Negdašnji obrednici, korišteni na području današnje istočne Hrvatske i Srijema (9): Blagoslovi

Uvod

Nakon dijela koji se odnosio na sakramente i sprovod, negdašnji su obrednici donosili propise i obrede vezane uz nesakramentalna slavlja, a tu posebno mjesto zauzimaju blagoslovi, ophodi i zaklinjanja. U ovom ćemo dijelu pružiti prikaz blagoslova prema negdašnjim obrednicima.

1. Općenito o blagoslovima

Smisao blagoslova svoje značenje dobiva od Boga kao izvora svakog blagoslova, kojime, kao znaku čistog milosrđa, obasiplje čitav svijet i svako stvorenje. Taj je Božji blagoslov posebno vidljiv u predanju Sina za sve ljude, a po Kristu, kao Očevu blagoslovu, i Duhu Svetom, on se pretače u sve ljude. Kao takav, blagoslov sadrži dvostruku relacijalnost: s jedne strane Bog blagoslivlje ljude, očitujući tako svoju dobrotu, a s druge strane ljudi blagoslivljaju Boga, izražavajući mu tako zahvalnost i pobožnost.

Uvažavajući starozavjetni značaj blagoslivljanja, blagoslovi imaju svoju dugu tradiciju u Crkvi, no, činjenica je kako se oni nisu u svim vremenima jednako shvaćali. Čisto formalno gledano, uočljiva su npr. vremena kada su oni bili shvaćeni na istoj, ako ne i većoj razini od sakramenata, a uočljiva su i vremena kada se njihovo značenje gotovo izjednačavalo s profanim slavljima. Imajući u vidu vrijeme od obrednika Pavla V. do Drugog vatikanskog sabora, možemo zaključiti kako je potreba za takvim oblikom liturgijskog života linearno rasla, što je rezultiralo nizanjem mnoštva blagoslova, no češće su oni bili minornog značenja, a pokatkad i na rubu praznovjerja. S druge strane, obrednici su se međusobno najviše razlikovali upravo po blagoslovima, a u tom dijelu se osjeća i najviše utjecaj jednih obrednika na druge, bilo da je riječ o preuzimanju ili modificiranju nekih baštinjenih blagoslova jednog kraja, koji su preuzimani i u obrednike drugih (nad)biskupija ili u izdanja Rimskog obrednika, bilo da je riječ o blagoslovima koje bi Sveta Stolica s vremenom odobravala, a onda bi oni svoje mjesto nalazili u obrednicima.

2. Uvodne napomene

Prema uvodnim napomenama, uglavno jednakima ili sličnima kod svih negdašnjih obrednika, blagoslove u načelu može dijeliti svaki svećenik, izuzevši pridržane blagoslove papi, biskupima ili nekome drugom. Za svaki blagoslov izvan mise, svećenik je trebao obući barem roketu i štolu u skladu s liturgijskim vremenom, a bilo je propisano da blogoslivlje stojećki i s otkrivenom glavom. Obrednici su propisivali da je, prilikom blagoslivljanja, svećenik trebao imati poslužitelja s posudom blagoslovljene vode, sa škropilom, te s Obrednikom (ili Misalom).

Rimski obrednik iz 1929. ima i proširenje tih općih pravila, prema kojima određuje da se blagoslovi prvenstveno daju katolicima, ali se, ako ne brani crkveni propis, mogu podijeliti i nekatolicima, kako bi dobili svjetlo vjere ili zajedno s njim i tjelesno zdravlje. Kako je s vremenom porastao broj pridržanih blagoslova, razumljivo je što taj obrednik hijerarhijski nabraja sve one koji mogu podijeliti blagoslove, počevši od stožernika Kongregacije vjere i biskupa uopće, do delegiranih svećenika i redovnika.

Nakon tih općih pravila, slijede blagoslovi, koji su od obrednika do obrednika prilično različiti, kako brojem, tako i sadržajem. U načelu, rimski su obrednici samo sa svakim izdanjem dodavali još neke blagoslove, dok se kod krajevnih obrednika može uočiti različitost, ne samo s obzirom na rimske, nego i na druge krajevne obrednike. Ovdje ćemo manje-više samo taksativno nabrojati blagoslove u rimskim obrednicima, dok ćemo se nešto više zadržati na nekim blagoslovima u krajevnim obrednicima, posebno, iz razumljivih razloga, u Đakovačkom obredniku iz 1878.

