Milostinja danas
Iz apostolske pobudnice svetoga otca Lava XIV. Dilexi te svim kršćanima o ljubavi za siromahe, od 4. listopada 2025., točke 115.–120.
115. Želio bih zaključiti govoreći nešto o milostinji. Ona se danas ne gleda blagonaklono čak ni među vjernicima. Ne samo da se rijetko daje, nego se ponekad čak i obezvrjeđuje. Još bih jednom rekao da se onoga koji je u nepovoljnom položaju najbolje podupire tako da mu se pomogne pronaći dobar posao kako bi mogao zarađivati za život u skladu sa svojim dostojanstvom, razvijajući svoje sposobnosti i pravedno pridonoseći osobnim naporom. Činjenica je da je „nedostatak posla puno više od pukoga gubitka stalnoga izvora prihoda. Rad jest i to, ali je puno, puno više. Radom postajemo potpunija osoba, naša ljudskost cvjeta; mladi ljudi postaju odrasli samo radom. Socijalna nauka Crkve oduvijek je gledala ljudski rad kao sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje se nastavlja svaki dan, zahvaljujući i rukama, umu i srcu radnika“.[1] S druge strane, tamo gdje to nije moguće, ne možemo riskirati da osobu prepustimo njezinoj sudbini, bez onoga što je potrebno za dostojanstven život. Stoga milostinja zasad ostaje nužno sredstvo dodira, susreta i poistovjećivanja s onima manje sretnima.
116. Oni koji su nadahnuti istinskom ljubavlju dobro znaju da milostinja ne razrješuje mjerodavne vlasti njihove odgovornosti, ne ukida dužnost vladinih tijela da se skrbe za siromašne niti umanjuje opravdane napore da se osigurava pravednost. Međutim, barem nam nudi prigodu da zastanemo pred siromahom, da mu pogledamo u oči, da ga dodirnemo i da s njim podijelimo nešto svoje, od sebe. U svakom slučaju, milostinja, ma koliko skromna bila, unosi dašak ljubaznosti (pietas) u društvo koje je inače obilježeno pomamnom težnjom za osobnim dobitkom. Riječima Knjige Mudrih izrjeka:
„Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svoga kruha siromahu“ (22, 9).[2]
117. I Stari i Novi Zavjet sadržavaju prave slovospjeve u pohvalu milostinje:
„sa siromahom budi velikodušan i ne pusti ga da čeka na tvoj milodar. Zbog Božje zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga praznih ruku. Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju rđajući pod kamenom. Uloži blago svoje po zapovijedima Svevišnjega, i bit će ti probitačnije nego samo zlato. Uloži milostinju u svoje riznice, i ona će te izbaviti od svake nevolje“ (Sirah 29, 8–12).[3]
Sâm Isus dodaje:
„Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače“ (Luka 12, 33).
118. Svetomu Ivanu Zlatoustomu pripisuje se da je rekao:
„Milostinja su krila molitve. Ako molitvi ne date krila, teško će letjeti“.[4]
U istome duhu sveti Grgur Nazijanski zaključio je jednu od svojih slavnih propovijedi ovim riječima:
„Ako mislite da imam što reći, sluge Kristove, njegova braćo i subaštinici: posjećujmo Krista kada god možemo; brinimo se za njega, hranimo ga, odijevajmo ga, dočekujmo ga, častimo ga, ne samo hranom kao neki, ili pomastima kao Marija, ne samo grobom kao Josip iz Arimateje, ne samo priređujući mu sprovod kao Nikodem koji je Krista volio polovično, ne samo zlatom, tamjanom i smirnom kao mudraci. Nego, budući da Gospodin želi milosrđe, a ne žrtvu… prinesimo mu milosrđe u siromasima da, kada odemo s ovoga svijeta, budemo primljeni u vječna prebivališta“.[5]
119. Ljubav i najdublja uvjerenja treba neprestano njegovati, a to se čini konkretnim djelima. Ostanak u svijetu ideja i rasprava, a da ih pri tom ne izražavamo osobnim, čestim, iskrenim i praktičnim djelima ljubavi, uništava naše najdragocjenije snove i na kraju će prouzročiti da čak i naše najdraže nade i težnje oslabe i izblijede. Upravo zbog toga razloga mi kršćani ne smijemo odustati od milostinje. Može se činiti na različite načine i sigurno učinkovitije, ali moramo je dijeliti. Uvijek je bolje učiniti barem nešto nego ništa. Bez obzira na oblik, milostinja će dirnuti i omekšati naša otvrdnula srca. Ne će riješiti problem svjetskoga siromaštva, ali se ipak mora provoditi s pameću, upornošću i društvenom odgovornošću. Sa svoje strane, mi trebamo davati milostinju kao način da dopremo do patnje siromašnih i dotaknemo ih.
