Svetomu Augustinu
Dragi učitelju, pozdrav u Gospodinu!
Od svih svetaca o Tebi najradije slušah i čitah još od bogoslovskih dana. I od početničkih profesorskih.[1] Tvoje mi izreke ispuniše teke. Evo nekih i na našem hrvatskom i na Tvom latinskom:
– Ne obraćaj se van, ú se se povuci![2]
– Ako se varam, jesam![3] Ti to jače izreče nego li René Decartes 1637.: Ako mislim, jesam (Cogito ergo sum);
– Što su kraljevstva bez Boga nego velika razbojništva![4]
– Kao što se zli ljudi zlo služe dobrim stvarima, tako se dobri Stvoritelj dobro služi zlim ljudima.[5]
– Umjetnik zna kamo će s crnom bojom da slika bude urešena, a Bog da ne zna kuda će s grješnikom da stvarnost bude uređena![6]
– Tolika je sljepoća ljudi da se sljepoćom i hvale![7] Itd.
Veliki govornik. Rođen si 13. studenoga 354. u Tagasti, jugozapadno od Kartage u današnjem Alžiru, kao sin gradskoga službenika Patricija, poganina, i Monike, kršćanke. U mladosti upisan kao katekumen, ali ne i kršten. Studiraš govorništvo u Madauri i Kartagi, i to s izvrsnim uspjehom. Od 375. do 383. predaješ govorništvo u Kartagi. Kršćanstvo Ti se tada ukazivaše ne kao Biblija nego kao „bablja priča“ prema Ciceronovim i Katonovim govorima u Rimskom senatu.
Veliki bludnik. Pišeš o sebi: „Tako malen dječak a već tako velik grješnik!“[8] Iz jedne čvrste ljubavne veze s jednom kršćankom, za vrijeme studija rodi Ti se 372. godine Adeodatus (Od-Boga-darovan), tako nazvan više da se Bogu narugaš, nego da ga počastiš. Kasnije ćeš skrušeno priznati: Nema grijeha koji počinio nisam. Ako slučajno nisam, onda ili nisam znao za nj, ili nisam imao vremena. A slobodno da sam znao i da sam imao vremena, ja bih ga počinio. Nisi jedini tako činio, a jesi jedini tako rekao.
Veliki zabludnik. Godine 374. priključi se manihejskoj zabludi u kojoj osta ukliješten punih 9 godina. Pobožna Ti mati moljaše madaurskoga biskupa Antigona da Te zovne na razgovor. Ali tko će uhvatiti vepra! Na majčin gorki plač stari biskup samo doda: „Odlazi od mene, tako ti života! Nemoguće je da propadne sin tolikih suza!“[9] Potekoše potoci suza za razmetnim sinom. Razočara Te manihejski biskup Faust. Ne znade Ti odgovoriti ni na jedno životno pitanje, a Ti tražio samo istinu da Ti ispuni srce. Manihejstvo Te ne zadovoljavaše. I prekinu s njime, ali ne i s nekim manihejcima, koji Te poslaše na studij retorike u Rim. Pođe, ali protiv volje majčine. Dospje do carskoga grada Milana, gdje posve raskinu s manihejcima, a nastupi nezadovoljstvo u svakom pogledu. Uto Te stiže i mama. I njezine suze. I molitve.
Veliki obraćenik. Ali eto i trećega biskupa na Tvome putu: sv. Ambrozija milanskoga. U njemu, veliš, nisi volio toliko biskupa koliko izvrsna govornika, koji Te osvoji latinskim izražajem, a onda i božanskim sadržajem, doživjevši u njemu auktoritet Katoličke Crkve. A Monika ga smatraše „anđelom Božjim“ koji bijaše kadar izvući Te iz „bolesti u zdravlje“. Žena i slavohleplje držahu Te još daleko od Boga: „Bože, učini me čistim, ali ne odmah“,[10] tako u neka doba poganski moljaše. Godine 385. raskinu i sa ženom. U godini 386. ču dječji glas: „Uzmi, čitaj! Uzmi, čitaj“[11] I naiđe na Apostola, Rim 13,13: „…pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima…“. I sve sumnje nestadoše. Čitanje Pavlovih Poslanica otvori Ti nebeski smisao i Božju milost. U jesen 386. povuče se na pripremu na krštenje, koje Ti zajedno sa sinom Adeodatom udijeli na Veliku subotu 387. biskup Ambrozije. Ujesen iste godine vrati se u Afriku. U rimskoj Ostiji umrije Ti mama, koju si ovjekovječio u svojim besmrtnim Ispovijestima. Oko 390. godine umrije Ti i 16-godišnji sin, o kojem napisa da darovitošću uma nadilazaše mnoge ugledne učitelje, a Ti u njegovoj darovitosti ne imađaše nikakva „udjela, osim grijeha“.[12]