3. Blagoslovi u rimskim obrednicima

U starijim se rimskim obrednicima najprije donosi 18 tzv. nepridržanih blagoslova, odnosno onih koje može dijeliti svaki svećenik, a to su bili ovi: blagoslov vode, svijeće, kuće na Veliku subotu i u ostalo uskrsno vrijeme, kuće izvan uskrsnog vremena, blagoslov mjesta ili kuće, drugi blagoslov kuće, blagoslov bračne ložnice, lađe, plodova i vinograda, hodočasnika koji idu na sveta mjesta, hodočasnika na povratku, te blagoslov jela (osobito na Uskrs).

U načelu, obredi su se sastojali od tri dijela: zaziva Pomoć je naša u imenu Gospodina…, molitve, i škropljenja blagoslovljenom vodom (i eventualnog kađenja).

Nakon tih blagoslova, koje je mogao dijeliti svaki svećenik, obrednici su donosili 11 blagoslova koji su pridržani biskupima ili onima koji su ovlašteni. Tako su slijedili: blagoslov svećeničkog odijela, blagoslov oltarskih stolnjaka ili oltarnika, blagoslov pale i tjelesnika, blagoslov svetohraništa ili posudice za čuvanje presvete Euharistije, svečani blagoslov križa, svečani blagoslov Kristovog ili Gospinog lika, ili pak lika nekog drugog sveca, potom obred kod postavljanja kamena temeljca pri gradnji crkve, te blagoslov nove crkve ili javne bogomolje.

Ti su blagoslovi uglavnom bili znatno duži i svečaniji od nepridržanih. Nakon njih, slijedila su i ova tri obreda: obred kojim se pomiruje oskvrnjena crkva, a koja je bila samo blagoslovljena, zatim obred blagoslova novog groblja i obred blagoslova oskvrnjenog groblja. Svi se navedeni blagoslovi i obredi nalaze u svim izdanjima Rimskog obrednika, a uglavnom ih pronalazimo i u krajevnim obrednicima.

Međutim, i rimski i krajevni obrednici su obično imali i druge blagoslove. Tako bi se u dodacima mnogih nevatikanskih izdanja Rimskog obrednika već nedugo nakon Obrednika Pavla V. pronalazili neki blagoslovi, pa tako npr. u Kašićevu obredniku ili latinskim venecijanskim izdanjima Rimskog obrednika pronalazimo blagoslov vode na Vodokršće (Bogojavljenje), a također i neke druge blagoslove.

U kasnijim se tipskim izdanjima Rimskog obrednika donose i mnogi drugi blagoslovi, koje su pape, odnosno Kongregacija obreda, s vremenom odobravali. Tako npr. u hrvatskom izdanju iz 1893. pronalazimo mnoge blagoslove, od kojih spominjemo neke nepridržane: blagoslov kuća na Vodokršće, blagoslov crkvenih orgulja, zastave, učionice, temeljnoga kamena za zgradu, novoga mosta, vrela, studenca, ognja, mlina, blagoslov odrasla nemoćnika, trudne žene u smrtnoj opasnosti pri porodu, djeteta itd., i neke pridržane: molitveni blagoslov protiv miševa, skakavaca, gusjenica, crva i druge štetne gamadi, blagoslov brzojava, sjajniji blagoslov željeznice i kolesnica, blagoslov stroja što proizvodi električno svjetlo, itd.

Kad je u pitanju Rimski obrednik iz 1929. god., uočljivo je kako gotovo polovinu obrednika sačinjavaju blagoslovi, nepridržani i pridržani, a mnogi su od njih novi, od kojih spominjemo samo nekoliko nepridržanih: blagoslov zlata, tamjana i smirne na blagdan Bogojavljenja, svijeća na blagdan sv. Blaža biskupa i mučenika, trava na blagdan Uznesenja B. D. Marije, tiskare i tiskarskog stroja, knjižnice, blagoslov arhiva, ribarske lađe, blagoslov kola, blagoslov zrakoplova, protiv poplave, blagoslov djeteta da mu se isprosi milosrđe Božje, blagoslov bolesne djece, vina za nemoćnike, blagoslov kruha i kolača, piva, ptica itd.

