Svesilni ponizuje ponos oholima
Ovu rečenicu izgovara jedan od Jobovih prijatelja, Elifaz Temanac, a cjelovito glasi: „Svesilni ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe“ (Job 22,29). Elifaz misli da time prijateljski tješi Joba.
Crna kutija. Takozvana „crna“, a nije izvana ni crna ni mračna, nego crvena, narančasta, fluorescentna, da se lakše primijeti i otkrije u žbunju i kršu ako zrakoplov padne. Ta je kutija zaključan uređaj smješten u ležištu, otporan na vatru, na vodu i udar i obično se nalazi u avionskom repu. Nije ona izgledom crna, ali su je ljudi nazvali takvom ponajviše zato jer izazvana katastrofa mnoge zavije u „crno“. Ako se iz bilo kojega razloga zrakoplov pokvari i padne, obično se dogodi teška nesreća, rijetko bude a da gotovo svi putnici ne nastradaju. Neizbježna tragedija. Da bi se naknadno otkrili uzroci nesreće, odmah se zrakoplovni stručnjaci daju u potragu za „crnom“ kutijom. Iako je ta kutija vrlo malena u odnosu na zrakoplov, ona u sebi nosi sve bitne zrakoplovne poruke, i dobre i loše. Ona, ta „crna“ kutija, snima određene tehničke podatke o motoru kao i pilotove riječi, uzdahe, krikove i jauke i ne samo u pilotskoj kabini. I ne otvara se bilo gdje nego na posebno stručnim uređajima, na primjer u Francuskoj.
Crno srce. Ljudsko je srce poput te „crne“ kutije. Snima sve životne misli, titraje, jecaje, osjećaje, bolove, krikove, strahove; radosti, osmijehe, sreću, pjesmu. U tom ljudskom srcu, toj misterioznoj životnoj kutiji, koja je iznutra više mračna, a izvana krvno crvena snima se sva doživljajnost čovjekova uključujući pobunu protiv stvarnosti, neku nagonsku osvetu, uskipjelu ogorčenost i bolnu ojađenost. Tu je snimljeno nezadovoljstvo života, uvrijeđenost zbog nekoga životnog hendikepa, zbog mraka u duši, u ušima, u mozgu. Snimljeno i ono neprovidno, neprozirno; snimljen ohol prkos, nihilistički osjećaj, prosvjedi, odbijanje sreće koja se obećava, odbijanje zbog poniženja ohole glave i pameti. Sve ono što Biblija vidi u đavlu paklenomu.
A posve se otvara samo na Božjem aparatu. To je savršeno dijagnosticirao Gospodin Isus: „iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje“ (Mk 7,21-22). Sva ona nečistoća koju čovjek u sebi nosi i po njoj čeprka, u njoj se zadržava. Eto trinaest nabrojenih zala, sve jedno gore od drugoga, i nijedno ne vodi u Kraljevstvo Božje. Pogledajmo taj katalog zala.
1 – Zle namisli – Nikakvo se vanjsko odgovorno djelo ne dogodi, ni dobro ni zlo, ako nije prethodno promišljeno u mozgu i odlučeno u slobodnu srcu. Zato Isus počinje iznutra, da pokaže kako mi ljudi dopuštamo u sebi, u svome srcu, svakovrsnu nečistoću zlih namisli, pa se onda takav gadiluk pokazuje i na vanjski način. Kada ti čuješ kakav je rječnik toga i toga, odmah zaključiš kakva mu je kaljuža i u dnu i u vrhu srca. – Kako se ja snalazim u zlim mislima?
– Suprotno tomu jesu dobre i plemenite misli u odnosu na druge. Ugodno mirišu, simpatično privlače i neodoljivo osvajaju.
2 – Uznositost – protiv Prve Božje zapovijedi, a u skladu s prvim glavnim grijehom, ohološću. Ohola glava i uznosito srce. Sebeljubnik uzdiže sebe iznad svih suzemljara i prezire svakoga drugoga osim sebe sebičnoga! Sebičnjak nikomu nije simpatičan. – Dokle sam ja stigao u oholosti na širokom putu? I kada ću se uputiti na uska vrata?
– Suprotno: krotkost, neznatnost, pokornost, poniznost, skromnost, smjernost, skrušenost. Koliko ti je poznata ova kršćanska terminologija?
