Podloga za prevođenje Svetoga Pisma
Biblija hrvatski standardni prijevod u nakladi Hrvatskoga biblijskoga društva i tri sunakladnika u oba „prva“ izdanja (Zagreb–Split–Tomislavgrad i Zagreb–Sarajevo) iz 2025. na str. I–II ističe:
„ovo je prvi prijevod na hrvatski načinjen cjelovito s izvornih jezika i to iz pouzdanih izvornika, bez ikakvih posrednih prijevoda, kako se u prošlosti činilo. Za Stari zavjet to je Biblia Stuttgartensia, 5. izdanje iz 2014; za Novi zavjet to je izdanje Novum Testamentum Graece, Nestle-Aland, 28. revidirano izdanje iz 2013“.
Navodi su prešturi za točno prepoznavanje knjiga po kojima je prevođeno.
„Biblia Stuttgartensia, 5. izdanje iz 2014.“
Ne postoji knjiga pod naslovom Biblia Stuttgartensia, nego Biblia Hebraica Stuttgartensia. No, peto cjelovito izdanje Biblije na hebrejskom još nije dovršeno, pa ni objavljeno. Naime, prva cjelovita jednosveščana inačica Hebrejske Biblije, koju je priredio Rudolf Kittel, objavljena je 1906. Druga inačica (editio altera) objavljena je 1913., treća (editio tertia, ur. Rudolf Kittel, Otto Eißfeldt, Albrecht Alt i Paul Kahle) 1937., a četvrta 1977. (Biblia Hebraica Quarta ili Biblia Hebraica Stuttgartensia, ur. Karl Elliger, Wilhelm Rudolph i Gérard Emmanuel Weil). To je izdanje masoretskoga teksta Hebrejske Biblije kakvo je očuvano u Lenjingradskom kodeksu, koji je sada najstariji poznati cjeloviti rukopis Hebrejske Biblije, a nastao je u Kairu godine 1008. Peto izdanje te četvrte inačice preradili su Hans Peter Rüger i Adrian Schenker. To se peto pregledano izdanje pojavilo 1997. i od tada se dotiskuje nepromijenjeno.
Peta inačica Hebrejske Biblije Biblia Hebraica Quinta počela je izlaziti u dijelovima 2004., i do sada je objavljeno 25 od 39 starozavjetnih knjiga na hebrejskom: Pjesma nad pjesmama, Ruta, Tužaljke, Propovjednik i Estera, 2004.; Ezra i Nehemija, 2006.; Ponovljeni zakon, 2007.; Mudre izrjeke, 2008.; Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija i Malahija, 2010.; Sudci, 2011.; Postanak, 2016.; Levitski zakonik, 2020.; Job, 2024. Još nisu objavljeni: Izlazak, Brojevi, Jošua, Prva i Druga o Samuelu, Prva i Druga o kraljevima, Prva i Druga Ljetopisa, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Psalmi i Daniel.
Možda je nepotpisani pisac Predgovora mislio na knjigu koja je izašla 2014., a naslov joj je:
Biblia Hebraica Stuttgartensia Subtitle A Reader’s Edition = Tôrā, nevîʾîm û-ketûvîm, Hebrew Bible text edited by Karl Elliger and Wilhelm Rudolph. Lexical and grammatical apparatus Donald R. Vance. 5. revised edition edited by Adrian Schenker, Stuttgart: Deutsche Bibelgesellschaft; Peabody, Massachusetts: Hendrickson Publishers, 2014., XXIII, 1765 stranica.
Bilo bi poželjno da nakladnik i sunakladnici ipak priopće javnosti točan podatak o predlošku s kojega je prevođen tekst s hebrejskoga.
„Novum Testamentum Graece, Nestle-Aland, 28. revidirano izdanje iz 2013“
28. revidirana inačica Neste-Alanda objavljena je godine 2012., a ne 2013. Bibliografski zapis te knjige glasi:
Novum Testamentum Graece / Nestle-Aland. Begründet von Eberhard und Erwin Nestle. Herausgegeben von Barbara und Kurt Aland, Johannes Karavidopoulos, Carlo M. Martini, Bruce M. Metzger, 28. revidierte Auflage herausgegeben vom Institut für neutestamentliche Textforschung, Münster/Westfalen. Die Revision wurde durchgeführt von Luc Herren, Marie-Luise Lakmann, Beate von Tschischwitz und Klaus Wachtel unter der Leitung von Holger Strutwolf, Stuttgart: Deutsche Bibelgesellschaft, 2012., 94*, 890 stranica.