Ti blagoslovi pokazuju životnu potrebu vjernika da im sve bude blagoslovljeno, da im Bog udijeli dobrog uroda, zdravlja obitelji i stoci, pomoć nemoćnima, slabima i bolesnima…, zapravo da Božji blagoslov prati svaki njihov korak. U tom smislu, današnjim bi vrjednosnim mjerilima procjenjivati smisao navednih blagoslova bilo bespredmetno.

4. Blagoslovi u krajevnim obrednicima

U krajevnim obrednicima pronalazimo neke blagoslove kojih nema u rimskim, a nerijetko se međusobno i krajevni razlikuju jedni od drugih. Neki od blagoslova koji se mogu pronaći u krajevnim obrednicima, a ne i u rimskim, su ovi: blagoslov jabuka na blagdan sv. Blaža, blagoslovi vezani uz vojnu opremu, blagoslov svijeća za umiruće, blagoslov bolesnika, blagoslov vode na blagdan sv. Ignacija, blagoslov križa koji se stavlja na oltar, blagoslov križa koji se nosi u procesijama, itd. Ovdje ćemo pružiti samo prikaz blagoslova vode uoči/na Bogojavljenje i neke specifične blagoslove koje pronalazimo u Strossmayerovu obredniku iz 1878.

a) Blagoslov vode uoči Bogojavljenja

Blagoslov vode uoči Bogojavljenja, povijesno gledano, vezan je uz slavlje Božića i zimski solsticij, dok svoje teološko značenje preuzima iz otajstva Vazmenog bdjenja. Naime, kao blagdan, Bogojavljenje se, zajedno s Božićem, počinje slaviti sredinom 4. stoljeća, i to kao slavlja koja žele poništiti poganski blagdan Dan nepobjedivog sunca, vezan uz zimski solsticij, te osvijetliti činjenicu da je jedino pravo Sunce s visina Krist. Na Istoku se od davnina vjerovalo kako Sunce daje posebnu moć vodama baš na zimski solsticij, a koji je, po njihovu računanju, padao 6. siječnja. Stoga postaje jasno da će kršćani od tada korištenju vode na taj blagdan dati kršćanski smisao, te ga vezivati uz otajstvo krštenja, prema kojem Krist – Mlado sunce, svojim rođenjem i krštenjem posvećuje vodu i za naše krštenje.

Teološki gledano, blagdan Bogojavljenja je usko vezan uz otajstvo Vazmene noći, odnosno uz prijelaz iz smrti u život, a kako se tada slave krštenja, razumljivo je da će to preuzeti i blagdan Bogojavljenja. No, kada je nestalo krštavanje odraslih, u načelu se prestaje krstiti na Bogojavljenje, ali ostaje blagoslov vode.

Blagoslov vode uoči ili na Bogojavljenje, kako je već rečeno, pronalazimo u mnogim obrednicima, korištenima na području istočne Hrvatske, ali među većinom postoje veće li manje razlike. Prvi njegov spomen bilježimo u dodatku Kašićeva obrednika iz 1640. god., kao i u dodacima latinskih venecijanskih izdanja Rimskog obrednika (koja su se upotrebljavala na našim područjima), ali ga ne pronalazimo i u službenim izdanjima. Taj ćemo blagoslov, naslovno jednak, ali sadržajno bitno drukčiji u odnosu na Kašićev, pronaći u trećem i četvrtom hrvatskom izdanju Rimskog obrednika, tj. iz 1893. i 1929., s napomenom kako je on odobren za neke biskupije u Dalmaciji. Je li taj blagoslov imao svoju stvarnu tradiciju u dalmatinskim krajevima, ili se njime samo htio istisnuti istočni blagoslov vode uoči Vodokršća, koji je zbog svojega podrijetla neuspješno zabranjivan 1725. i 1890., pitanje je koje bi valjalo istražiti.

