19. Mistika i duhovni život u svakodnevici

Učenik prepoznaje pojavu mistike kao put života s Bogom. (Bilješke u e-Dnevniku)

Gospodine, koji si skriven u tišini i jednostavnosti, otvori nam oči da Te prepoznamo u svakom trenutku dana. Daj da Te ne tražimo samo u izvanrednom, nego i u običnom. Nauči nas osluškivati dubine svoga srca kako bismo neprestano tražili Tebe.

19. Mistika i duhovni život u svakodnevici

1. Što je mistika?

Mistika je poseban oblik duhovnog života u kojem čovjek iskustveno spoznaje Božju prisutnost. To nije samo razmišljanje ili učenje o Bogu, niti rezultat naših vještina ili tehnika – mistika je dar od Boga, koji dušu preobražava i uzdiže. Mistično iskustvo obuhvaća cijelog čovjeka: misli, osjećaje, volju, pamćenje, pa čak i tijelo.

Kada duša doživi mistiku, ona se osjeća sjedinjena s Bogom, oslobođena svojih ograničenja i podignuta iznad samih sebe. Taj doživljaj često prati osjećaj unutarnjeg mira, radosti ili svjetla, ali srž mistike nije u tim fenomenima. Mistika je unutarnje sjedinjenje s Bogom, a sve ostalo su samo popratni znakovi Božje prisutnosti.

2. Naravna i kršćanska mistika

U svijetu postoje mnogi oblici mistike. U nekim religijama pokušava se sjedinjenje s božanskim postići vlastitim naporom, posebnim tehnikama ili simboličnim ritualima – to nazivamo „naravnom“ mistikom. Kršćanska mistika, međutim, nije nešto što možemo sami postići ili zaslužiti. Ona počinje Božjom inicijativom i često je povezana s asketskim životom, molitvom i potpunim predanjem Bogu.

U Svetom pismu proroci i apostoli doživljavaju vizije i nadahnuća, ali u punom smislu riječi povijest mistike kako je danas razumijevamo počinje s ranim kršćanima, posebno u monaštvu i kontemplativnom životu.

3. Povijest kršćanske mistike

Možemo govoriti o četiri temeljna vremena razvoja mistike:

• Rano kršćanstvo. Prvi kršćani susreću se s pogrešnim oblicima misticizma koji tvrde da čovjek vlastitim snagama može doseći Božju prisutnost (tzv. gnostički misticizam).
• Monaštvo.  U vrijeme progona kršćana u prvim stoljećima, neki su se sakrili u pustinje ili druga osamljena mjesta i ondje su otkrili značenje i dubinu mistike, trudeći se živjeti stalno sjedinjeni s Bogom. Osobito su važni sveti Pavao Pustinjak, sveti Antun Pustinjak, sveti Pahomije, sveta Marija Egipatska, kao i drugi pustinjaci, stiliti (živjeli su na stupovima), dendriti (živjeli su na drveću) rekluzi (živjeli su zazidani u malim prostorima) itd. 
• Srednji vijek. S razvojem prosjačkih redova u 12. i 13. st. snažnije se razvija i misticizam, a među misticima toga i kasnijeg vremena posebno se ističu sv. Franjo Asiški, sv. Katarina Sijenska, sv. Ivan od Križa i sv. Terezija Avilska. 
• Novije doba. I u novije vrijeme ima više mistika, npr. sv. Ivan Marija Vianney (poznat i kao Župnik Arški), sv. Mala Terezija, sv. Edith Stein, sv. pater Pio, sv. Faustina Kowalska i drugi.

Mistika nije privilegij odabranih, nego poziv koji se nalazi u srcu kršćanskog života. Svatko je pozvan na dublje sjedinjenje s Bogom, iako ga ne dosežu svi, pa čak ni svi sveci.

4. Glavne odlike mističkog iskustva

Kada govorimo o mistici, možemo uočiti nekoliko važnih karakteristika, ali one nisu „pravila za učenje napamet“, nego načini da razumijemo kako duša doživljava Božju prisutnost:

• Pasivnost – Bog ulazi u dušu i duša ga prima. To iskustvo nije rezultat našeg napora; duša mora biti spremna primiti dar.

• Totalitet – mistika obuhvaća cijelo biće: misli, osjećaje, volju i tijelo. Sve se preobražava u Božjoj prisutnosti.

• Spoznaja – mistik spoznaje Božju stvarnost izravno, intuitivno, bez razmišljanja ili logike. To je nova, intenzivna spoznaja koja nadilazi svakodnevno iskustvo.

• Snažni trenuci – povremeni trenuci Božje prisutnosti mogu biti snažni i izraziti se kroz ekstaze, miris, svjetlost ili osjećaj svjetla u duši. No, ti fenomeni nisu bit mistike; oni su popratni znakovi Božje prisutnosti.

• Sjedinjenje s Bogom – mistika se ne zaustavlja na prolaznim doživljajima, nego vodi do trajnijeg sjedinjenja s Bogom, često opisivanog simbolima duhovnog braka ili zaruka.

5. Različiti tipovi mistike

Mistici se razlikuju po tome što im je u iskustvu najvažnije:

• Usmjereni na objekt – fokus na Božjoj prisutnosti i ljubavi; naglašava se osobni odnos s Bogom.
• Usmjereni na djelovanje – iskustvo Božje prisutnosti u svijetu kroz službu, apostolat i pomaganje drugima.
• Usmjereni na subjekt – fokus na unutarnji proces duše, predanost i posvećenje Bogu; često kroz kontemplaciju i molitvu.

6. Faze mističnog života

Mistični put često slijedi određeni, prirodni razvoj:

1. Početne kontemplacije i „tamne noći“ – duša uči primati Božji dar i proživljava iskustva koja nadilaze vlastitu snagu.
2. Kontemplativna molitva – postupno se razvija sabranost i mir u molitvi.
3. Sjedinjenje s Bogom – može se doživjeti u različitim oblicima:

• • Jednostavno sjedinjenje – prvi osjećaj Božje prisutnosti.
  • Sjedinjenje zaručništva – dublje iskustvo, ali još ne stalno.
  • Duhovni brak – trajno sjedinjenje s Bogom, vrhunac mističnog života.

Zaključak

Mistika je put Božje ljubavi u duši, a ne niz tehnika ili trikova. Ona nas uči predanju, strpljenju i otvaranju Božjoj milosti. Svaki mistik doživljava Božju prisutnost na svoj način, ali svi dijele jedno iskustvo: Božja ljubav preobražava cijelo biće. Mistika nas vodi k punom životu u Bogu i čini nas spremnima za ono što Crkva zove blaženo gledanje.

• Rad na satu
• Dodatni zadaci
• Provjera znanja

Hvala Ti, Gospodine, za dar duhovne prisutnosti koja ispunjava i najtiše naše trenutke. Pomozi nam ne izgubiti iz vida ono bitno – susret s Tobom u svemu. Ostani s nama u svakom našem danu. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.