3. nedjelja došašća (C): U ruci mu vijača
Čitanja: Sef 3,14-18a; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18
Što je to vijača? Na satovima tjelesnog neki tako nazivaju konop za preskakanje. Međutim, vijača je nešto drugo. U stara vremena požnjevena pšenica stavljala se na gumno – kamenom popločenu ravnu površinu – koje je u sredini imalo učvršćen stup zvan stožer za koji su se privezivali volovi ili magarci, da idu u krug, gaze pšenicu i tako je vrše. Na koncu bi se vilama odvojila slama, a ono što bi preostalo – pljeva i pšenica zajedno – iznosilo se na vjetrovito mjesto, pa bi se širokom lopatom zvanom vijača bacali u zrak pšenica i pljeva, odnosno, vijala bi se pšenica. Vjetar bi otpuhao pljevu, a pšenica je padala na zemlju. Tako se vršila pšenica. Tu sliku – danas jedva razumljivu – uzima Ivan kada govori o Mesi...