Kad stignu problemi, pravac Krk ili kako preživjeti krizu identiteta?
Na osobnoj razini svi mi smo iskusili trenutke kada završimo neki do svoga života pa nismo sigurni kako i kamo dalje. U tim prijelaznim vremenima uočavamo probleme koji označavaju naš život i kujemo planove kako izići i kako preoblikovati sadašnje stanje u novo i drukčije, bolje i kvalitetnije. Procjenjujemo i važemo silnice utjecaja što oblikuju trenutačne okolnosti života. Pokušavamo procijeniti snage koje bi nas mogle dovesti do preokreta prema novom početku i uvesti nas u nove odnose unutar kojih ćemo se moći dalje razvijati i rasti. Krizne situacije predstavljaju se kao vrijeme prijelaza iz jednog stanja života u drugi. U trenutcima krize treba nam oslonac i sigurna točka uporišta iz koje ćemo moći vidjeti sigurnost i steći povjerenje da će nam nakon trenutačnog kriznog stanja ipak krenuti prema boljem.
Imamo mi problema. Na svim razinama. Problemi iskaču i vrište. Kada se takve stvari čovjeku skupe, potrebno je vratiti se sebi, svojim uvjerenjima i korijenima. Kada bura lomi granje našega života, pojačati valja korijen. Vidjeti odakle crpimo život i snagu. Doživjeti stalnost ucijepljenosti i razumjeti prolaznost bura. Valja pogledati osobnu, obiteljsku, narodnu i crkvenu povijest.
Poznamo osobne krize nakon završetka fakulteta, nakon ženidbe, nakon ostvarenja nekog cilja… U obiteljskom životu kriza nastaje nakon smrti člana obitelji, nakon rođenja djeteta, kada život među nas dolazi i odlazi.
Imamo mi i zajedničke krize, zajedničke probleme kada nam traže dlaku u jajetu oni koje smo sami ovlastili. Kako se može dogoditi da se zanemari usmjerenje i opredjeljenje za pravednost, istinu i demokraciju. Kako se može dogoditi da rušilački usmjerena manjina vrši tiraniju nad cijelim narodom? Što se događa s narodom? Zašto šutimo i priznajemo nadmoć nasilja i nasilnika?
Imamo mi krizu i u Crkvi. Nasilje i zloporaba moći nije strana niti u mojoj Crkvi. Zlostavljanje djece, manipulacija mladim momcima i netolerancija među odraslim ljudima sve više postaju uobičajeni načini ophođenja među članovima i voditeljima i moje zajednice. Otkud teške riječi, neprimjereni komentari, tračevi i upravljanje ljudima bez poštovanja njihova dostojanstva? Nepriznavanje zasluga zaslužnima nego odanima sustavu?
Tako nekako skupilo se i meni svega i svačega pa završih na Krku. Krk, otok, zasebna cjelina, okružena morem, ima nas čemu podučiti. Poučavala sam i ja moje učenike o Jurandvoru, Krku, crkvici svete Lucije i Baščanskoj ploči. Valjalo je znati koliko je važna Baščanska ploča, zašto je bitna i kolika je njena vrijednost za pismenost hrvatskog naroda, ali i za povijest crkvenu. Naravno, oni koji žele znati više, mogli su naučiti i napamet njen tekst. A sada, na ovom putovanju vjeroučiteljica je postala učenica.