3 – Psovka – protiv Druge zapovijedi. A u vezi sa šestim glavnim grijehom: srdžbom. Čovjek riječima ponižava i prezire Boga i Božje svetinje. Bogohuli umjesto da Boga hvali i slavi. Pogotovo prljavim jezikom udara na čovjeka. Kada nešto ukradeš, imaš barem nekakve „koristi“ od toga, iako će ti sve skočiti na nos prije nego si to u svoje „korisne“ svrhe upotrijebio. A kada psuješ, nemaš uopće nikakve koristi. Sama zloća jezika, bezumna mozga i pokvarena srca! – Kako je s mojim jezikom, pogotovo srcem?
– Suprotno: blagoslov, pohvala, čašćenje, po/štovanje, pozdravljanje.
4 – Opakost – ovu riječ donose sva trojica sinoptika: bilo kao opakost bilo kao opake namisli. Znamo što znači čitati riječi naopako, voziti u četvrtoj u suprotnu zabranjenu smjeru, živjeti u nekoj crkvenoj ustanovi ne držeći se nikakva ni reda ni rada, to je čovjek izvrnut, opak, naopak, to je više od opasan – tj. poguban, ubitačan, neizlječivo smrtonosan, dijaboličan. Ova je opakost u prvom redu protiv Treće zapovijedi koja određuje jedan dan neradni, ali slavljenički: podaj slavu Bogu. I odmori se od fizičkoga napora! A radi se zapravo ne o jednom danu, nego praktično o jednome satu nedjeljom, da pribivamo sv. Misi, a neki sebezvani vjernici i taj sat besmisleno, zlonamjerno i naopako protrate, daleko od crkve, a sve u skladu sa sedmim glavnim grijehom, lijenošću. – Kako je s mojom Misom svakodnevnom? Prezirem li tu Žrtvu svojom lijenošću, prespanošću, nezainteresiranošću, ignoriranjem?
– Suprotno: ispravnost, pravilnost, pravičnost, poštovanje naravnoga Božjeg zakona, svetkovanje zapovijedana blagdana.
5 – Bezumlje – protiv Četvrte Božje zapovijedi. Bog nam dao roditelje koji su, poslije Boga, najzaslužniji za naš postanak i život, odgoj i rast. A koliko nerazumna nepoštovanja i prema živima pa nekada i prema mrtvim roditeljima! Kada ih nestane, samo se kajemo što se nismo poštenije prema njima odnosili! Isus je sve ovo i ispričao polazeći od roditelja. Ako neki sin posveti neki dar (korban, kurban) Bogu, kao što je novac, živinče, plodove i slično, a njegovi roditelji zapadnu u pravu potrebu za tim stvarima, sin se bezumno opravdava da ne može pomoći svojim roditeljima, jer je to privatno „zavjetovao“ Bogu. Ali vidiš li neposredne potrebe svojih roditelja, kojima treba pomoć, liječenje, zdravlje?! Božja zapovijed nalaže: Roditelje poštuj i pomozi! A predaja starih propisuje: Izvrši privatni „zavjet“, a ne Božju zapovijed! Sličnu je bezumnost počinio Herod Antipa kada je pastorki Salomi obećao pola kraljevstva, a ona zatražila glavu Ivanovu. Da pred sustolnicima ostane vjeran svojoj privatnoj grješnoj zakletvi, prekršio Petu Božju zapovijed – ubio Ivana Krstitelja! (Mk 6,26).
– Suprotno: razboritost, mudrost, umnost, razumnost, poštovanje, poslušnost.
6 – Ubojstva – protiv Pete Božje zapovijedi. Najprije se zametnulo u zlim mislima, prešlo preko zla oka dok se nije došlo do zla djela. Čovjek omekšao i pripravio put od opakih misli do opakih čina. Nije dakle u hipu nego u nizu misli, želja i djela. Znam nisi nikoga ubio. – Ali ispitaj se što ti misliš o neprijateljima svojim!
– Suprotno: Poštuj dušu i tijelo, i svoje i tuđe! Dušu i tijelo i protivnika svoga.
7 i 8 – Bludništva, preljubi – protiv Šeste i Devete Božje zapovijedi, a u skladu s trećim glavnim grijehom, bludnošću. Svaka vrsta nevaljalštine i seksualnoga nereda u mislima, maštama, besramnim riječima, inospolnim ili istospolnim osjećajima i činima. – Jesi li ti stavio sjekiru na korijen toj bludnosti, kako Isus kaže, a ne samo sv. Ivan Krstitelj?
– Suprotno tomu: čistoća mladenačka, bračna, zavjetovana, celibatarna.
