Oznaka: 10. nedjelja kroz godinu (C)

Uvod i pokajnički čin Mi vjerujemo i znamo da je Sin Božji došao na svijet da nas spasi od grijeha i smrti i da za nas otvori vrata nebeskog kraljevstva. No u isto vrijeme Isus je, naravno, bio nama u svemu jednak, osim u grijehu. Zato nam je on uzor u svemu što je ljudsko i plemenito. A mi, eto, u svakodnevnom životu prečesto griješimo u stvarima koje izgledaju malene: nestrpljivi smo, sebični, svadljivi. Neka nam Gospodin oprosti naše grijehe i neka učini naša srca po svojemu srcu. Gospodine, ti ljubiš svoj narod kao mati svoje dojenče. Gospodine, smiluj se! Kriste, iz ljubavi prema nama postao si poslušan sve do smrti, smrti na križu. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i nas činiš kadrima da jedni drugima iskazujemo tvoju ljubav i tvoje milosrđe. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homi...

Ni u naše vrijeme nisu rijetke situacije poput ove opisane u Evanđelju (Lk 7, 11-17), gdje čitamo kako je u gradu Nainu majka udovica pokopavala svoga mrtvog sina mladića. Dok je pogrebna povorka izlazila iz grada, Gospodin Isus je ulazio u grad, te je se s tužnom povorkom susreo na gradskim vratima. Prizor je bio toliko bolan da se Isus sažalio nad ovom rastuženom ženom, te ju je ne samo tješio, nego je uskrisio njezina sina, što Evanđelist zorno opisuje: Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: ‘Mladiću, kažem ti, ustani!’ I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Nitko u životu ne želi takve tragične situacije koju je proživjela ova žena, no isto tako znamo da ih ne želi ni sam Bog. Zato je i poslao svoga Sina na naše putove da otklanja ...

1 Kr 17, 17-24 Dvije udovice u današnjim čitanjima, dva umrla sina, dva čovjeka Božja koji interveniraju i dva uskrsnuća! Kako bi oživio mladića Ilija je zazivao Boga, dok Isus uskrsava sâm, svojom riječju. Moćna je njegova riječ. Životodajna! Uslijed borbe za pravovjernost Izraela, prorok Ilija „zameće rat“ s narodom Božjim: jer se plodnosti i prosperitetu nadaju od tuđih bogova, prorok im u ime Gospodnje naviješta višegodišnju sušu i neplodnost. A njega Gospodin upućuje udovici u Sarfati Sidonskoj. Ni ona nije imala obilne resurse, no na Ilijinu molitvu njezinapregršt brašna u ćupu i malo ulja u vrču bit će dovoljni za čudo održanja u životu. A kada je nakon nevolje gladi nastupila nova – smrt njezina sina – žena pada u očaj. Prethodno čudo se zaboravlja. Zaboravlja kako ...