputno i druge sadržaje…
Zaglavak prvi
Nakon što je Vlašićev tragičan slučaj osvojio svjetski tisak, 2009. godine, kada je Vlašić kažnjen peterostrukom kaznom, uz oduzimanje ovlasti ispovijedanja, iz Provincijske je kurije iz Mostara izišla izjava da fra Tomislav nije kažnjen „zbog međugorskog fenomena, niti zbog svoga osobnoga stava o tom fenomenu“.[20] A godine 2010., kada je kažnjen dvostrukom kaznom, otpuštanjem iz Reda i iz svećeništva, iz Generalne je kurije u Rimu izišla izjava da Vlašić „nije priznao optužbe koje su mu upućene i stoga nije niti prihvatio sankcije. S toga je razloga tražio oprost od vršenja svećeničke službe i od svoga redovničkog staleža“.[21] Pokazao se, dakle, tvrdokorno neposlušan, ne samo mjesnomu biskupu toliko puta, nego i Svetoj Stolici u konačnici, vjerujući više „međugorskoj pojavi“ koja je hvalila njegovu duhovnost, njegovo vodstvo i njegovo upućivanje u život. U oba slučaja, i 2009. i 2010. godine, jasno je rečeno, prvo, da se njegov slučaj proučavao u „kontekstu međugorskog fenomena“, i, drugo, da mu se apsolutno zabranjuje davati izjave osobito u odnosu na „međugorske fenomene“. Tomislav Vlašić kažnjavan je postupno, a on se postupno svemu odupirao. Konačno je izopćen iz Katoličke Crkve 2020. godine.[22] Neka razborit čitatelj donese razložan zaključak, i na osnovi svega izloženoga, o njegovoj izravnoj povezanosti, trajnoj upletenosti i utjecajnosti u „međugorski fenomen“.
Zaglavak drugi
Često se navodi izjava kardinala Tarcisija Bertonea (1934.), Državnoga tajnika (2006.–2013.), pa i u spomenutom priopćenju Franjevačke kurije u Rimu iz srpnja 2010. godine: „U knjizi koju je objavio kardinal Tarcisio Bertone, Državni tajnik Benedikta XVI. i bivši Tajnik te vatikanske Kongregacije, L’ultima veggente di Fatima (‘Posljednja fatimska vidjelica’, izd. Rai-Rizzoli, 2007., str. 103–114), čita se da izjave mostarskoga biskupa odražavaju osobno mišljenje, nisu definitivan i služben sud Crkve. Sve se upućuje na Zadarsku izjavu Biskupa Jugoslavije od 10. travnja 1991., koja ostavlja otvorena vrata budućim istraživanjima. Provjeravanje se, stoga, treba nastaviti. U međuvremenu dopuštena su privatna hodočašća s pastoralnom pratnjom vjernika. Na kraju, svi katolički hodočasnici mogu ići u Međugorje, mjesto marijanskoga štovanja, gdje se moguće izraziti sa svim oblicima pobožnosti“.[23]
U vezi s „privatnim hodočašćima“, vrijedno je podsjetiti da puna izjava, napisana na istome mjestu te iste knjige kardinala Tarcisija Bertonea, bivšega Tajnika Kongregacije za nauk vjere, i to neposredno prije gore navedene rečenice glasi: „Konačno, što se tiče hodočašća u Međugorje koja se odvijaju na privatan način, ova Kongregacija smatra da su dopuštena pod uvjetom da se ne smatraju ovjerovljenjem događaja u tijeku koji traže da ih Crkva još ispituje“.[24] Rečeno drukčije, a isto: hodočašća u Međugorje nisu dopuštena ako pretpostavljaju, i ovjerovljuju i drže autentičnim „događaje u tijeku“.
A do sada ni mjesni biskupi, ni Biskupske konferencije, ni Sveta Stolica nisu ništa priznali ni proglasili autentičnim u „međugorskom fenomenu“.
Zaglavak treći
Mostarsko-duvanjski biskup Pavao Žanić pisao je:
– 15. rujna 1981. župnomu upravitelju župe Međugorje fra Zrinku Čuvalu: „Veseli me veliko učešće vjernika u primanju svetih sakramenata i molitvi u župi Međugorje i čini se, u očitim obraćenjima. Ipak smatram potrebnim upozoriti na neke stvari u kojima ima izvjesnog ‘zalijetanja’…“ [25]
– 13. prosinca 1981. svim svećenicima na područjima Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije: „Nema sumnje da je vjernički svijet te vijesti [o događajima u Međugorju] dočekao i prihvatio kao utjehu i milosnu pomoć, te je to kod mnogih donijelo poticaj na molitvu, post, pokoru i obraćenje. No, sve ovo nije dovoljno za dokaz autentičnosti Gospinih ‘ukazanja i poruka’.“ [26]
Vrijeme je ubrzo pokazalo tolike nedosljednosti u ponašanju „međugorske pojave“: njezina obrana neposlušnih kapelana u Mostaru, 1980.–1984.; njezino najprije poštovanje vlastita rođendana 8. rujna, kako ga Crkva časti i slavi, pa potom mijenjanje datuma toga rođendana u 5. kolovoza: 1984.–1986.; njezina dvoličnost u ponašanju prema mjesnoj crkvenoj vlasti: službeno biskupa slušajte, a privatno radite po mome i po svome planu i programu! Ne zna se jesu li čudnija njezina ukazanja po Križevcu i drugdje usred crne noći: a njezin Sin reče: „Dok je dan, treba da radim djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi“ (Iv 9,4). A ona djeluje suprotno tomu načelu što se tiče noći. Djevica Marija uvijek bijaše poslušna kći Oca nebeskoga i svoga Sina, razborita u svome nastupu i ponašanju, i to na svakome mjestu gdje se spominje, na uzoran i savršen način.
