Oganj svete ljubavi

Na zvonu u mauzoleju Račić u Cavtatu (djelo Meštrovićevo) stoji natpis:

„Saznaj tajnu ljubavi, riješiti ćeš tajnu smrti, i vjerovat da je život vječan.“

Znači, u ljubavi se nalazi ključ rješenja života i smrti. U trilogiji božanskih krjeposti sveta, kršćanska ljubav ima prvo mjesto.

Izraz „ljubav“ vrlo je čest, vrlo je težak pa se lako izrodi. Ima puno surogata. Preradović je nekako naivno, ali istinito, ustvrdio da „u ljubavi, u dubravi – malo tko od ljudi – u njoj ne zabludi“. Mi ne govorimo o ljubavi kao iživljavanju nižega dijela čovječjega bića, o ljubavi strasti – požaru, nego o ljubavi kao najjačem osjećaju pod vodstvom razuma i vjere, o svetoj ljubavi, svetom htijenju, svetoj dobrohotnosti, svetom prijateljstvu s Bogom.

Jedinstvo

85. To je bitna komponenta i glavni učinak svete ljubavi. Kršćanin ujedinjuje svoje misli, želje, htijenje s mislima i htijenjem Božjim. Kršćanin želi da se Božje kraljevstvo sve više širi, da Bog bude od ljudi priznat, ljubljen. Bog zna tko ga tako ljubi, a kršćanin zna da ga Bog ljubi. To jedinstvo mistici zovu „zaruke“, neki teolozi zovu „nasljedovanje Krista“ kao neko kopiranje Krista, a najbolje je nazvati „prijateljstvo“ š Bogom. Dakako, u smislu nekoga superiornoga prijateljstva. Nije li Krist rekao: „Vi ste moji prijatelji ako činite, što vam zapovijedam“ (Ivan 15, 14)? Zapovijedi su izraz Božje volje, a vršenje zapovijedi je dokaz jedinstva volje vjernika s voljom Božjom.

Pročišćenje pojma „ljubav“

86. Kršćanska, sveta ljubav se ne mora osjećati, jer to je promišljena, namjeravana ljubav kao neko predanje, ujedinjenje s Bogom. Ni suze ni uzdasi ni zanos ne ulaze kao bitna komponenta te ljubavi. Ona je plod milosti i slobodne čovječje volje. Vjerom čovjek pozna Boga kao Dobro iznad svih dobara, ljubavlju se čovjek centrira na tako shvaćenom Bogu, jer je vrijedan potpune ljubavi, odanosti, predanja. Razumljivo da takva ljubav ne izjeda, brzo ne prolazi, nije sentimentalna, nije sjetilna. „Čovjek je ukras i savršenstvo svemira – duh je ukras i savršenstvo čovjeka – sveta ljubav je ukras i savršenstvo ljubavi uzete općenito. Zato je ljubav prema Bogu cilj, ukras, savršenstvo je najviša odlika svemira“ (sv. Franjo Saleški).

Potrebita je sveta ljubav

87. Sjetilne, seksualne ljubavi ima i preko mjere. Može se reći da je zrak okužen zadahom tijela i seksusa. Potrebita nam je altruistička, nesebična ljubav. Žeđamo za ljubavlju koja razumije, podnosi, pomaže, suživljuje se, usrećuje dušu. „Ljubav je zakon po kojemu Bog upravlja svjetovima. Ljubav je kao zakon atrakcije za živa i organska bića; atrakcija je zakon ljubavi za anorgansku materiju“ (sv. Vinko Paulski).

Kada kršćanin prima posvetnu milost, on prima i dispoziciju svete ljubavi, tj. orijentira se prema Bogu kao Dobru i Savršenstvu u sebi, uz Boga vezuje svoj život. To je kao svadbeno ruho, potrebito da vjernik uđe u dvoranu vječne večere (Matej 21, 23). Za odrasloga ta orijentacija nije dovoljna.

Odrasli vjernik mora stvarati čin ljubavi, kako smo rekli o vjeri i o ufanju. Kršćanin, koji živi vjerskim životom, vrši kršćanske dužnosti, prima sakramente, ispunja tu zapovijed tom vjerskom praksom, osobito kada moli: „Sveti se ime tvoje“, jer time izriče da je Bog dostojan da bude ljubljen iznad svega te da čovjek poradi njega ljubi i bližnjega kao samoga sebe.

