Sveti Jakov Stariji: Možete li piti čašu koju ću ja piti?
Meditacija uz Evanđelje: Mt 20,20-28
Pripovijeda se da je svetom ocu Piju iz Pietralcine došao netko, koji mu je rekao, da bi htio postati svet. Na to mu je Padre Pio duhovito odgovorio: „Sinko, to ti je pasji život.“ U tome je smislu u određenoj mjeri duhovita i ova zgoda iz evanđelja. Dolazi k Isusu mati sinova Zebedejevi, dakle, mati apostola Ivana i Jakova i moli od Isusa posebnu milost za svoje sinove (mati, očito, želi najbolje za svoju djecu!). Htjela bi da njezini snovi u Isusovu kraljevstvu budu prvi do njega, jedan zdesna, drugi slijeva. A Isus se mirno obraća Ivanu i Jakovu i kaže: „Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?“
Pojma nisu imali. Mislili oni da je Isusova čaša svečana čaša za stolom u njegovu kraljevstvu gdje svi veličaju Kralja i njegove pobočnike. Znamo. U Maslinskom vrtu Isus na svoju muku i smrt gleda kao na čašu koju treba ispiti. To je ona „čaša gnjeva Gospodnjeg“ o kojoj govori Izaija. (Iz 51,17) Kada su Ivan i Jakov spremno rekli da i oni mogu piti iz njegove čaše, Isus zaključuje: „Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.“ Znamo, upravo se tako i dogodilo. Jakov je prvi od apostola, u samim počecima Crkve, podnio smrt radi Imena Isusova. Bio je prvomučenik među apostolima. Ivan je kako nam crkvena predaja govori bio onaj „ljubljeni učenik“ koji je, kao i ostali apostoli, proživio progonstvo i mnoge patnje, baš kako reče otac Pio. Slijediti Isusa često nije ni malo lako. Međutim, biti vjeran Kristu i u nevoljama, ispunja smislom ovaj život i uvodi nas u vječnost.
Na koncu ono najvažnije. Ograničeno i ovozemno umovanje jest misliti da su u Isusom nebeskom kraljevstvu raspoređena mjesta od one takozvane VIP lože, do zadnjega pomoćnog sjedišta. Nema toga u Isusovom kraljevstvu. Svi su blaženici jedno s Kristom, svi s Kristom uživaju istu nebesku proslavu, svi su jednako posinjena djeca Božja. Jer, znamo dobro, Bog ne može voljeti nekoga manje, a nekoga više a u raj ionako ulazimo po čistoj besplatnoj Božjoj milosti, uz našu suradnju, naravno. Zato je za nas najvažnije da se svednevice trudimo biti s Isusom. A sve ostalo Božja je briga, sve ostalo Bog čini, Bogu hvala.