Zaglavak četvrti
Neke su povijesne privatne objave donijele promicanje nekih teoloških ili liturgijskih vidova koji prije nisu bili dovoljno istaknuti u apostolatu, ali su u skladu s katoličkom i apostolskom vjerom od njezina početka. Tako su, potaknuti priznatim privatnim objavama, ustanovljeni blagdani Tijelova, Srca Isusova, Nedjelja Božanskoga milosrđa. – Prijedlog međugorske pojave u tom bi smislu bilo mijenjanje datuma Rođenja Blažene Djevice Marije, uz očitu gestacijsku nesukladnost da bi se njezino Začeće slavilo 8. prosinca, a Rođenje 5. kolovoza. A sva ta promjena popraćena je dvosmislenim igrama „službeno – privatno“ i same „Gospe“ i njezinih „propagatora“ o. Barbarića i Vlašića, „duhovnih voditelja“ „vidjelaca“. Maštovita promjena protivna je neprekidnoj predaji od V. stoljeća da se blagdan Male Gospe slavi 8. rujna.
[1] Calendarium Romanum ex decreto Sacrosancti Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum auctoritate Pauli PP. VI promulgatum, editio typica, Typis polyglottis Vaticanis, MCMLXIX, str. 102.
[2] René Laurentin, Racconto e messaggio delle apparizioni di Medjugorje, Brescia, 1987., str. 94: „Compleanno della Gospa. L’8 settembre, nella festa della Natività, la Vergine appare con il bambino Gesù. È proprio in casa di Jakov. C’è anche Vicka: – Cara Gospa, ti auguro buon compleanno – le dice familiarmente tendendole la mano. La Madonna prende la sua mano tesa, ma Vicka non osa fare altrettanto, e Jakov confuso per la sua audacia le chiede di non parlarne.“
[3] Kronika, svezak I., str. 247.
[4] Kronika, svezak II., str. 601.
[5] Kronika, svezak II., str. 835.
[6] Nakon što je biskup Žanić 25. srpnja 1987. izgovorio glasovitu propovijed u Međugorju, u rujnu iste godine pozdravih kardinala Ratzingera, prefekta Kongregacije za nauk vjere, na aerodromu u Rimu – išli smo na Mariološko-marijanski kongres u Kevelaer, i nakon što se predstavih, Kardinal mi reče: „Lei ha un Vescovo coraggioso!“ – Imate hrabra Biskupa! – Službeni vjesnik, br. 2/2009., str. 186, bilj. 21.
[7] Kronika, svezak II., str. 854.
[8] Kronika, svezak II., str. 905–906.
[9] Kronika, svezak II., str. 908.
[10] Kronika, svezak II., str. 909.
[11] Kronika, svezak II., str. 917.
[12] Kronika, svezak II., str. 736.
[13] Kronika, svezak IV., str. 741.
[14] Kronika, svezak IV., str. 742.
[15] Kronika, svezak IV., str. 746.
[16] Kronika, svezak IV., str. 750.
[17] Kronika, svezak IV., str. 856.
[18] La Posizione attuale (non ufficiale) della Curia vescovile di Mostar nei confronti degli eventi di Medjugorje, 30. X. 1984., str. 19; Biskup Žanić o Međugorju, Mostar, 2021., str. 98–117.
[19] Ante Luburić, „Fra Tomislav Vlašić ‘u kontekstu međugorskog fenomena’“, Službeni vjesnik, br. 2/2008., str. 81.
[20] Iz intervjua provincijala dr. fra Ivana Sesara Večernjemu listu 28. rujna 2008.; Glasnik mira (Međugorje), III (2008.), br. 10, str. 11.
[21] Izjava generalnoga prokuratora Reda manje braće o. Francesca Bravija Zenitu 29. srpnja 2009.: La perdita dello stato clericale di padre Vlasic non è un giudizio su Medjugorje
[22] Vidi Biskup Žanić o Međugorju, Mostar, 2021., str. 118–119 – i na još 40 mjesta o njemu u istoj knjizi.
[23] La perdita dello stato clericale di padre Vlasic non è un giudizio su Medjugorje (29.7.2009.)
[24] Ogledalo Pravde, Mostar, 2001., str. 278.
[25] Biskup Žanić o Međugorju, str. 78.
[26] Biskup Žanić o Međugorju, str. 82.
