Putovanja, putovanja

Ne tako davno, točnije, tijekom moje rane mladosti uživala sam u tada popularnoj pjesmi Skitnica koju je izvodila Jasna Zlokić. Govorila je o nemirnom duhu koji ‘više voli vjetar nego mirnu luku’. Tada mi se činilo kako su putovanja jako skupa, jako daleka i meni u svakom slučaju nedostižna.

A onda se dogodio život. Plaćanja računa, posao i potreba upoznavanja i drugih i drugačijih ljudi.

Godišnji odmor vjeroučiteljice nikada nije bio onda kada sam ja to željela. Recimo u svibnju ili rujnu. Nikada. Uvijek je godišnji odmor morao biti od 10. srpnja do 16. kolovoza. Kada je već tome tako, onda sam se trudila makar da to vrijeme pametno iskoristim.

Moja sestra, također prosvjetni djelatnik, obično je godišnji odmor koristila za godišnje poslove. One koje činimo jednom godišnje. Krečenje kuće, na primjer.

Moj godišnji odmor najčešće se sastoji od putovanja. Kratkog ili dugog, dalekog ili bliskog, u okolicu grada Osijeka ili negdje daleko – svejedno je. Ono što je važno: na putovanjima nešto naučiti. Putovanje koristiti kao izvrsnu prigodu za učenje. Učenje o sebi i o drugima. Učenje o Božjoj ljubavi i dobroti rasutoj po drugim ljudima.

Putovanje počinje puno prije samog putovanja. Odmah na kraju jednog putovanja počinje planiranje drugog. Iako putovanje ne mora biti skupo valja početi i sa štednjom za novo putovanje.

Trenutačno se nalazim na putovanju u Nizozemskoj i odande pišem. S vama ću kroz niz nastavaka podijeliti radosti tih svojih putovanja, ali i male sitne trikove kako putovanje učiniti lakšim za kućni budžet, a opet uživati u svim čarima koje putovanje pruža…