Oznaka: 4. vazmena nedjelja (C)

Četvrta vazmena nedjelja tradicionalno se zove Nedjelja Dobroga Pastira, jer se redovito čita neko od Evanđelja o Isusu kao pastiru ovaca – Božjeg naroda. Tako i danas imamo kratki odlomak iz Ivanova Evanđelja (Iv 10, 27-30) u kojem Isus govori o odnosu prema svojim ovcama. On je onaj koji poznaje ovce svoje, ali isto tako ima prepoznatljiv glas koji njegove ovce razaznaju među mnoštvom drugih glasova. No ono što je najposebnije kad Isus sebe predstavlja Dobrim Pastirom je činjenica da on svojim ovcama daje vječni život. Poradi toga je istinski pastir jer on daje ono što nitko ne može dati čovjeku, niti itko može to pribaviti na drugi način osim po njegovu daru. Upravo darom vječnoga života on uspostavlja čvrst odnos sa svojim vjernima, kao što je pokazao nakon uskrsnuća primjer na prvoj...

Uvod i pokajnički čin Rado ističemo da smo kao ljudi obdareni razumom i slobodnom voljom, pri čemu od svoje najranije mladosti jako naglašavamo svoju slobodu. Međutim, događa se da čovjek svoju slobodu upotrijebi za zlo i grijeh. Prava je mudrost u tome da čovjek svoju slobodu uvijek upotrebljava za dobro. U tome je slučaju sličan Bog koji je uvijek dobrostiv i koji nas je s tom namjerom stvorio na svoju sliku. Na početku ove svete mise pokajat ćemo se za sve naše grijehe koje smo, zlorabeći svoju slobodu, u ludosti učinili. Gospodine, ti si svoga sina poslao na svijet, ne da svijet osudi, nego da ga po tvojoj dobroti spasi, a mi smo tvoju milost toliko puta zanemarivali. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si položio svoj život za nas, da bismo mi imali život u izobilju, a mi smo svojim...

Uvod i pokajnički čin Već nam Stari zavjet govori da je "Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću" (Izl 34,6). Božja je dobrota i strpljivost veća od svake naše slabosti i našega grijeha. Evo i mi danas dolazimo pred Boga opterećeni možda svojim brigama i tjeskobama. Potrebno nam je i Božje oproštenje i Božja dobrota i Božja pomoć. Ovo je najbolje mjesto i najbolji trenutak kada to možemo tražiti. Slavimo, evo, najveća otajstva naše vjere: Krista Gospodina koji nam progovara po svojoj riječi i koji se za nas predaje da nas spasi. Pripravimo se za ovo euharitijsko slavlje tražeći od Gospodina praštanje i milosrđe. Gospodine, ti si s Abrahamom i njegovim potomstvom sklopio savez. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si u svojoj krvi sklopio nov...

Dj 13,14.43-52 Nakon što su prešli Cipar, misionari će iz Perge pamfilijske otići u Antiohiju pizidijsku. To je dosta teška ruta jer zahtijeva cca 500km kroz planinske lance. Bez moderne opreme. Naprijed ih nosi pastirska ljubav. Pavao se u svom misijskom radu držao dvaju proceduralnih načela. Prvo načelo jest da se u izboru pravca kojim ide najčešće drži linije što ju je davno povukla židovska dijaspora. Po rimskom carstvu podigli su helenizirani Židovi čitavu mrežu sinagoga. Drugo načelo jest izbor mjesta gdje može raditi svoj šatorarski zanat. Time je, doduše, gubio mnogo vremena, ali je s druge strane imao sjajnu priliku bolje upoznati ljude i sebi sačuvati materijalnu neovisnost, ponosan je na to što može reći da ne živi na trošak zajednice. Uspjeh misionarske propovije...

U kratkom odlomku današnjeg Evanđelja Isus izražava nekoliko značajnih istina o odnosu Boga i njegova naroda. Jedna od tih je da je Bog pastir svoga stada, to jest da je on, ne neograničeni gospodar koji raspolaže ovcama svojevoljno, svojeglavo i na bezobziran način, nego slika pastira izražava skrb kojom Bog skrbi za svoje stado vodeći ga najboljim i najsigurnijim putem, te pribavljajući mu najsočniju i najkrepkiju hranu. Istina, odnos pastira i ovce uvijek izriče i svojevrsnu pripadnost, ali u prvom redu pripadnost zajedništva i međusobne upućenosti, a ne gospodarenja i neodgovorne zloporabe. Ali jer ljudska povijest nije bezazlena, niti je bez protivština koje prate svakog čovjeka i narod, tako je uvijek bilo grabežljivih zvijeri koje su napadale i ugrožavale pojedince i narod ...

Biti ovca Priznajem, ne volim biti ovca koja bleji i ne razmišlja. Nitko se danas rado ne uspoređuje s ovcom. Naime, za razliku od druge stoke, npr. svinja, ovce slijede svoga pastira, poznaju mu glas. Tako je onda ovca postala simbol osobe koja ne razmišlja, koja nema svoju osobnost nego samo „bleji“ i pušta da je drugi vode i usmjeravaju. Razumljivo je dakle da za nas slika ovce ne izgleda privlačno. Doista tko bi to htio biti ovca? Pa što je onda Isus htio reći tom slikom kad je rekao da je on pastir, a mi ovce? Pogledajmo. Ne damo li se mi u određenom trenutku voditi? Tako se maleno dijete posvema prepušta svojim roditeljima, jer inače ne mi moglo opstati. Tako dvoje zaljubljenih dopuštaju jedno drugome da budu vođeni. Nama je normalno da s punim povjerenjem dopuštamo da ...