Veliki svećenik i biskup. Godine 391. zaređen si za svećenika, a poslije četiri godine imenovan pomoćnim biskupom i onda rezidencijalnim u Hiponu, današnjoj Annabi. Ne bijaše tadašnje zablude protiv koje se nè diže jezikom i perom: protiv manihejstva, donatizma, pelagijanizma, arijanizma, židovstva, poganstva. Na hrvatski je prevedena Tvoja knjižica De catechizandis rudibus.[13] Godine 397. dovrši Ispovijesti – Confessiones – u kojima opisuješ milost kao vrhunski Božji dar na čemu počiva sva duša i sav svijet. Pljačka Rima 410. godine, Alarikovim trupama, duboko Te potrese. Pod tim dojmom započe veličanstveno apologetsko djelo O Državi Božjoj – De Civitate Dei – koje Ti sam nazivaš „djelo smjelo i golemo“ (opus magnum et arduum). Ladan ga prevede na hrvatski u tri sveska.[14] Svaka mu čast! Vrhunsko djelo teologije, filozofije i politike. Na hrvatski su prevedeni i Tvoji Govori, I. i II.[15] A i velik broj članaka o Tebi.[16] Iz svakoga Ti područja pripada Nobelova. Ali Tebi je sigurno najdraži crkveni naslov: u borbi s Pelagijem, koji nijekaše milost, Crkva Te nazva doctor gratiae, učitelj milosti, iako Ti ona nè prihvati svaku rečenicu o milosti. Ti originalno i zrelo kršćansku predaju pretopi u čudesan užitak. Zato si i crkveni naučitelj. Godine 411. sudjeluješ na jednoj religijskoj konferenciji u Kartagi na kojoj bijaše 286 katoličkih i 279 donatističkih biskupa (zbog arapskog etničkog čišćenja na tome području nema danas toliko katolika koliko tada biskupa!). Mandac Ti prevede De fide, spe et charitate,[17] Jacques Paul Migne Ti objavio stotinjak djela u 15 svezaka: Patrologia Latina, 32-46.
Veliki svetac. Iako uvijek boležljiv, preminu u 76. godini, tj. 430. kada Vandali zauzimahu Tvoj grad Hipon i sjevernu Afriku. Velik si u majstoriji latinskoga jezika, govorništva i propovjedništva. Još si veći po tome što si 427. napisao Poricanja – Retractationes, u kojima se odričeš nekih prethodno napisanih ideja i teza. A najviši si po tome što si svojim genijalnim djelom i svetim životom dokazao, dopunjujući sv. Pavla, da „onima koji Boga ljube sve se okreće na dobro“ [Rim, 8,28], pa i naše rugobe![18]
Crkva Ti spomendan slavi 28. kolovoza. Papa Bonifacije VIII. službeno Te proglasi naučiteljem Crkve 1295.
* Blaženi Augustine, pomozi današnjemu papi Lavu XIV.! On se kao redovnik zavjetovao slijediti tvoje Pravilo za sluge Božje; njega je Bog i Gospodin naš odabrao u red biskupa: neka ga živa i zdrava čuva svojoj Crkvi, da ravna svetim narodom Božjim!
Izvorno: „Svetom Augustinu“, u: Crkva na kamenu, br. 8/1997., str. 2. Ovdje dopunjeno.
[1] Aktualni Augustin, u: Vrelo života, Sarajevo, 1/1975., str. 69–74.
[2] Sv. Augustin, De vera religione, 39, 72: Noli foras ire, in teipsum redi.
[3] Sv. Augustin, O Državi Božjoj (De Civitate Dei),11,26: Si enim fallor, sum.
[4] O Državi Božjoj, 4,4: Remota iustitia quid sunt regna nisi magna latrocinia?
[5] Sermo 301, 5,4: Sicut enim mali homines male utuntur creaturis bonis: sic Creator bonus bene utitur hominibus malis.
[6] Sermo 301, 6,4: Pictor novit ubi ponat nigrum colorem, ut sit decora pictura; et Deus nescit ubi ponat peccatorem, ut sit ordinata creatura?
[7] Sv. Augustin, Ispovijesti, III., 3,6: Tanta est caecitas hominum de caecitate etiam gloriantium; preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1973., 10. izdanje 2007.
[8] Ispovijesti, I, 12: Tantillus puer et tantus peccator.
[9] Ispovijesti, III., 21: Vade, inquit, a me; ita vivas, fieri non potest, ut filius istarum lacrimarum pereat.
[10] Ispovijesti, VIII., 7, 17: Da mihi castitatem et continentiam, sed noli modo!
[11] Ispovijesti, VIII., 12, 29: Tolle, lege; tolle, lege.
[12] Ispovijesti, IX., 6,14. Nam ego in illo puero praeter delictum non habebam.
[13] Sv. Augustin, Poučavanje neupućenih. Preveo: M. Mandac, Makarska, 1988.
[14] O Božjoj državi, I.-III., Zagreb, 1995.-1996. Preveo Tomislav Ladan.
[15] Sv. Augustin, Govori – 1; Makarska, 1990.; Govori – 2. Makarska, 1993. Preveo M. Mandac.
[16] Usp. J. Pavić – T. Z. Tenšek, Patrologija, Zagreb, 1993., str. 255–256.
[18] Ispovijesti, IX., 6,14: potens formare nostra deformia.