Različiti stupnjevi svete ljubavi

88. Stupnjevi se vjerskoga života na osobit način uočavaju na području svete ljubavi. Spojimo razvojne faze duhovnoga života za svu trilogiju: vjeru, ufanje i ljubav.

a) Početnici, tj. na početku duhovnoga ili vjerskoga života glavna je briga sačuvati vjeru, ne izdati je;. – na području ufanja pak očekivati s pouzdanjem vječni život tako da se ne upadne u očaj niti u preuzetnost; – na području pak svete ljubavi, dosljedno: izbjegavati smrtni grijeh i tako podržavati tu svetu ljubav.

b) Oni koji napreduju, tj. na drugom stupnju, vjernici će svoju vjeru pozitivno afirmirati, pokazati pred ljudima; – svoje ufanje hrane pomišlju na Krista koji ih jača u nevoljama, radi kojega se odriču zemaljskih dobara i slično; – što znači, da sveta ljubav nastoji izbjegavati i lake grijehe te napredovati u savršenstvu.

c) Savršeni su spremni za vjeru i smrt podnijeti; – ufanje za njih znači kao život svetoga djetinjstva i sinovske predanosti vodstvu Duha Svetoga; – ljubav pak nastoji izbjegavati sve što smeta ostvarenju trajnoga jedinstva života s Bogom. Misle, žele, nastoje živjeti u jedinstvu s Bogom, koliko je to na zemlji moguće, zato njihova duša na tom, najvišem stupnju, često stvara čine ljubavi tako te može reći sa svetim Pavlom: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“ (Galaćanima 3, 20).

Prvotni i glavni predmet svete ljubavi

Bog

89. Humanistički čovjek ne predstavlja idealnoga Čovjeka. Zatvoren je u granicama prirode. Svetac predstavlja idealnoga čovjeka, jer je centar gravitacije za njega Bog, zato svetac nastoji ostvariti što bližu vezu s Bogom time što češće ponavlja čin ljubavi. Svetci su osjetili ljubav kao „božanski doživljaj“, a ljudi u njima mogu vidjeti uzor bogooblična života na zemlji.

Ljubi Boga nada sve, jer je pun svih dobara, presavršen. U tom svjetlu ljubi sebe, bližnjega, sve ljude, sva stvorenja, jer svako od njih odražava neku iskru Božjega savršenstva. Kad ljubiš Boga, želiš da sve služi Bogu na čast, da sve pridonosi Božjoj slavi. Sve, dakle, ljubiš u Bogu i radi Boga. Kako je ta ljubav prema Bogu izvor i znak života duše, razmatraj u hvalospjevu ljubavi što ga je napisao sv. Pavao u Prva Korinćanima poglavlje 13. Često ponavljaj: „Dođi kraljevstvo tvoje“, a kad čuješ psovku, reci: „Sveti se ime tvoje!“.

Izdajstvo ljubavi prema Bogu

90. Mogu se ponekad čitati riječi mržnje na Boga zato što Bog zabranjuje zlo, nemoral, grijeh, a grijeh godi pokvarenoj naravi. Možda se vjernik namjeri na riječi one sotonske mržnje na Boga, koliko bi netko htio da Boga uopće nema.

Ako postoje uvjeti za težak grijeh, mržnja na Boga je najteži od svih grijeha, jer se protivi najvišoj zapovijedi i jer predstavlja najsudbonosnije odvraćanje od Boga. Svijet mrzi na Boga kao što tama mrzi na svijetlo (Ivan 15, 19). Zato svijet antireligiozno nastupa i mrzi Božje predstavnike to više što su oni revniji (Ivan 15, 19). Bez sumnje, ni Božji predstavnici na zemlji nijesu bez grijeha, ljudi su, ali protivnica Božji često puta vrlo prozirno izoliraju taj ljudski element Božjih predstavnika, pa udaraju na nj, a zapravo mrze na njih kao na predstavnike Božje (Ivan 17, 14).

Bilješka

Izdajnik je ljubavi prema Bogu na svoj način i onaj koji svjesno i voljno zazire od teženja prema Bogu, zazire od božanskih vrjednota, ne trudi se da stekne krjepost, da primi milost, kojima se ide k Bogu, živi u Bogu. Takva lijenost (vidi br. 45, slovo g) očito se protivi ljubavi prema Bogu te onemogućuje onu svetu radost koju osjeća duša predana poslu duhovnoga usavršavanja. Ako igdje to ovdje vrijede riječi: „Bez znoja i truda – sudbina je huda“ (Sundečić), jer lijenost proigrava vječnu sreću. „Ljenčini Bog ne pomaže“, govori narodna.