Ovdje ćemo pružiti samo presjek tijeka starog blagoslova vode uoči/na Vodokršće, kojega, uz manja međusobna odstupanja, osim u Kašićevu obredniku i venecijanskim izdanjima Rimskog obrednika, pronalazimo gotovo u svim krajevnim obrednicima, korištenima na području istočne Hrvatske. Blagoslov započinju moljenjem Ps 28, 67 i 90, nakon čega slijedi responzorij, Litanije svih svetih, opet responzorij, a potom svećenik tri puta puše u vodu uz riječi: Izgonim te, sva četo đavaoska, iz vode ove, u ime Oca… Potom slijedi zaklinjanje vode, te čitanje Br 20,2-6 i Iv 7,37-39a, a nakon toga dolazi niz naizmjeničnih zaklinjanja, blagoslova i molitava nad vodom i solju. Pri tome svećenik dijeli rukom vodu na sve četiri strane svijeta, dotiče rukom vodu, tri puta zamače križ u nju, uz riječi: Koji si gorku vodu, umočiv drvo osladio, dostoj se blagosloviti, i posvetiti ovaj stvor vode: u ime Oca… Nakon toga svećenik moli molitvu da blagoslovljena voda odbije sve sotonske napade, a ona završava sa: Svet, svet, svet… Poslije toga obrednici donose zaklinjanje, te tri molitve da odstupi sotona, a onaj tko bude škropljen tom blagoslovljenom vodom primi od Boga obilje blagoslova. Potom slijedi moljenje Vjerovanja i škropljenje naroda uz antifonu: Poškropit ćeš me… (prema Kaločkom i Đakovačkom čita se Lk 3,21-38), pa himan: Tebe Boga hvalimo…, responzorij i zaključna molitva da Bog pošalje svoga anđela da brani sve koji stanuju u tom prebivalištu.

Iako na taj blagoslov službena Crkva nije nikada blagonaklono gledala zbog njegova istočna podrijetla, bio je to blagoslov koji je svojom svečanošću i bogatstvom simbola sve donedavna uveličavao bogojavljenska liturgijska slavlja, a u tom je smislu đakovačka prvostolnica bila zasigurno jedan od stupova očuvanja te velebne tradicije.

b) Blagoslovi u Đakovačkom obredniku iz 1878.

Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, u odnosu na većinu drugih obrednika, pokazuje veliko bogatstvo kako vlastitim blagoslovima, odnosno onima koji se neće pronaći ni u jednom drugom korištenom obredniku na području današnje istočne Hrvatske, tako i drugim rijetkim blagoslovima, odnosno onima koji se mogu pronaći još u jednom ili drugom, uglavnom krajevnom obredniku. Ovdje ćemo pružiti kraći prikaz samo tih blagoslova.

Blagoslov nemoćne djece, blagoslov mreže, blagoslov polja protiv štetočina, blagoslov konja i dr. o Jurjevu, te blagoslov medaljica i krunica, blagoslovi su koje, imajući u vidu negdašnje obrednike ovih krajeva, možemo pronaći isključivo u Đakovačkom obredniku iz 1878. god., iako se blagoslovi sličnog naziva, ali drukčijeg sadržaja, mogu pronaći i u nekim drugim obrednicima. Pružit ćemo kraći prikaz svakog od navedenog blagoslova, djelomično doslovno preuzimajući tekstove iz navedenog obrednika, a djelomično parafrazirajući.

Blagoslov nemoćne djece započinje s: U ime Oca…, nakon čega se moli Oče naš… i Zdravo Marijo…, te Ps 112: Hvalite djeco Gospoda, uz antifonu. Potom se čita Mt 18,1-7, slijedi Gospode pomiluj…, Oče naš…, molitva u dijalogu, te molitva da Bog oslobodi malog bolesnika od bolesti i od svakog zla. Na kraju se dijete blagoslovi i poškropi blagoslovljenom vodom.

Blagoslov mreže započinje zazivom: Pomoć naša…, nastavlja se donjom molitvom, i završava škropljenjem:

“Molimo svemožni otče, vječni bože, da se dostojiš mrežu ovu blago+sloviti, koji mi u tvoje ime blagosli+vamo, i u ime sina tvoga gospoda našega Isukrsta, i duha svetoga, kako si se dostojao blagosloviti mrežu apoštola, kad si im rekao: spustite mrežu na desnu ladje i ulovit ćete, i napunila se množtvom ribe; tako i nam ne porad zasluga naših, nego porad milosrdja svoga, tvojom milošću pomoći dostoj se, da na tvojih darovih tebi uvjek zahvaljujemo, koji si blagoslovljen u vieke viekova. Amen” (Đakovački obrednik, 1878., str. 150).

