Rascijepljena savjest
Ponekad razmišljam o onim riječima iz Pisma kako će mi Otac uzvratiti u skrovitosti. Je li to poziv da ne svjedočim javno i otvoreno kako bi me svi čuli? Ili je to poziv da se povučem i za sebe vjerujem ono o čemu Pisma govore? Skrovitost je i napast. Izbjeći javno svjedočiti ono o čemu me poučavaš. Ona je i olakšanje. Bez osjećaja krivnje rascijepiti svoju savjest na dvoje. Javnu za publiku. Privatnu za tebe. Ili za sebe.
Rascijepljena savjest je, kako čitam u Pismima, za nekoga koji ima moć u Crkvi prava đavolska kušnja. Jer nisu li farizeji kao službena hijerarhija dio religiozne strukture utemeljene na rascijepljenoj savjesti? I nije li ono razdiranje hramske zavjese na dvoje više od simbolike? Nije li to tvoj čin kojim si prokazao rascijepljenu savjest kao najgori oblik (zlo)upot...