Kršćanskom ljubavi ljubi i sebe!

Sebi želi i pribavljaj dobra!

91. Razumije se, dobra prema kršćanskoj ljestvici vrjednota. Kršćanska aksiologija na vrh ljestvice stavlja vječni život u nebu, milost na zemlji, te krjepost koja disponira i vodi k milosti. Tko oko toga nastoji, taj sebe ispravno, sveto ljubi. Tajna pravilne ljubavi prema sebi jest tajna sretnoga života za sebe i za druge. Koji je trajni problem morala u praksi? Sveta ljubav prema sebi.

Ne mrzi sebe!

92. Sebe mrziš, ako te vodi egoizam te druge zapostavljaš, jer time vrijeđaš Boga i Njega zoveš protiv sebe. Ne želiš sebi dobra, dapače, mrziš sebe, ako sebi želiš zla te želiš smrt, snuješ samoubojstvo, želiš prvenstvo u zlu. Isto tako neuredno sebe ljubiš, mrziš sebe, ako bilo kako griješiš, jer svaki je grijeh neuredna ljubav prema sebi.

Znaš li kada sebe uredno mrziš? Kada u sebi svladavaš strasti, zle porive, kada nastojiš da duh zavlada tijelom, milost naravi. Ta mržnja jest ona prava ljubav koja gradi slobodu duha, odgaja svetca. Klasične su riječi svetoga Augustina: „Ako si nepravilno ljubio, mrzio si sebe – ako si pravilno mrzio, sebe si ljubio.

 „Prokleti egoizam“

93. Ljubiti sebe, svoju stranku, svoju domovinu ili naciju tako da se drugomu niječe to pravo, još više, da se drugi lišava njegovih osnovnih prava ili da mu se onemogućuje vršenje njegovih osnovnih dužnosti, znači gojiti osobni i nacionalistički egoizam, šovinizam. Sv. Augustin je u egoizmu gledao snagu koja gradi zemaljski Babilon, tj. nered, u altruističkoj pak ili kršćanskoj ljubavi je gledao snagu koja gradi nebeski Jeruzalem, zemaljsku sretnu ljudsku zajednicu. Dvije najpotrebnije krjeposti za sretan ovozemni, društveni život jesu: pravednost i ljubav prema bližnjemu. Digni te krjeposti u nekom društvu, i potkopao si mu temelje.

Sočno piše Papini, kad nabraja kako se čovjek latio svih pokusa da dođe do sreće, ali nije uspio. Ostaje mu jedan izlaz, da pokuša Isusov pokus. Do sada je čovjek samo ljubio sebe, ako, dakle, želi sreću, neka u temelje stavi mržnju na sebe. „Kad čovjek bude ljubio ono što danas mrzi, i kad bude mrzio ono što danas ljubi, postat će drukčiji, a život će biti oprječan dosadašnjemu životu. Ako je današnji život sastavljen od zala i očaja, onaj će novi, kao odrješita njegova suprotnost, biti sama dobrota i utjeha.“

Kršćanski ljubi svakoga pripadnika ljudske naravi!

Velika preobrazna snaga

94. Bližnjemu želi dobra duše i tijela, ali uvijek prema kršćanskoj ljestvici vrjednota: najprije dobra duše. Ljubavlju, kojom sebi želiš vječnu sreću, želi i bližnjemu, jer je on jedno s tobom u Bogu. Ne hini farizejski da ga ljubiš, nego ga iskreno ljubi. Ne pokazuj samo ljubav na vanjštini, jer u sladunjavim izrazima ljubavi krije se često otrov egoizma. Dokazuj svoju ljubav djelima. Ljubav bez djela slična je tijelu bez duše. Nikoga ne smiješ pozitivnim činom volje, naumice, isključiti iz popisa onih kojima želiš dobro i sreću, a svakomu moraš biti. spreman priskočiti u pomoć! Ako bi nekoga pozitivno isključio od blagodati te ljubavi, vrijeđao bi Bega, jer Bog ti naređuje ljubiti svakoga, opraštati svakomu.

I neprijatelja ljubi!

95. „Zapovijed je vrlo gorka i odbojna, ali Isus nije nikada kazao da ga je lako slijediti“ (Papini). Kolikogod ona izgledala nemoguća, toliko je uzvišena. Ona je jedina pozvana da riješi problem nasilja, nesloge, ratova. Nijedna druga ne pretpostavlja da je čovjek potpuno svladao zlo i grijeh u sebi, te se izdigao iznad ljudske sebičnosti.

