Pobačaj je neprekinuti holokaust nedužnih ljudskih života

Pismo sv. Ivana Pavla II. od 29. prosinca 1997. u prigodi molitve bdjenja u Washingtonu 22. siječnja 1998., o 25. obljetnici ozakonjenja pobačaja u Sjedinjenim Američkim Državama. U njem je pobačaj nazvao trajnom žrtvom paljenicom nedužnih ljudskih života koja se prinosi na žrtveniku ljudske srdžbe i sebičnosti.


Ivan Pavao II. i dijete


Časnomu bratu kardinalu Bernardu Lawu, bostonskom nadbiskupu.

Jamčim svoju duhovnu blizinu Tebi, braći biskupima i brojnim vjernicima odasvud iz Sjedinjenih Američkih Država, okupljenima u Nacionalnom svetištu Neoskvrnjenog začeća radi molitve za svršetak tragedije pobačaja u vašoj zemlji.

Sudjelujem u vašoj zauzetosti zbog neprekinutoga holokausta[1] nedužnih ljudskih života.

Dvadeset i peta obljetnica odluke koja je u Sjedinjenim Američkim Državama zapravo ozakonila pobačaj na zahtjev, poziv je ljudima dobre volje na ozbiljno promišljanje o razarajućim posljedicama toga koraka. Došlo je doba da se iznova zauzmemo za stvaranje kulture bezuvjetnoga poštovanja života od začeća do prirodne smrti.

Kako je pokazalo iskustvo u proteklih 25 godina, ozakonjeni je pobačaj bio razorna sila u životu brojnih pojedinaca, osobito žena često ostavljenih da same nose bol i grizodušje koje slijedi odluku o uništenju života nerođena djeteta. No, umnožavanje izazvanih pobačaja ima i pogubne učinke na društvo uopće, a među njima osobito na smanjeno poštovanje prema životu starih i bolesnih te zapuštenost u ćudorednom smislu.

Kad zakon odobrava ubojstvo nedužnoga, onda je razlikovanje između dobra i zla zamračeno, a društvo se navodi na opravdavanje i drugih tako razvidno nećudorednih postupaka kao što je pobačaj djelomičnim rođenjem.[2]

Među teškim prijetnjama ljudskomu dostojanstvu i slobodi, što ih čine pobačaj, eutanazija i drugi zločini protiv Božjega dara života, pozitivan je znak vremena da se, zahvaljujući trudu širokoga raspona zabrinutih građana, savjesti postupno pokreću u potporu životu.

Kao dio te velike potvrde Radosne vijesti života potičem vas: nastavite s hvalevrijednim naporima poučavanja ljudi o zlu pobačaja, s pružanjem savjeta, ohrabrenja i pomoći ženama i obiteljima u teškim prilikama te i dalje nastavite tražiti punu zakonsku zaštitu nerođenih.

Osobito se obraćam mladićima i djevojkama da se zauzmu u toj velikoj borbi radi obrane Božjega dara života. Vi ste znak nade Crkvi i svijetu. Nemojte se obeshrabriti niti bojati! Uskrsli Gospodin sve nas poziva proglašavati život, slaviti ga i služiti mu. On će nam dati snage da ispunimo Njegovu volju!

U zajedništvu sa svima koji su se okupili moliti za novu kulturu života u Sjedinjenim Američkim Država i diljem svijeta, stavljam ovu nakanu pred Mariju, Neokaljanu, Otkupiteljevu majku. Kao zalog radosti i mira u našem Gospodinu Isusu Kristu, od srca podjeljujem svoj Apostolski blagoslov.

Iz Vatikana 29. prosinca 1997.


s engleskoga preveo Petar Marija Radelj[3]


[1] Od grčkog holókaustos: potpuno spaljen; hebrejski šō’āh: istrjebljenje; ruski pogrom – prevoditeljska bilješka.

[2] Pobačaj djelomičnim rođenjem (engleski partial birth abortion, dilation and extraction /D&X/ i intact dilation and evacuation /intact D&E/) kirurški je način obavljanja pobačaja u poodmakloj trudnoći u kojem se dijete kliještima uhvati u maternici te se trup i udovi izvuku iz majčina tijela, a glavica se ostavi u rodnici (kako rađanje ne bi bilo dovršeno jer bi, nakon rođenja, zakonski bila riječ o ubijanju novorođenoga čovjeka); u djetetov se zatiljak zabode igla i u nju isiše mozak, ili mu se zareže glavica da se prospe dio mozga, ili se pri izvlačenju djetetu slomi vrat, ili se pak lubanja smrska kliještima. U Sjedinjenim Američkim Državama zabranjen je zakonom koji je stupio na snagu 6. studenoga 2003. i čiju je ustavnost potvrdio tamošnji Vrhovni sud presudom Gonzales protiv Carharta od 18. travnja 2007– prevoditeljska bilješka.

[3] Engleski izvornik, prijevodi na: kastilski, portugalski. Hrvatski prijevod tiskan je u: Stanko Lasić, Pravo na rođenje u učenju Crkve, U Zagrebu 2009., str. 320, § 112.