Tagleov slatkiš, Nemetov tanjur, Gänsweinov reket i Burkeova koljena

Katekizam Katoličke Crkve u br. 2481 uči ovako: „Hvastanje ili razmetanje jest grijeh protiv istine.“

Dani nakon izbora kardinala Roberta Francisa Prevosta za papu Lava XIV. pokazuju da takva povreda istine, odnosno Osme Božje zapovijedi, barem prema medijskim napisima, nije rijetkost. Imali smo tako priliku čitati kako je više kardinala dalo intervjue različitim medijima, a u kojima su iznosili osobna iskustva vezana uz izbor novoga Pape, ponekad se pritom osvrćući na pontifikat pape Franje, a ponekad se više usmjeravajući na izgradnju dobrog odnosa s papom Lavom XIV.

Tako nas je filipinski kardinal Luis Antonio Tagle, jedan od onih kojega su mediji proglašavali vjerojatnim papom, obavijestio da je neposredno nakon izbora novom Papi ponudio slatkiš jer se činilo da je Lav XIV. osjetio slabost. Iako su mediji taj čin predstavili u istom, slatkom tonu, takva nam se vijest čini nepotrebna i izraz razmetanja, točnije kao korištenje prilike za pozicioniranje u novim okolnostima.

Sličan dojam ostavio nam je i beogradski nadbiskup kardinal Ladislav Nemet, koji je u nekoliko prilika imao potrebu navesti da je papa Lav XIV. nakon izbora ostao za večerom sam za stolom, jer mu se nitko nije usudio prići, a da bi takvu neugodnu situaciju prekinuo, prišao mu je on, zajedno s još nekoliko redovnika, i tako imao čast dijeliti stol sa Svetim Ocem.

Oba slučaja su simpatična, ali su, po nama, trebala biti pohranjena u srcima kardinala, a ne, i to iz njihovih usta, podijeljena s cijelim svijetom. Ovako djeluju kao hvastanje iz koristoljublja, osobito jer su oba kardinala bila vrlo bliska s papom Franjom i drže vrlo utjecajne pozicije u Crkvi, pa se stječe dojam da ih hvastanjem i laskanjem žele zadržati i pod papom Lavom XIV.

I više je drugih kardinala, ponekad dovodeći u opasnost prisegu o tajnosti koju su položili neposredno prije ulaska u konklave, davali različite izjave koje bi po svom smislu potpadale pod razmetanje i ulagivanje.

Osim njih, to su činili i neki biskupi, najčešće oni koji su bili vrlo suzdržani u vrijeme pape Franje. U tom smislu, moglo se čitati i slušati dosta toga što bi se moglo označiti nepotrebnim, a ponekad i degutantnim. Posebno nam se čini neumjesno komentiranje nadbiskupa Georga Gänsweina, osobnog tajnika pape Benedikta XVI., koji je izjavio da je s papom Franjom završilo vrijeme nepravde i straha te je uz to imao potrebu obavijestiti javnost da bi, kao strastveni igrač tenisa, volio odmjeriti snage s novim Papom, također zaljubljenikom u tenis.

Iako su to sve sitnice koje ne moraju nužno imati sumnjive nakane, ipak smatramo da takve prizemne vijesti štete dostojanstvu kardinalske i biskupske službe, zapravo i cijeloj Katoličkoj Crkvi, jer nepotrebno zauzimaju medijski prostor koji bi se mogao iskoristiti za naviještanje Božje riječi, a ne za iznošenje osobnih anegdota i mišljenja.

Uz navedeno, vrijedno je navesti kako internetom kruži videoprilog, vjerojatno stvoren umjetnom inteligencijom, u kojem se tvrdi da se američki kardinal Raymond Leo Burke suprotstavio papi Lavu XIV., dovodeći u opasnost jedinstvo Crkve. Nasuprot tome, kardinal Burke na svojim je službenim društvenim mrežama (X/Twitter, Instagram i Facebook) izrazio, vjerujemo iskrenu, podršku i sinovsku poslušnost papi Lavu XIV., zahvaljujući Bogu i zazivajući blagoslov na novog Svetog Oca.

Štoviše, vjerujemo da je to potvrdio i izravnim činom poštovanja i poslušnosti koji je propisan konstitucijom Ivana Pavla II. iz 1996. Universi Dominici gregis u br. 89, a odvija se neposredno nakon izbora novog pape i njegovog odijevanja papinskog ruha, prije izlaska na balkon bazilike Svetoga Petra. Svaki kardinal, naime, pristupa Svetom Ocu kako bi mu izrazio poštovanje i poslušnost, a Sveti Otac im podjeljuje svoj prvi blagoslov. Imajući u vidu koliko poštovanje kardinal Burke ima prema službi Svetoga Oca, lako možemo zamisliti da je u tim trenucima, kako se to nekada redovito činilo, možda i jedini između svih kardinala, kleknuo na oba koljena pred papom Lavom XIV., bez primisli ulagivanja ili vazalske poslušnosti, nego kao znak poštovanja prema Kristovom namjesniku na zemlji. Možda će nam to jednom mediji potvrditi.

Koliko je to drukčije i uzvišenije od slatkiša kardinala Taglea, tanjura kardinala Nemeta ili teniskog reketa nadbiskupa Gänsweina.