Da se razumijemo. Ne moraš ljubiti neprijatelja jer ti je neprijatelj, nego ga moraš ljubiti iako ti je neprijatelj. Ne moraš, ne smiješ ljubiti njegovu zloću, njegovo nekorektno postupanje, niti moraš osjećati neku toplu simpatiju prema njemu. Ljubav prema neprijatelju jest promišljena, hotična ljubav, koja ne mrzi, nije spremna na osvetu (iako može tražiti naknadu za pogažena svoja stroga prava), želi neprijatelju dobra, spremna mu, je u potrebi učiniti dobro, izmiriti se (Matej 5, 44). Mrzi grijeh, ljubi grješnike.

Počuj još zanosne riječi Papini ja: „Mržnja na sebe i ljubav prema neprijateljima početak je i svršetak kršćanstva. To je najveća pobjeda nad starim, divljim, slijepim i grubim čovjekom. Ljudi se ne će moći preporoditi u sreći mira, dok ne budu ljubili i one koji ih vrijeđaju. Ljubav prema neprijateljima jedino je sredstvo kojim će se ukloniti sa zemlje i zadnji neprijatelj.“ Tko ne vrši tu zapovijed, nije pravi kršćanin.

Mnogostruka povreda ljubavi prema bližnjemu

96. Vrijeđa ljubav prema bližnjemu tko ga mrzi, tj. tko mu želi zlo ili se odvraća od njega kao vrijedna zazora i mržnje; tko mu zavidi, odnosno tko se žalosti zbog toga što bližnji posjeduje svojstva koja on smatra uzrokom da se njegova slava umanjuje; tko proklinje bližnjega, zaziva na njega teška zla, kao smrt, vječnu propast i slično; gazi zapovijed ljubavi prema bližnjemu i onaj koji postupa prema bližnjemu iz mržnje te mu se osvećuje; i onaj koji širi neslogu, rascjep; u te se ubraja i onaj koji se uvijek žučljivo prepire i vrijeđa bližnjega; još više onaj koji sudjeluje s bližnjim u grijehu.

Je li u svim slučajevima riječ o smrtnom ili teškom grijehu protiv zapovijedi ljubavi prema bližnjemu? Nije. Moraju se ostvariti svi uvjeti smrtnoga grijeha, kako smo rekli u br. 52. Uzmimo primjer. Tko se osvećuje iz mržnje, sadizma, okrutnosti, zavisti i slično, taj griješi, ali tko brani svoja prava zakonitim sredstvima, taj uopće ne griješi, ili griješi lako ako pretjeruje u dopuštenom postupku.

Bilješke

1) Što si dužan činiti, da se drugi ne sablazni? Moraš izbjegavati čin ili postupak koji zaista i opravdano drugoga sablažnjava, tj. koji drugomu služi kao kamen o koji se ovaj može doista spotaknuti i pretrpjeti duhovnu štetu, sagriješiti, npr. ako bi mlađega od sebe navodio na grijeh. Tvoj postupak u tom slučaju vrijeđa ljubav prema bližnjemu, a možda si time povrijedio i pravednost, odnosno, možda si dužan i na naknadu.

Ima slučajeva da se bližnji sablažnjava iz neznanja, djetinjski (Prva Korinćanima 8, 13). Nastoj da bližnji uvidi neopravdanost svoje sablazni, jer se sablažnjava bez razloga. Ako to bližnji ne uviđa, ti nijesi dužan trajno odstupati od čina koji uistinu nisu zli, odnosno, koji ne sablažnjavaju. Koliko možeš, izbjegavaj i te čine koji sablažnjavaju „djecu“.

Ako znaš da se netko sablažnjava farizejski, tj. zbog svoje zloće, nemoj ti radi toga trajno propuštati dobra djela; niti indiferentne čine nijesi dužan propuštati ako imaš dovoljna razloga da postaviš čin s dvostrukim učinkom, kako smo rekli u br. 29.

Djetinjski se sablažnjava starica koja se „zgraža“ da netko pije vode prije sv. Pričesti, jer je ona navikla na potpuno uzdržavanje od pića; slično se djetinjski sablažnjava kršćanin-vjernik koji prepozna u kazalištu svećenika i slično. – Farizejski se sablažnjava vjernik ako krivim okom gleda da svećenik razgovara na putu sa ženskom osobom (Ivan 4, 27).

