Utorak, 17 svibnja

Oznaka: pučke pobožnosti

Put križa i put svjetla
Povijest Crkve

Put križa i put svjetla

„Križni put“, ovisno o pristupu i kutu gledanja, može biti ili jest proživljavanje Izbaviteljeve muke, djelo biblijske duhovnosti, promišljanje koje učvršćuje u istini, nadi, ljubavi i vjeri; pobožnost tradicionalnih postaja, skazanje, radiodrama; hodočasnički, molitveni i vjeronaučni priručnik, a u svakodnevnom govoru i zbilja puna muke; težak, trnovit život. Osim toga, pisan velikim početnim slovom pojam se odnosi na detalje povijesnoga pogubljenja Isusa Krista u Jeruzalemu, na naslove djela književno-teološkoga žanra posvećena toj patnji i na put stradanja pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civila, izbjeglica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Vojvodine i Crne Gore, koji su bježali pred partizanima, pa su ih Englezi zarobili u Bleiburgu i izručili Titovoj Jugoslavenskoj ar...
Kalvarije u jugoistočnoj Europi
Liturgika

Kalvarije u jugoistočnoj Europi

Kalvarija je posuđenica iz latinskoga (Calvaria) kao naziv brda zapadno od jeruzalemskih zidina na kojem je Isus umro. Grčki se zove Κρανίον [Kraníon], a hebrejski Golgota. Grčki κρανίον [kraníon] i latinski calvārĭa označavaju lubanju, gornji dio glave, točnije zavinutu plohu svoda lubanje. Tako i Kalvarija i Kranion i Golgota znače „lubanja“, pa se zemljopisni pojam (Matej 27, 33; Marko 15, 22; Ivan 19, 17) na hrvatski prevodi kao: kalvarijevo mjesto (Hrvojev misal), misto od ubojica (Bernardin Splićanin), mjesto od Kalvarije (Bartol Kašić), Kalvarije misto (Matija Petar Katančić), misto Kalvarije (Ivan Skarić), Kalvarija (Petar Vlašić i Nikola Žuvić), Lubanja (Franjo Zagoda i Ljudevit Rupčić), Kosturnica (Ivan Evanđelist Šarić), Lubanjsko mjesto (Duda-Fućak) i Lubanjište...
Kultura u liturgiji i pučkoj pobožnosti
Liturgika

Kultura u liturgiji i pučkoj pobožnosti

Svećenici, a pogotovo vjernici koji puta se ne snalaze kada se u bliskom susretu nađe neka kulturna manifestacija i liturgija. Što je tu glavno, a što sporedno. Je li neki kulturni događaj u službi liturgije ili obratno. Ako npr. u program neke folklorne manifestacije predvidimo i svečanu misu, je li to degradacija liturgije koja postaje dekorom jednog izvanjskog slavlja ili se kršćanska otajstva ucjepljuju u život i kulturu pojedinog naroda. A što reći npr. za lovačke mise u doslovnom smislu kada se u sklopu lovačkih svečanosti u nekoj kapelici održi svečana euharistija za lovce? Na takva pitanja nije uvijek lako odgovoriti. Pokušat ćemo dati neke naznake i neka usmjerenja. Inkulturacija u povijesti Po svojoj naravi liturgija bi se mogla definirati kao rezultat susre...
Liturgija narodu!
Liturgika

Liturgija narodu!

Oni s puno duljim pamćenjem sjetit će se jedne od komunističkih uranilovki: "Kultura narodu!". Htjelo se – barem deklarativno – sve dobrobiti buržoaskog društva dati ne samo moćnim pojedincima, nego svima, cijelom narodu. Završilo je kako je završilo. Kao da se nešto slično čulo u Crkvi nakon Drugog vatikanskog sabora: "Bogoslužje narodu". Ideja je da liturgiju slavi sav Božji puk, a ne samo klerici. Koliko smo u tome uspjeli? Što nam je činiti? U liturgiji ne razlikovati stupnjeve i službe ili se povući u prijašnji klerikalizam? Htjeli bismo u ovom članku pokazati samo jedan vid problema i moguće rješenje. Misa nije jedino bogoslužno slavlje Ipak smo došli do toga da je u našim župnim zajednicama gotovo jedino liturgijsko slavlje upravo euharistija uz one sakramente ...
Pučke pobožnosti danas?
Liturgika

Pučke pobožnosti danas?

Uvod Direktorij za pučke pobožnosti koji je izdao Sveti Zbor za bogoštovlje i disciplinu sakramenata[1] objašnjava što u sebi može uključivati općeniti izraz "pučka pobožnost"[2]: Pobožne vježbe, iako po sebi nisu dio liturgije, izraz su zajedničke ili privatne pobožnosti koje su na poseban način u suglasju s liturgijom, njome se nadahnjuju te u velikoj mjeri slijede strukturu i duh liturgije. One se vrše odredbom Svete Stolice ili biskupa i slave se "prema običajima ili pravilno odobrenim knjigama" (SC 13). Pobožnosti označavaju različite izvanjske prakse, kao npr. molitveni tekstovi i popijevke, obdržavnje određenih vremena i čašćenje posebnih mjesta, znakovlje, medalje, odjeća i običaji. Pučka pobožnost označava različite bogoštovne oblike, javne ili privatne, koji ne ...
Pučke pobožnosti u misi?
Liturgika

Pučke pobožnosti u misi?

U nekim crkvama u sklopu mise, ponajčešće poslije pričesti, budu neke pobožnosti: litanije i molitve u marijanskim mjesecima svibnju i listopadu, ili devetnice, trodnevnice, „trinaest utoraka svetoga Antuna“ i slično. Kako je došlo do toga običaja koji nije predviđen u redu mise?[1] Da se podsjetimo. Sve je manji broj nas koji pamtimo listopadske i svibanjske pobožnosti te nedjeljne večernjice. Do sedamdesetih godina prošloga stoljeća prije podne se slavila misa, a poslije podne je bila večernjica – pobožnost s izloženim Presvetim. Slično je bilo i u svibnju i listopadu: ujutro se slavila tiha latinska misa, a navečer marijanska pobožnost s krunicom, litanijama, molitvama Gospi i sv. Josipu te, na koncu, s izlaganjem presvetoga i pričešću. Od kuda ta dvostrukost? Kroz dugi...