Ako se mislilo na to izdanje iz 2013., nije li trebalo navesti da je to drugo ispravljeno izdanje 28. pregledane inačice?
Podloga za deuterokanonske knjige
Na stranici II Biblije hrvatski standardni prijevod ističe se:
„dok su za Deuterokanon korištena, ako su postojala, izdanja Septuaginta: Vetus Testamentum Graecum iz Göttingena u izdanju Vandenhoecka i Ruprechta“.
Deuterokanonske knjige jesu: Tobija, Judita, Prva i Druga o Makabejcima, Mudrost, Sirah, Baruh, dodatci Estere i Danijela. Što znači „ako su postojala“? Za koje je knjige korišten neki četvrti predložak? Ako je za starozavjetne knjige na hebrejskom navedeno barem odokativno polazište, zašto za deuterokanonske ono uopće nije navedeno?
Evo primjera koji pokazuje o kakvu je zbunjivanju riječ: u kritičkim izdanjima niza Septuaginta: Vetus Testamentum Graecum Druga knjiga o Makabejcima objavljena je 1959., 1976., 2008. i 2017. Po kojem je izdanju ovdje prevedena?
Poštuje li se takvim nenavođenjem izvornoga naslova s kojega je prevođeno članak IV. stavak 3. Aneksa od 25. srpnja 1971. Bernskoj konvenciji o zaštiti književnih i umjetničkih djela od 9. rujna 1886. koji određuje: „Ako se radi o prijevodu, izvorni naslov djela mora se u svakom slučaju nalaziti na svim primjercima“?
Prvi s izvornih jezika?
Nepotpisani pisac Predgovora novom prijevodu Hrvatskog biblijskog društva ističe kako je to „prvi prijevod Svetoga Pisma na hrvatski s izvornih jezika“ (str. I).
Ako je to tako, koja je onda od knjiga Jeruzalemske Biblije (1994.) prevedena s neizvornih jezika?
Zar je Biblija Stvarnosti, objavljena godine 1968., prevođena s francuskoga?
S kojega su neizvornoga jezika svetopisamske knjige prevodili Antun Sović, Ljudevit Rupčić, Tomislav Ladan, Bonaventura Duda i Jerko Fućak?
Nije li Ivan Evanđelist Šarić u Sarajevu na Petrovo 1940. napisao:
„Još kad sam polagao stroge ispite iz biblijskih nauka, i istočnih jezika, probudila se u meni živa želja da prevedem Sveto Pismo na hrvatski jezik iz izvornoga teksta… Kod prevođenja iz teksta izvornoga držao sam se…“[1]
Nije li u Beču od 1858. do 1861. bilo tiskano Sveto Pismo Staroga i Novoga Uvita koje je „s obzirom na matične knjige izbistreno i iztumačeno“, a to je učinio Ivan Matij Skarić (1793.–1871.), kako stoji na naslovnici svakoga od 12 svezaka? Što su „matične knjige“ nego izvorni jezici?
S kojih je jezika prevedeno Sveto Pismo u izdanju Biblijskoga društva, koje su redigirali Bogoslav Šulek (Novi Zavjet i Psalmi Davidovi, 1877.) i Milan Rešetar (1895.)?
Ili netko misli da sve to nisu bili prijevodi na hrvatski jezik?
Ili je tvrdnja kako je to prvijenac s izvornih jezika samo marketinški trik bez ičije akademske i moralne odgovornosti?
Zastarjela podloga za Novi Zavjet na grčkom
Primjer prvi
Od 1898. do 2013. objavljeno je, ne računajući ispravljena izdanja, 28 (slovima: dvadeset i osam) inačica kritičkoga teksta Novoga Zavjeta na grčkom, Novum Testamentum Graece, koje se po prezimenima prvih urednika zove Nestle-Aland. Ekipe stručnjaka u 28. inačici Nestle-Alanda zaključile su da u Prvoj Petrovoj poslanici 4, 16 namjesto riječi ὀνόματι/onómati (ime) treba stajati riječ μέρει/mérei (udio), kako su Carigradski Patrijarhat i Grčka Pravoslavna Crkva sve vrijeme držali. No, hrvatski prevoditelji tu promjenu iz 28. inačice Nestle-Alanda, za koju tvrde da im je bila polazište, nisu proveli, jer redak u prijevodu glasi:
„Ali ako trpi zato što je kršćanin, neka se zbog toga ne stidi, nego neka slavi Boga što nosi to ime“.