2) Sudjelovati s bližnjim u grijehu znači sablažnjavati bližnjega, time sugrješnik snosi odgovornost i za drugoga, jer je suuzročnik. Nikada nije dopušteno odobriti tuđi postupak, koliko se u njemu odražava grijeh, koliko je i dok je nedopušten. Fizičko ili materijalno sudjelovanje prosudi prema načelima iznesenim u br. 29 i 30. Svakako, nemoj se lako zavesti krilaticama kao što su „Svi tako postupaju“, to je „moda“ i slično. Jest, ima. tipova koji se drugima nametnu, npr. naprasit mladić čednoj djevojci, ali, ako djecu može koji put opravdati neznanje ili slabost, sablaznitelja ne može mimoići stroga osuda koju je izrekao Krist protiv sablaznitelja nevinih (Matej 18, 7).

Treba se držati zakona prioriteta u ljubavi

97. Dogodi se,, naime, u praksi da treba iskazati ljubav mnogima, a to nije moguće. Kako postupati? Bližnjemu su potrebita razna dobra, a sva mu ne mogu dati. Koja imaju prioritet? Ako se ne držim reda, vrlo lako ću povrijediti ljubav prema bližnjemu. Kao što je važan red i kao što je važna mjera, koje se moramo držati u konkretnom životu, tako je važno postupati po zakonu prioriteta ljubavi. „Ne ljubi mnogo što je malo vrijedno ljubavi; ne ljubi na isti način ono što je vrijedno da se više ljubi ili ne zaslužuje niti toliko; ne ljubi, manje ni više, što je vrijedno da se jednako ili na isti način ljubi“ (sv. Augustin).

a) Bogu pripada apsolutni prioritet. Razumljivo da čovjek više „osjeća“, više ga tangira ljubav prema onima koji su mu krvno bliski, npr. prema roditeljima, ali ljubav, koja cijeni, poštuje i odabire, mora prema Bogu biti takva da Bog bude iznad svega i iznad svih, pa i iznad roditelja (Matej 10, 37). Samo Bog. je beskrajno dobar, pun vrjednota, gospodar svega. Njemu pripada ljubav iz svega srca i duše (Matej 22, 37). Tko bi pristajao uz stvorenje, pa i uz roditelje, uz: cijenu da teško uvrijedi Boga, taj bi pogazio prioritet, koji pripada Bogu, sagriješio bi.

b) U istim uvjetima dužan si sebe više ljubiti nego bližnjega, jer si bližnjega dužan ljubiti SLIČNO kao što ljubiš sebe (Matej 22, 39). Sam sobom si najuže sjedinjen, zato po naravi sebe najprije i ljubiš. Ako pak uvjeti ili okolnosti nijesu isti, nego ako se radi o raznim potrebama, o raznim stupnjevima nužde, o raznim dobrima i slično, može se dogoditi da prednost ima bližnji, kako ćemo vidjeti malo kasnije.

c) Između krvno bliskih ili rodbine, ako se radi o istim uvjetima ili okolnostima, rad bi bio ovaj: žena ima prvenstvo u odnosu prema mužu, pa djeca, otac, majka, braća i sestre, ostali rođaci i srodnici. Razumije se, kako smo rekli,, da u posebnim Okolnostima treba red izmijeniti, jer ako je brat u krajnjoj nuždi, prije priskoči u pomoć njemu nego ocu, ako se ovaj nalazi u običnoj nuždi ili neprilici.

d) Ako su u pitanju razna dobra ili vrjednote, postupaj ovako: najprije želi i nastoj da bližnji dođe do duhovnih dobara, a od vremenitih najprije život; zajedničkom dobru daj prioritet nad dobrom pojedinca; – dobra tijela više cijeni nego ekonomska dobra, dakle zdravlje više nego bogatstvo.

Iz ovoga slijedi: ako je jedan tvoj bližnji u duhovnoj pogibli, drugi u materijalnoj, a ne možeš obojici odjednom pomoći, pomogni prije prvomu; ako je jedan u smrtnoj pogibli, drugi samo u neprilici, makar ovaj drugi bio tvoj otac, prije pritekni u pomoć prvomu.

