Svjetski susret o bratstvu: papa Lav XIV. između Krista i svijeta
Dana 12. rujna 2025. održan je 3. Svjetski susret o ljudskom bratstvu, na kojem se Papa Lav XIV. obratio sudionicima. Njegovo obraćanje, zajedno s nekoliko drugih nedavnih poteza, daje naslutiti smjer kojim želi voditi Crkvu.
Papa Lav XIV., nakon četiri mjeseca pontifikata, polako otkriva smjer kojim želi voditi Crkvu. U početku su mnogi vjerovali da bi njegov pontifikat mogao donijeti novu nadu i jasnoću u odnosu na pontifikat pape Franje, koji je ostavio vjernike zbunjenima zbog dvosmislenih poruka i imenovanja osoba nedoraslih ili s upitnim moralom na važne crkvene položaje. Papa Lav XIV. doima se teološki osjetno iznad pape Franje, a njegova obraćanja uglavnom odišu jasnoćom, ljepotom i usmjerenošću na Isusa Krista, središte naše vjere. Njegova sposobnost da istine vjere iznosi jasno i s teološkom preciznošću ulijeva nadu da bi Crkva mogla ponovno biti svjetlo Kristovo u svijetu koji često traži moralni i duhovni oslonac.
Ipak, u posljednje vrijeme sve više vjernika osjeća tihu zabrinutost. Neka imenovanja i odluke, poput imenovanja Cristiane Perrelle za predsjednicu Papinske akademije umjetnosti, izazivaju osjećaj zbunjenosti. Naime, Perrella je u prošlosti priredila izložbe koje uključuju elemente erotske umjetnosti i LGBT-tematike, što postavlja pitanje je li upravo ona najprikladnija osoba za čuvanje i promicanje sakralne umjetnosti u skladu s učenjem Crkve. Mnogi se pitaju: nije li postojalo drugo, jednako sposobno, a vjerodostojnije ime za tu funkciju? Ta situacija potiče razmišljanje o ravnoteži između očuvanja jedinstva Crkve i dosljednog svjedočenja istine – jer istina ne smije biti žrtvovana radi kompromisa ili privida složnosti.
Slično tome, dopuštanje jubilarnog hodočašća LGBTQ+ vjernika kroz Sveta vrata bazilike Svetoga Petra, pri čemu su javno promovirani čini koji proturječe Šestoj Božjoj zapovijedi, budi duboku tjeskobu kod vjernika. Iako formalno organiziran u okviru Jubilejske godine za vrijeme pape Franje, taj događaj šalje proturječne poruke vjernicima, dopuštajući da se izravno ili neizravno opravdavaju homoseksualni čini i drugi oblici spolnoga nemorala, bez naglaska na obraćenje i pokoru. Takvo postupanje izaziva osjećaj sablazni jer se sveti prostor i Jubilejska godina, koja je dar Božje milosti i sredstvo poticanja na svetost i obraćenje, koriste za promicanje ideologija koje se protive naravnomu zakonu i kršćanskom moralnom redu. Vjernici stoga osjećaju unutarnju nelagodu i zabrinutost, jer se kroz takve postupke čini da službena Crkva prešutno popušta u svjedočenju istine, dopuštajući da kompromis između jedinstva i istine ugrozi moralni autoritet Crkve.
Još jedan zbunjujući potez novog Pape jest njegovo dopuštanje da kineska vlast de facto određuje život Crkve u toj zemlji. Njegovo priznanje kineskih vlasti kao nadležnih za imenovanje biskupa, bez stvarnog uvažavanja autoriteta Svete Stolice, jasno implicira podređivanje Katoličke Crkve volji diktatorskog režima. Time se briše legitimitet biskupa koje je Rim postavio i negira stoljetna tradicija katoličke hijerarhije. Oni koji ostaju vjerni Rimu i dalje trpe progon, dok režim jača i učvršćuje svoju kontrolu nad Crkvom. Za vjernike i samu Crkvu to ima ozbiljne posljedice: slabi se moralni autoritet Crkve, zanemaruje se povijest mučenika, a vjera i život vjernika dolaze u ozbiljnu opasnost.
U nizu nedavnih poteza koji pozivaju na oprez ulazi i govor pape Lava XIV. na Svjetskom susretu o ljudskom bratstvu 12. rujna 2025. godine. Iako Papa, na svoj način, ističe plemenite ideale mira, solidarnosti i brige za marginalizirane, Krist, oko kojega se okuplja Crkva i po kojem pravo bratstvo dobiva svoj puni smisao, u tom obraćanju ostaje potpuno nespomenut. Sveti Otac poziva na bratske odnose i suosjećanje sa svima, uključujući migrante, siromašne i one pogođene ratovima, ali u njegovu govoru izostaje jasna veza s Isusom Kristom kao jedinim Spasiteljem. Takva suzdržanost u javnom svjedočenju vjere među ljudima različitih religija i onima koji ne vjeruju izaziva nelagodu i podsjeća na Petrovo zatajenje Isusa pred slugama, ostavljajući dojam da se Crkva ponekad više predstavlja kao etička i humanitarna institucija, nego kao Tijelo Kristovo koje vodi ljude k spasenju.
Zato taj govor, zajedno s drugim nedavnim potezima pape Lava XIV., izaziva tugu kod onih vjernika koji su se nadali da će Crkva, predvođena novim Papom, biti snažan i jasan svjedok Krista i njegova nauka. Iako se u njegovim riječima osjeća teološka dubina i ljepota vjere, ideje o miru, bratskoj solidarnosti, humanitarnoj skrbi, klimatskim promjenama, sinodalnosti i sl. ne smiju zamijeniti temeljni Kristov identitet Crkve. Vjernici stoga osjećaju napetost između Papinog plemenitog cilja promicanja općeljudskih vrijednosti i stvarnosti da je jasno i javno svjedočenje Krista jedini put prema istinskom bratstvu i spasenju. Ta odsutnost Krista u javnim govorima i postupcima izvan vjerničkih okvira može dugoročno oslabiti vjeru, potaknuti zbunjenost i stvoriti dojam da Crkva ponekad radije popušta društvenim ili političkim očekivanjima nego da hrabro vodi svoje vjernike k istini Evanđelja.
Uz to, vjernici osjećaju zbunjenost i zbog izostanka tradicionalnog pozdrava „Hvaljen Isus i Marija!“ u Papinim javnim obraćanjima i Angelusima. Ono što je započeo papa Franjo s “Dobra večer!” u prvom obraćanju, nastavio je i papa Lav XIV., iako u blažoj inačici. Taj jednostavan, a dubok izraz vjere oblikuje identitet Crkve i podsjeća na Krista u svakodnevnim susretima. Kada ga Papa ne upućuje, osobito u susretu s vjernicima, stvara se osjećaj nedorečenosti: plemenite poruke solidarnosti i humanosti čuju se, čuju se i plemenite i lijepe misli o Bogu i Crkvi, ali one ipak time ostaju prigušene.
Možemo zaključiti da su bratstvo i solidarnost vrijednosti koje Crkva promiče, ali bez Krista u središtu, nijedno bratstvo ne može dosegnuti svoju puninu. Ljubav prema Crkvi i želja da ona bude vjerodostojno Kristova donose nečujnu žalost i tjeskobu, ali i nadu da će papa Lav XIV. ostati vjeran središtu vjere – Isusu Kristu, jedinom Spasitelju svijeta.