Blagoslov polja protiva škodljivim živinicam, pticam, miševom, crvom, zmijam, skakavcem plod zemlje uništujućim također započinje s: Pomoć je naša u imenu Gospodnjem…, nakon čega slijedi molitva da Bog oslobodi polja od štetočina, potom zaklinjanje protiv njih, te još jedna molitva da Bogu uvijek budemo zahvalni za oslobođenje od navedenih štetočina. Na kraju se poškropi blagoslovljenom vodom.

Blagoslov konja, volova, ovaca itd. o Gjurgjevu ili na drugu koju svetkovinu bio je jedan od uvriježenijih blagosova ovih krajeva, dok je sv. Juraj, rimski časnik koji je umro mučeničkom smrću za vrijeme Dioklecijanova progona 303. god. u Kapadociji, u narodnom vjerovanju zaštitnik za mnoga područja, a posebno mu se pripisivala zaštita od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima. Također, zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje. Koliko je na području današnje Đakovačke i Srijemske biskupije u prošlosti bio cijenjen blagoslov konja na Jurjevo, pokazuje i činjenica da su slavonsko-podravski seljaci još prije Drugog svjetskog rata redovito hodočastili s konjima u Sveti Đurađ kod Donjeg Miholjca.

Sam je blagoslov započinjao zazivom: Pomoć je naša…, nakon čega je slijedila najprije molitva da Bog po posredovanju sv. Jurja (odnosno nekog drugog sveca) sačuva konje od bolesti i svake djavaoske varke i vlasti, a potom i druga molitva, koja u cijelosti glasi ovako:

“Usliši nas gospode, sveti otče, svemožni vječni bože, da kao što si kuće židovske u Egiptu poškropljene janjećom krvju čuvao od angjelja porazitelja: tako zaslugama i zagovorom sv. Gjurgja (ili svetoga N.) dostoj se poslati svetoga angjelja s nebesa, da čuva, štiti i brani ove konje (ili druge životnje) od bolesti, odtimača, od škodljivih životinja, od šuge, od raznih bolesti i ujeda, od nenadanih pogibelji, od djavla i sluga njihovih, od zasieda vidivih i nevidivih, kao i od učina i otrova, ma kakvim načinom učinjena ili pripravljena, da se hvali i uzveličaje sveto i slavno ime tvoje. Po gospodu našem Isukrstu itd. Amen.

Blagoslov boga svemožnoga otca +, i sina +, i duha + svetoga sišao vrhu ovih konja i ostao vazda. Odg. Amen” (Str. 155).

Blagoslov medaljica je također započinjao s: Pomoć naša…, nakon čega je slijedila molitva da Bog blagoslovi medaljice s Kristovim likom, da svi oni koji bi te medaljice nosili ili čuvali u kući budu zaštićeni od svih đavolskih zasjeda. Na kraju se medaljice poškrope blagoslovljenom vodom.

Blagoslov krunica (patrica), kojega će, gotovo neizmijenjena, preuzeti Priručni obrednik iz 1933., nakon zaziva: Pomoć naša… donosi molitvu da Bog blagoslovi krunice, tako da svi oni koji ih budu nosili ili u svojoj kući častne držali, budu oslobođeni “od svakoga neprijatelja vidiva i nevidiva vazda i svuda na ovom vieku”, te poslije smrti budu privedeni Bogu. Potom bi se krunice poškropile blagoslovljenom vodom.

Đakovački obrednik ima i nekoliko blagoslova koje možemo pronaći u još jednom ili drugom obredniku, a od njih svakako valja spomenuti blagoslov kuća uoči Sv. tri kralja, blagoslov pri odijevanju djece zavjetnom odjećom, blagoslov sv. Antuna Padovanskog s molitvom da se izgubljene stvari opet natrag dobiju, blagoslov jabuka na dan sv. Blaža, biskupa i mučenika, blagoslov staje, blagoslov vojnika koji polaze u rat, te blagoslov bojne zastave.