Plodovi svete, kršćanske ljubavi

98. „Tko se združi s Gospodinom, s njim je jedan duh“ (Prva Korinćanima 6, 17). Tko se savršeno ili potpuno, koliko je na zemlji moguće, s Bogom združi, kako se združila Magdalena (Luka 7, 47; Prva Petrova 4, 8), pred Bogom je opravdan, ispravan, Bogu je mio. U tom je združenju uključena želja za. primanjem sakramenata preko kojih redovito čovjek postaje svetim u Božjim očima.

U samom čovjeku taj oganj svete ljubavi ne može ostati bez učinka. Vjernik, prožet ognjem te svete ljubavi, osjeća u sebi svetu radost koja mu anticipira čistu radost neba. On osjeća u duši mir, jer je u skladu s Bogom, a taj je sklad izvor sklada sa svim ostalim ljudima i smirenosti pred svim događajima života. Njegovo je srce milosrdno, osjeća tuđu bijedu, nastoji da bližnjemu pomogne.

Kako dokazuje to svoje milosrdno srce? Posjećuje bolesne, napaja žedne, nahranjuje gladne; otkupljuje robove, pokriva gole, prima putnike, pokopava mrtve. I danas je potrebito suosjećati s bolesnima, dati jesti i piti gladnima i žednima, oslobađati robove strasti i zlih navika, dijeliti odjeću i obuću, biti uslužan prema putnicima ili strancima, pratiti mrtve na pogreb.

Dijeli i duhovna dobra: savjetuj dvoumne, opominji grješnike, poučavaj neznalice, tješi žalosne, opraštaj uvrjede, podnosi dosadne, moli za sve.

Bilješka

Ne zaboravi da svi ovdje nabrojeni čini bit će krjeposni čini uz već poznate uvjete, naime: ako su sve okolnosti u redu (br. 25–28), te, ako je davanje milostinje, opominjanje i slično u granicama razuma, po diktatu razboritosti (br. 42). Zakoni koji naređuju da se nešto učini, obvezuju jedino u granicama razboritosti, uočivši sve okolnosti, držeći se zlatne sredine ili mjere, daleko od ekscesa i defekta. Postulat ljubavi prema bližnjemu danas obvezuje vjernika i na to da podržava i socijalne ustanove, da sudjeluje u apostolatu ili širenju riječi Božje, i to prema svojim mogućnostima. Usporedi što smo rekli br. 76.

Jedinstvo ovozemnoga života

Sveta se ljubav razvija

99. Ne možemo tražiti od vjernika da na početku svoga duhovnoga života ostvari združenje s Bogom u čistoj ljubavi. Na početku duša prianja uz Boga u očekivanju da će Bog ispuniti sve praznine njezina bića, njezinih težnja, postupno se pak razvija čista ljubav, tj. duša ljubi sve više Boga u sebi, radi njega, jer je dostojan takve ljubavi.

Sveta ljubav je izvor jedinstva u duhovnom čovječjem životu. Ne može se vjerovati bez nekoga poticaja ljubavi, niti se ufati bez obzira na ljubav prema Dobru koje čovjek želi, postići. Ljubav daje jedinstvo, orijentaciju i polet kršćanskom životu, jer ona je princip djelovanja, i to onoga bogooblična djelovanja.

Uvjeti rasta u ljubavi

100. Želiš li napredovati u svetoj ljubavi? Bog je koji dijeli tu milost rasta u svetoj ljubavi, a ti primaj sakramente, živi duhovnim životom, umnažaj zaslužne čine. Svaki čin ljubavi disponira na rast u ljubavi, ali, ako je manje intenzivan nego li prošli čin ljubavi, postupno će u tebi stvarati dispoziciju da sveta ljubav oslabi.

Obnova svijeta

101. Krist je došao da donese oganj na zemlju (Luka 12, 49) i želi da se svijet zapali. Oganj svete ljubavi može preobraziti lice zemlje. Uz koji uvjet? Da se rodi i odgoji novi čovjek i novi život. Novi je čovjek – čovjek djelotvorne, prave ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Trsimo se svi oko toga.

„To nam je jedina svjetlost. Ili se ljudi ne će nikada dovinuti sreće, ili, a to čvrsto vjeruje Isus, ako sreća može biti naše zajedničko i vječno dobro, moći ćemo je postići samo uz tu cijenu“ (Papini). I ovdje se Krist pokazuje spasiteljem svijeta i to u ljubavi. Velika je vjera, veliko je ufanje, ali je „najveća među njima ljubav“ (Prva Korinćanima 13, 13).

Jordan Kuničić

Jordan Kuničić, Smjer u život, Dubrovnik, 1963., str. 79–88.