120. Kršćanska ljubav svladava svaku preprjeku. Zbližava one koji su bili udaljeni. Ujedinjuje strance i miri neprijatelje. Premošćuje ponore koje je ljudski nemoguće premostiti i prodire do najskrivenijih kutaka društva. Po svojoj naravi kršćanska je ljubav proročka: čini čuda i ne poznaje granice. Ona čini da se dogodi ono što je naizgled bilo nemoguće. Ljubav je prije svega način gledanja na život i način življenja.
Lav XIV.
[1] Franjo, Govor na susretu s predstavnicima svijeta rada u tvornici Ilva u Genovi (27. svibnja 2017.): Acta Apostolicae Sedis, 109/2017., str. 613.
[2] Mudre izrjeke 22, 9:
„Koji je prignut na pomilovanje, biti će blagosivljan: ere je od kruha svojieh dao ubogomu“ (Bartol Kašić).
„Koji je prignut na milosrđe, blagosovit će se; od kruhovah bo svojih dade siromahu“ (Petar Katančić).
„Tko je prignut na milostivost biti će blagoslovjen; jer on od svojega kruha daje ubogomu“ (Ivan Matij Skarić).
„Blago oko biće blagoslovljeno, jer daje hljeba svojega ubogomu“ (Milan Rešetar).
„Koji milostivo gleda bit će blagoslovljen, jer on kruha svoga ubogome daje“ (Lujo Bakotić).
„Tko je dobrotvoran, ima blagoslov; jer daje siromahu od svojega kruha“ (Ivan Evanđelist Šarić).
„Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svoga kruha siromahu“ (Zagrebačka Biblija 1968.)
„Blagoslivljat će milostivo oko, jerbo kruh svoj sa sirotinjom dijeli“ (Silvije Grubišić).
„Tko je dobrostiva oka, bit će blagoslovljen; jer od kruha svoga daje siromahu“ (Rajko Telebar).
[3] Sirah 29, 8–12:
„zaisto varh podniženoga duhom jači budi i za zadušbinu ne poteži ga. Cieć zapoviedi primi ubogoga i cieć neimanja njegova ne pusti ga prazna. Izgubi pieneza radi brata i priatelja tvoga i ne sakrij ga pod kamenom na poginutje. Postavi blago tvoje u zapoviedieh od Privisokoga i koristovati će tebe većma nego zlato. Zatvori zadušbinu u sercu ubogoga i ova će isprositi za tebe u svakomu zlu“ (Bartol Kašić).
„Ništa manje sverhu poniznog serdcem jači budi, i za zadužbinu ne povlači ga. Zarad naredbe primi siromaha i rad uboštva njegovog ne pusti ga prazna. Gubi novce zarad brata, i priatelja tvog: i ne sakrivaj ih pod kamen na poginuće. Stavi blago tvoje u zapovidim Privišnjeg, i prudit će ti većma nego zlato. Zaklopi zadužbinu u serdve siromaha, i ona će za te prosit od svakog zla“ (Petar Katančić).
„ti imaj s ubogim ustrpjenje, i ne pusti, da on čeka od tebe zadužbinu. Radi zapovidi zakona pomozi ubogoga; i s obzirom na njegovu potribu ne pusti ga otići praznoruka. Prigori svoj pinez radi svojega brata i priatelja; i nemoj ga sakriti pod kamen, gdi može poginuti. Uloži svoje blago kako ti Privisoki zapovida, i pruditi će ti više nego zlato. Sakrij svoju zadužbinu u srdce ubogih, i ona će izprositi za te, da budeš učuvan od svakoga zla“ (Ivan Matij Skarić).
„imaj ustrpljenje s nesretnim i pruži mu poček kao milostinju! Poradi zapovijedi zauzmi se za siromaha i poradi potrebe njegove ne daj da izađe prazan! Pusti da se izgube novci poradi brata i prijatelja! Ne sakrivaj ih pod kamen, da se pokvare! Uloži blago svoje po zapovijedima Svevišnjega, i ono će ti više koristiti negoli zlato! Dobročinstva zaključaj u riznice svoje! Ona te spašavaju iz svake nesreće“ (Ivan Evanđelist Šarić).
„budi darežljiv prema prosjaku, ne daj, da čeka na milodar. Zbog zapovijedi, pomozi potrebne. Kad su u oskudici, ne otpuštaj ih praznih ruku. Troši novac na brata i prijatelja, ne sakrivaj ga pod kamen da propada. Raspolaži s blagom svojim po zapovijedi Svevišnjega, te će ti koristiti više nego zlato. Ulaži milostinju u svoju riznicu, spasavat će te od svakoga zla“ (Silvije Grubišić).
[4] Pseudo-Zlatousti, Homilia de Jejunio et Eleemosyna [Propovijed o postu i milostinji]: Patrologia Graeca, 48. svezak, stupac 1060.
[5] Grgur Nazijanski, Oratio XIV, 40: Patrologia Graeca, 35. svezak, Pariz, 1886., stupac 910.