Navedeni su blagoslovi uglavnom vezani uz agrarni ili uopće svakodnevni život naroda, što potvrđuje potrebu povezanosti Crkve s vjernicima, a koja je u to vrijeme bila očigledno značajnije izražena.

* * * * *

Analizom blagoslova u navedenim obrednicima uviđamo kako su oni imali značajnu ulogu u životu vjernika i životu Crkve uopće. Tijekom stoljeća dolazilo je do značajnog porasta njihova broja, ali se s kvantitetom gubilo na kvaliteti. Naime, iz obreda se blagoslova vidi uglavnom samo pasivna uloga vjernika, a sama se bit ovih sakramentala sve više svodila na potrebu oslobođenja od sotoninih utjecaja i okova grijeha, koji su viđeni u svemu. Osim toga, devalvacija se vidi i iz donošenja beznačajnih blagoslova, poput blagoslova slanine, sira, masla, piva i sl.

Ipak, može se naći i dosta blagoslova koji pokazuju teološku dubinu, dakako za svoje vrijeme, i sudjelovanje vjernika u tim obredima. U tom su smislu posebno hvalevrijedni blagoslovi koji se mogu naći u Strossmayerovu obredniku, a također i blagoslov vode na Vodokršće treba vrednovati posebnim kriterijima.

Zanimljivo je također primijetiti kako mlađi rimski obrednici imaju mnogo pridržanih blagoslova, dok su oni znatno manje zastupljeni u krajevnim obrednicima. Štoviše, ima istih blagoslova koji su u prvima pridržani, dok ih u drugim obrednicima može dijeliti svaki svećenik. Blagoslovi koje bi mogli dijeliti i laici, do Drugog vatikanskog sabora nisu postojali. Stoga je razumljivo da se nakon Drugog vatikanskog sabora moralo mnogo toga promijeniti na tom polju. Stoga ne čudi ovakva odredba Drugog vatikanskog sabora:

“Blagoslovine neka se preispitaju imajući pred očima glavno pravilo o svjesnom, djelatnom i lakom sudjelovanju vjernika, kao i potrebe našeg vremena. U obnovljenim obrednicima… mogu se, kada traži potreba, dodati i nove blagoslovine. Neka bude malo pridržanih blagoslova, i neka budu pridržani samo biskupima i ordinarijima. Neka se providi da neke blagoslovine mogu dijeliti i svjetovnjaci s potrebnim svojstvima, barem u posebnim prilikama i prema sudu ordinarija” (Sacrosanctum Concilium, br. 79).

Novi Obrednik, u skladu s tim, donosi blagoslove prilagođene današnjim vjerničkim potrebama, tako da je relativno malo “starih” blagoslova. Ipak, tu su: blagoslov obitelji i njihovih članova, blagoslov bolesnika, blagoslov hodočasnika, nove kuće, nove knjižnice, blagoslov životinja, zatim njiva, polja i pašnjaka, blagoslov prinosa novih plodova, blagoslov krstionice, svetohraništa, križa, likova za javno štovanje, zvona, orgulja, liturgijskog posuđa i odjeće, blagoslov vode izvan mise, blagoslov vode uoči Bogojavljenja, blagoslov groblja, blagoslov jela i pića i drugih stvari iz pobožnosti, jela na Uskrs, blagoslov nabožnih predmeta, krunice, te blagoslov škapulara.

Naravno ti su blagoslovi svojim sadržajem sasvim drukčiji od onih prije Drugog vatikanskog sabora, no upitno je jesu li svi i koliko prilagođeni današnjim potrebama. Među one kojima je to nakana, možemo spomenuti: blagoslov vjerovjesnika, blagoslov za vjeronauk i zajedničku molitvu, za početak školske godine, blagoslov doma za mladež, nove bolnice ili lječilišta, prometnih sredstava, tehničkih uređaja itd. No, kako god vrednovali novi Obrednik blagoslova i nove blagoslove, ostaje činjenica kako su oni danas velikim dijelom izgubili pravi smisao, nerijeto shvaćani gotovo kao magijska sredstva, a nerijetko i krajnje banalizirani, pa bi se stoga valjalo češće prisjetiti evanđeoskih riječi o bacanju biserja, kao i činjenice kome su te riječi upućene…