Oznaka: Nedjelja Dobrog Pastira (A)

Čitanja: Dj 2, 14a.36-41; Ps 23, 1-3a.3b-4.5.6; 1Pt 2, 20b-25; Iv 10, 1-10 Vjerojatno ste već čuli za ovo. Dijete od vrtićke dobi pa tamo do nižih razreda osnove škole spremno će reći: „Moj tata zna sve.“ Kasnije, sve tamo do tridesetih godina često ćete čuti kako djeca govore: „Moj tata pojma nema!“ A onda kada se počnu približavati pedesete, čujemo ovo: „Govorio je moj tata…“ Rekao bih da cijelo europsko društvo prolazi ove stupnjeve. U prošlim stoljećima bilo je bitno što kažu Božje zapovijedi. Pa se govorilo da čovjek ne bi trebao činiti zlo, ako ni zbog čega, a ono zbog straha pred Bogom i zbog sramote od ljudi. Tako se živjelo „u strahu Božjem i stidu ljudskom“. A onda od Francuske revolucije sve se više i više ostavljaju po strani bilo kakvi autoriteti. Nisu samo komunisti g...

Četvrta uskrsna nedjelja je liturgijski nazvana i nedjeljom Dobroga Pastira jer je današnje Evanđelje (Iv 10, 1-10) posvećeno Isusovom govoru o Dobrome Pastiru i njegovoj službi i skrbi za Božje ovce. Pravi pastir onih koji se spašavaju je on, naš Gospodin koji je svojim uskrsnućem očitovao pastirsku skrb oko svoga naroda, to jest oko svih koje je došao otkupiti i privesti u vječni Božji ovčinjak. Kako u ovom odlomku, tako i u drugim tekstovima u kojima govori o svojoj pastirskoj službi, Isus jasno ističe da je on jedini pravi pastir Božjega ovčinjaka i stada, dok su svi ostali prije njega bili kradljivci i razbojnici. Možda bi se netko mogao i uvrijediti na njegove odlučne riječi, no on je htio istaknuti da je on jedini došao ne samo s dobrim ciljem i nakanom, već jedini koji je b...

Uvod i pokajnički čin Tragedije se svakodnevno događaju. Evo, već na prvim stranicama Svetoga pisma – strašna tragedija: Kajin je ubio svoga brata Abela. Ubio nevina čovjeka. Ubio iz zavisti i netrpeljivosti. Tko može razumjeti um ubojice? A kako razumjeti Stvoritelja pred čijim se očima to dogodilo? Od svoga postanka čovjek se neprestano pita, zašto na svijetu postoji zlo i nepravda, zašto nevini stradavaju. Za nas vjernike jedini pravi odgovor na sva ta teška pitanja jest Isusovo uskrsnuće. Svojom smrću i uskrsnućem Isus je pobijedio zlo i grijeh i otvorio vrata nebeskoga kraljevstva gdje nema ni boli ni suza ni jauka, gdje nema ni smrti. O tome nam danas govori Božja riječ. Da bi nam bilo plodonosno slušanje te riječi i slavljenje ovih otajstava, pokajat ćemo se za sve ...

Uvod i pokajnički čin Današnje, četvrte vazmene nedjelje spominjemo se Krista, Dobrog Pastira, pa onda i ovu nedjelju nazivamo Nedjeljom Dobrog Pastira. Ove se nedjelje također rado sjećamo onih koji su na poseban način pastiri u Kristovoj Crkvi moleći Boga da svećenici, redovnici i redovnice na poseban način odražavaju sliku Krista, Dobrog Pastira. Međutim, Bog želi da svaki od nas svojim životom bude na pomoć i na dobar poticaj svojim bližnjima. Svi smo pozvani pomagati jedni drugima na putu spasenja, jer, Crkva je Kristova jedno Tijelo koje se treba skladno razvijati u svim svojim članovima. Zato ćemo na početku ovog euharistijskog slavlja zazvati na nas Božje milosrđe, da bismo mogli biti jedni drugima podrška na putu spasenja. Gospodine, ti si u počecima podizao ...

Dj 2,14a.36-40 Jedan od učinaka Pedesetnice jest praktično uvođenje apostolâ u službu pastirâ. Osnaženi Duhom apostoli počinju predvoditi razvoj crkvenog života. Kao što je izlijevanje Duha bio znak Isusove kraljevske intronizacije (usp. 1,33), udjeljivanje Duha po rukama apostola znak je da su postavljeni za delegirane upravitelje davidovskog Kraljevstva. Kao odgovor na apostolsku propovijed, tri tisuće ljudi odlučuje pristupiti mesijanskoj zajednici (usp. 2,41). Isus je oproštenje grijeha udjeljivao samo riječju, a Petar od ljudi traži da se krste (Dj 2,38b): time zahtijeva da učine javni čin kojim na vidljiv način ispovijedaju vjeru u Isusa te se u isto vrijeme na vanjski način „priključuju“ Božjem narodu. Starozavjetno poimanje pripadnosti narodu na Pedesetnicu se nije promijenilo neg...

ON OVCE SVOJE ZOVE IMENOM Ima ljudi s jednom divnom osobinom. Pamte imena. Uvijek nam toliko znači kad nas netko zazove imenom, pogotovo onda kad to učini netko koga cijenimo i tko nekako izgleda viši od nas, onda kada i ne očekujemo da bi naše ime upamtio u mnoštvu drugih, pogotovo kad to učini s poštovanjem i pažnjom. Zavidim pomalo tim ljudima, jer ja baš tako lako ne pamtim imena i baš zato i osjećam koliko je to velik Božji dar. Upravo je to prekrasno u Isusovoj slici. Koliko god nama nevještima sve ovce izgledale jednako bijele i jednako neuputne, za pastira svaka od njih ima svoj karakter i svoje ime. I sada zamislimo što nam zapravo Isus želi reći. Isus poznaje svakoga po imenu. To znamo. Međutim, predočimo si to! Koliko ljudi ima na svijetu, koliko li ih je bilo, koliko li će ih...

Tekst današnjeg Evanđelja, nama koji ispovijedamo muku smrt i uskrsnuće Gospodinovo, nama koji vjerujemo u njegovo božanstvo, kao i u mesijansko poslanje, mnogo je jasniji nego njegovim učenicima u trenutku kad su ove riječi bile izgovorene. Isus je rado govorio slikovitim govorom, jednostavnim prispodobama koje su dolazile iz svakodnevnog života, no one su uvijek sadržavale i onu duboku istinu, tako da ne čudi što apostoli nisu uvijek znali razumjeti njegove riječ. Doista, on je najobičnijom slikom iz pastirskog života tumačio bit svoga poslanja među ljudima, kao i božanskog spasenjskog djela. Ali da bi se razumjelo ovu sliku, trebalo je poznavati starozavjetne proročke navještaje, jer je Isusova riječ bila odgovor na starozavjetna iščekivanja. Premda je bila apostolima nejasna, ona je bi...