A ne: „… nego neka slavi Boga zbog toga / u vezi s tim.“ Postavlja se pitanje kako je onda taj prijevod napravljen prema 28. izdanju Nestle-Alanda?
Primjer drugi
Skupina stručnjaka Zavoda za tekstovna istraživanja Novoga Zavjeta Sveučilišta u Münsteru, koja nastavlja revidirati Nestle-Alanda, u 28. inačici iz 2012. zaključila je da u Prvoj Petrovoj 5, 10 treba ispustiti riječ Ἰησοῦ/Iēsū͂ (Isusu). Hrvatsko biblijsko društvo to je previdjelo, pa redak u prijevodu glasi:
„Nakon što malo propatite, Bog svake milosti, koji vas je pozvao u svoju vječnu slavu u Kristu Isusu, učvrstit će vas i ojačati.“
Više od pola stoljeća pak stari prijevod Duda-Fućak u tom retku nema „Isus“, nego glasi:
„A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi.“
Dodatno je pitanje zašto prijevod Hrvatskoga biblijskoga društva u tom retku ispušta glagole: καταρτίσει/katartísei (dovršiti, upotpuniti, usavršiti) i θεμελιώσει/themeliṓsei (uspostaviti, utvrditi, podignuti)?
Postavlja se pitanje prema čemu je preveden taj redak.
Primjer treći
28. inačica Nestle-Alanda razlikuje se od prethodnih i po tome što u Drugoj Petrovoj poslanici 2, 18 namjesto riječi ὀλίγως/olígōs (netom, nedavno) piše ὄντως/óntōs (uistinu, doista), kako je Pravoslavna Crkva grčkoga jezika sve vrijeme i držala. No, hrvatski prevoditelji tu promjenu iz 28. inačice nisu proveli jer redak glasi:
„Zaista, blebećući šuplje riječi, zavode razvratnim tjelesnim strastima one koji su tek nedavno pobjegli od života u zabludi.“
A ne: „…one koji su uistinu pobjegli…“ Može li se onda reći da je 28. izdanje Nestle-Alanda bila podloga s koje se prevodilo?
Primjer četvrti
U 28. inačici Nestle-Alanda u Drugoj Petrovoj poslanici 3, 10 prireditelji su dodali niječnicu οὺκ/ū̀k, pa zadnji predikat više ne glasi εὺρεθήσεται/eùrethḗsetai (naći će se), nego οὺκ εὺρεθήσεται / ū̀k eùrethḗsetai (ne će se naći). No, Hrvatsko biblijsko društvo 2025. kaže:
„Gospodinov dan doći će kao lopov. Tada će nebesa nestati uz strašnu buku. Užarena počela će se raspasti, a zemlji i njezinim djelima bit će suđeno.“
Međutim, Hrvatsko biblijsko društvo odlučilo se za predikat „bit će suđeno“, što znači da su protumačili (a ne preveli) raniju inačicu „bit će pronađeni / otkriveni / razotkriveni“. No, od 28. inačice predikat bi trebao sadržavati niječnicu, da zemlja i njezina djela „ne će biti pronađena“, „da će nestati“. Kako nepridržavanje predloška za prevođenje pomiriti s tvrdnjom o tome što je služilo kao podloga s koje se prevodilo, i to navodno prvi put s izvornoga teksta?
Primjer peti
U 28. inačici Nestle-Alanda u Prvoj Ivanovoj 5, 18 dotadašnja osobna zamjenica αὐτόν/autón (njega) promijenjena je u povratnu zamjenicu ἑαυτὸν/heautòn (njega se), kako imaju Bizantski većinski tekst i Grčka Pravoslavna Crkva. Ipak, hrvatski prevoditelji godine 2025. to nisu prihvatili jer im taj redak glasi:
„Znamo da više ne griješi nitko tko je rođen od Boga. Čuva ga Sin koji je rođen od Boga, i Zli ga ne dotiče.“
A ne: „…Zli ga se ne dotiče“ (kako ima i Duda-Fućak).