9 i 10 – Lakomstva i krađe – protiv Sedme i Desete Božje zapovijedi, a u skladu s drugim glavnim grijehom, lakomošću. Lakom dolazi od lačan – gladan. Lakomac je onaj koji gladuje, teži, hlepi, čezne, žudi za onim što pripada drugomu. Polakomi se za… Lakomac vidi sreću ne u Bogu nego u bogatstvu! Kuda ćeš veće nesreće! Otkrivaš li ti u sebi tu svoju glad – lakomstvo za tuđim? Pa onda okom žudiš. Ili, ne daj Bože, prstima kradeš, najprije sitne pa krupne, ili početno s manje a završno s veće hrpe…? Kleptes – džepokradica, kleptoman.
– Suprotno: Poštuj tuđu imovinu! I najmanju i najveću. I crkvenu i državnu!
11 – Prijevara – protiv Osme zapovijedi: Ne laži, ne varaj, ne švercuj, ne reci lažna svjedočanstva. Nije isto kada igrač igrača prevari ili predribla na sredini svjetskoga igrališta pod 21 reflektorom, to je majstorija, nego da prevariš biskupa tvrdeći mu da si autentičan bogoslov, a ti falzifikat, mućak. Nema usta koja nisu slagala. Ovdje je riječ ne o jednoj omanjoj laži nego o sustavu, mreži lažotinja. O udruženu lažačkom pothvatu. Ne jedna laž, nego iz laži u laž: poglavaru, profesoru, policajcu, cariniku, biskupu, sebi. Ispitajmo se jesu li naša usta ikada izustila krivo svjedočanstvo! I ispovjedimo se! I popravimo nanesenu štetu!
– Suprotno: Govori istinu! Istinito svjedoči! Budi vjernik od istine. Istina donosi sreću i slobodu djeteta Božjega!
12 – Zlo oko – protiv svake Božje zapovijedi, a u skladu s četvrtim glavnim grijehom, zavišću. Zavidim ili zlo-vidim. Zli je ime sotoni. Zavist nam je su-naravna, kongenijalna. Što ti poduzimaš u svakodnevnoj borbi protiv svoje osobne zavisti: čestitanjem na dobru bližnjega, izražavanjem radosti zbog uspjeha kolege, pružanjem ruke iskrene radosti subratu s kojim si na istom ravnalu vjere, nade i ljubavi, ili tu zavist svjesno njeguješ, razvijaš? Ispovijedaš li se ti sakramentno od toga poroka da te ne svlada u tvojoj ljudskosti?
– Suprotno: Radovanje radi uspjeha drugoga. Izražavanje dobrih želja, čestitki.
13 – Razvrat – isto tako protiv svake Božje zapovijedi. Jer se u svemu može pretjerati, izvratiti, razvratiti. Čovjek se obično srami svojih grijeha. A razvratnik se ne stidi, nego grijesima sablažnjava sve oko sebe. Pa se ti samo crveni zajedno s kućnom čeljadi što onaj bestidnik ili ona besramnica radi pred cijelim svijetom na televiziji. Do razvrata se došlo od onih početnih zlih namisli. Malo pomalo. Pa i samo jedno od ovakvih nabrojenih unutarnjih i vanjskih zala odražava se u srcu, koje je i izvorište i stjecište i moralnih i nemoralnih misli i nakana. A kako je tek ako se sve nagomilalo na jedno mjesto! Provali na usta i po rukama i nogama pretvori se u čine i zločine!
Oba sina odnosno brata. U kutiji je skupljen i snimljen sav buntovni život obojice braće: i onoga što se mladenački pobunio, uzeo „svoje“ i otišao u daleki svijet, i onoga koji je buntovan ostao na očevu imanju, zavidan bratu na njegovoj „sreći“. Obojica se pobunila protiv oca i njegove ljubavi, njegove dobrote, njegova planiranja i umna projekta. Otac im kaže: ako vi mislite da sam ja sretan, evo sve moje jest i vaše. Podijelimo sreću. Oni ne žele s ocem dijeliti sreću. Kako takvoj braći, njihovu srcu nedostaje poniznosti, vjere u Boga Stvoritelja i Usrećitelja i da je njegova Sreća beskrajno veća nego sve ljudske sitne pobune, ali koje s pomoću đavla vode u pakao.
Put čišćenja i spasenja. Isus je došao na svijet da uništi grijeh i pobriše nečistoću, da pomogne čovjeku u uklanjanju svakoga zla iz njegova srca i života, otvarajući mu put spasenja. Ovisi o čovjeku hoće li prihvatiti Božju ponudu i ozdravljenje. Nitko ti ne može očistiti tu crnu kutiju kao Isus, njegova milost, sakrament oproštenja. Ne dao ti Bog umrijeti s tom „crnom“ kutijom prije nego je obraćenički isprazniš i čestito se ispovjediš i pokaješ. Samo se tako ide tijesnom stazom koja kroz uska vrata vodi u život.