Ako krenete s kopna mostom prema Baškoj na otoku Krku otkrit ćete vijugave i osamljene ceste, točnije jednu cestu, na kojoj smijete voziti 20 ili 30 ili u najboljem slučaju 50 km na sat. Put je to prema povijesti moga naroda. Vijugav je i osamljen put, strm i zavojit, a na ponekim mjestima i opasan put. Jedini put kojim se stiže u Bašku na otoku Krku. Nitko ovdje nije došao slučajno. Usput! Ovdje se dolazi namjerno i ciljano. Tek pred gradićem naići ćete na smeđe ploče koje će vas povesti do crkvice svete Lucije. I onda šok! Nitko mi nikada nije rekao kako je groblje uz crkvu svete Lucije. Groblje zanimljivo kao i crkvica. Ograđeno, kao i sva primorska groblja. A ipak otvoreno. Nigdje nisam vidjela toliko ulaznih vrata, malih i većih kao na ovom groblju. Groblje uzorno čisto, uređeno, odiše poštovanjem prema pokojnicima i njihovim životima. Oduševili su me natpisi na vratima koji i s ulazne i s izlazne strane nose mudre natpise o životu i smrti. Poruke ispisane na pločicama odišu povjerenjem u život, vjerom u vječnost i svrhovitost ljudskog postojanja. Toliko optimizma i nade na ulazu u groblje i toliko ohrabrujućih poruka na izlazima. Izlaz koji vodi prema crkvi svete Lucije označava prirodnu povezanost između groblja i crkve. Crkvica je doista mala, mala za razumijevanje ljudi iz velikih gradova. Iznimno čistog i njegovanog okoliša, ova je crkva odraz ne samo povijesne vrijednosti nego i odraz sadašnjih stanovnika prema sebi, svojoj prošlosti i svome narodu.
Ushićeno sam pogledala kroz mali otvor na malim vratima crkve u unutrašnjost. Mali prozorčić bez stakla omogućava strujanje zraka kako prema unutra, tako i prema van. Brižno njegovana unutrašnjost, cvijeće na oltaru, bijeli oltarnik, redovi drvenih klupa odišu nedavnim boravkom ljudi ovdje. Ovo mjesto je živo! Ovo nije spomenik, ovo je živi organizam. Pomilovah kamen, drvo vrata, pomilovah i mjesto gdje otkucava moje srce. Povezah se i ponosno utopih u povijesni slijed ljudi, hrabrih i dobrih ljudi moga roda.
Kadulja, ružmarin, kamen s uklesanim glagoljičnim slovima, svaka sitnica je ovdje na svom mjestu. Pod obližnjim drvetom, drveni panjevi pozivaju na skupni rad, na razgovor, uz pogled na prošlost. Vjerujem kako se odavde puno bolje vidi i u budućnost. S druge strane crkvice kameni ostaci benediktinskog samostana. S ljubavlju pogledom pomilovah temelje samostana i blagoslovih ljude koji su umjeli čuvati vjeru i kulturu moga naroda.
Ovdje, u Jurandvoru, u Baškoj, na otoku Krku shvatih: preživjet ćemo! Samo dovoljno duboko valja pustiti korijenje!
Preživjet ćemo i izdaju narodnih zastupnika, preživjeli smo i razorenje Zrina, preživjeli smo i smrt sigetskog junaka. Snaga je dublje, u vjeri da činimo dobro i da naše postojanje ovdje ima svrhu. Uporno raditi, boriti se, čvrsto se ukorijeniti i ostati svoji na svome!
Dobar je osjećaj znati da je biskup ovdje, na Krku, čovjek Slavonije. U njegovom biskupskom pastirskom štapu nalazi se kamen s obale rijeke Drave iz Osijeka, oblutak koji je ponio sa sobom, a pri dnu biskupskog štapa nalazi se kamen grada Zrina, njegova osobnog i obiteljskog korijena. Rezidencija biskupa krčkoga ima izlaz na more, lijepo vidljiv sa šetališta na rivi grada Krka. Privezan je tamo sasvim obični mali čamac pred vratima koja vode u biskupijsko zdanje. Pogled koji ulijeva nadu! Hrabro izvezi na pučinu! Svjestan svojih korijena, čvrste stijene na kojoj je sazdana kuća Crkve. Pustimo korijenje dovoljno duboko do proroka i praotaca, do apostola i prvih kršćana. Preživjet ćemo! Živa voda Evanđelja napojit će nas novom snagom i odvažnošću! Tada su plodovi novog života neizbježni!
Kada je frka, dođite do Krka!