Primjer šesti
U 28. inačici Nestle-Alanda u Jakovljevoj 2, 3 promijenjen je redoslijed riječi σὺ στῆθι ἢ κάθου ἐκεῖ / sỳ stē̃thi ḗ kathū ekeĩ (ti stani ili sjedi ondje), u: σὺ στῆθι ἐκεῖ ἢ κάθου / sỳ stē̃thi ḗ kathū ekeĩ (ti stani ondje ili sjedi), kako su Westcott i Hort objavili još 1881. Hrvatsko biblijsko društvo to nije provelo, nego kaže:
„Vi se tada okrenete onome tko nosi blistavu odjeću i kažete: »Ti lijepo sjedni ovamo!«, a siromahu: »Ti stani onamo« ili »Sjedni do mojih nogu!«“
A ne: „»Ti stani« ili »Sjedni onamo do mojih nogu!«“ I opet se pitati, kako je to moguće ako im je podloga bila 28. inačica Nestle-Alanda?
Primjer sedmi
U Judinoj poslanici 1, 5 njemački su stručnjaci u 28. inačici Nestle-Alanda godine 2012. promijenili subjekt iz Κύριος/Kýrios (Gospodin) u Ἰησοῦς/Iēsū͂s (Isus). Hrvatsko biblijsko društvo ni to ne prihvaća, nego prevodi:
„Iako već sve znate, podsjećam vas da je Gospodin jednom svoj narod spasio iz Egipta, ali je poslije uništio one koji nisu vjerovali.“
A da ne treba otkrivati toplu vodu, bio se pobrinuo sveti Jeronim još između 382. i 404. godine, kada je sâm i stalno, pune 22 godine radio na Vulgati. Njemu je nositelj radnje te zavisne rečenice Isus:
„Commonere autem vos volo, scientes semel omnia, quoniam Jesus[2] populum de terra Ægypti salvans, secundo eos, qui non crediderunt, perdidit. – Vas bih pak htio opomenuti, iako već sve znate, kako je Isus spasivši puk iz zemlje egipatske, poslije izgubio one koji ne povjerovaše.“
Stoga je tu rečenicu točnije preveo Bartol Kašić oko 1640.:
„A hoću vama uspomenuti, znajući jednom svaka; ere Jezus sahranjujući puka iz zemlje od Egipta: drugovje onezih koji ne vjerovaše pogubie.“
I Petar Katančić 1816./1831.:
„Opomenuti pak hoću vas, znajuće jedan put svaka, da Isus puk iz zemlje Egipta spasiv’, drugi put one, koi nevirovaše, pogubi.“
Zaključak
Koliko god nekim bibličarima može zvučati čudno, logika navodi na jednostavno pitanje: je li postojao ili postoji li veći bibličar od svetoga Jeronima? Tko je veći učenjak Zapada, znalac hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga od njega? Tko je imao pristup boljim i raznovrsnijim svitcima od njega? Zašto su ljudi XX. i XXI. stoljeća umislili da mogu bolje proniknuti i utvrditi tekst izvornika Svetoga Pisma od Stridonjanina?
Zašto je nastala pomama prevoditi Sveto Pismo prema kritičkim izdanjima suvremenih stručnjaka (primjerice Stari Zavjet s hebrejskoga prema Lenjingradskom kodeksu koji potječe iz godine 1008.), a ne prema nenadmašenom znalačkom izdanju Euzebija Sofronija Jeronima sa svršetka IV. stoljeća, koji se u konačnici pokazuje točnim i protestantima, makar u 28. pokušaju?
[1] Ivan Evanđelist Šarić, Predgovor, u: Stari Zavjet iz izvornoga teksta preveo i bilješke priredio dr. Ivan Evanđelist Šarić nadbiskup vrhbosanski. Svezak I. Povijesne knjige, Sarajevo, 1941., str. 5. Usp. i naslov trećega sveska: Novi Zavjet iz izvornoga teksta preveo i bilješke priredio dr. Ivan Evanđelist Šarić nadbiskup vrhbosanski, Sarajevo, 1942., str. 3.
[2] Latinski Jesus – hebrejski Ješua, u hrvatskom preko grčkoga Isus, znači salvans, koji spašava, Spasitelj, koji je oduvijek Spasitelj, a utjelovio se kao Sin Božji početkom ere koja se Njegovim – Kristovim imenom zove.
