Tomo Vukšić, Nada je čvrsto sidro duše [knjiga]

Knjiga vrhbosanskoga nadbiskupa-metropolita Tome Vukšića Nada je čvrsto sidro duše, objavljena u Sarajevu u srpnju 2025. na 392 stranice donosi produbljeno promišljanje o kršćanskoj nadi kao temeljnoj krjeposti i nutarnjoj snazi vjernika. Autor polazi od svetopisamskih izvora, osobito Poslanice Hebrejima, i povezuje ih s iskustvima svakodnevna života, s osobnim i dušobrižnim izazovima te društvenim okolnostima. Riječ je o djelu koje, spojem teološke ozbiljnosti i pastirske blizine, otvara prostor da svaki čitatelj prepozna nadu kao milost, sidro koje čovjeka učvršćuje u olujama života. Knjiga istodobno nosi pečat očinskoga srca i znanstvene utemeljenosti. Duhovno je poticajna za onoga tko traži dublje oslonce vjere. Može se u PDF formatu preuzeti ovdje. 

Uvodna riječ

Autor već na početku ističe da je nada dar Duha Svetoga, nužna za život svakoga kršćanina. Bez nje čovjek ne može živjeti puninom vjere. U vremenu nesigurnosti i neizvjesnosti, ona je poput sidra što drži čovjeka da ga ne odnesu valovi straha, sumnje i obeshrabrenja. Vukšić podsjeća na riječi iz Poslanice Hebrejima (6,19): „Nadu imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše, koje prodire do nutrine, iza zastora.“ Upravo ta rečenica daje naslov knjizi i nosi poruku cijeloga djela.

Struktura i sadržaj

Knjiga je sastavljena od uvoda i devet cjelina, u kojima se nada razmatra iz različitih perspektiva – biblijske, teološke, duhovne i pastoralne. Svako poglavlje nosi duhovni ton, ali i praktičnu usmjerenost, jer autor nastoji približiti krjepost nade vjernicima u svakodnevnom životu. Cjeline knjige nose sljedeće naslove (u zagradi je broj razmatranja uvrštenih u tu cjelinu):

I. Nada – sidro duše (1)
II. Nek’ uslikne nebesko mnoštvo anđela (8)
III. Marijina preporuka: Činite što vam Isus kaže (7)
IV. Svetci su poziv u bolju budućnost (12)
V. Svećenik služi kao uzor stada (24)
VI. Mir je plod ljubavi i pravde (5)
VII. Katarini kraljici (3)
VIII. Crkva je zajednica poslana da komunicira (2)
IX. Kršćanin se ne rađa nego se postaje (6)

Biblijski temelji nade

Vukšić polazi od Staroga i Novoga Zavjeta, pokazujući kako je nada prisutna u povijesti Izraela, u psalmima, u prorocima i u Isusovu navještaju. Nada je urezana u samu povijest spasenja. Apostol Pavao posebno ističe vjeru, nadu i ljubav, a nada je tu spona između povjerenja i ostvarenja Božjih obećanja.

Teološka razrada

Autor povezuje učenje Katekizma Katoličke Crkve i crkvenih otaca s konkretnim iskustvom Crkve danas. Nada nije puko očekivanje boljih vremena niti ljudski optimizam. Nada je krjepost usmjerena prema vječnom zajedništvu s Bogom i utemeljena u uskrsnuću Kristovu. Iskazuje se u svakodnevnim izborima vjernika. Ona je osobna, ali i zajednička, crkvena, a ne samo privatna.

Nada u životu Crkve i svijeta

Knjiga potom obrađuje dušobrižne i društvene dimenzije nade. Ona se očituje u životu obitelji, u odgoju mladih, u djelovanju vjernika u javnom prostoru. U vremenima društvenih kriza i političkih nesigurnosti, nada se ne povlači u privatnost, nego gradi mostove i otvara budućnost. Autor podsjeća: nada nije bježanje od stvarnosti, nego hrabrost da se usprkos svemu ostane vjeran Božjim obećanjima i da se gradi budućnost, da se svijet mijenja u svjetlu Evanđelja.

Primjeri nade

Posebno su dojmljivi primjeri iz života Blažene Djevice Marije, svetaca i mučenika, ali i iz života običnih vjernika. Uzori su mu: apostoli, Petar Barbarić, sv. Barnaba, sv. Ivan Krstitelj, sv. Klara, bl. Augustin Kažotić, sv. Terezija Kalkutska, sv. Terezija Avilska, sv. Luka i sv. Josip. Oni pokazuju kako nada često raste upravo u trenutcima patnje, bolesti i progona. Crkva je kroz stoljeća opstajala jer je imala ljude ukorijenjene u nadi, koji su gledali dalje od vlastite nemoći.

Pastoralna primjena

Završni dio knjige posvećen je praktičnim smjernicama. Kako nadu prenositi u propovijedi, katehezi, obiteljskom životu i društvenim odnosima? Autor ističe kako sve polazi od Isusa Krista, Raspetoga i Uskrsloga. U središtu je uvijek On, Živi, izvor nade koja ne razočarava. Vjernici su pozvani tu nadu svjedočiti u svijetu koji često ostaje bez orijentira.

Duhovni ton knjige

Iako je teološki utemeljena, knjiga odiše jednostavnošću i blizinom. Vukšić piše jezikom pastira koji želi utješiti, ohrabriti i voditi svoje čitatelje. U njegovim riječima prepoznaje se iskustvo čovjeka Crkve koji gleda patnje i nesigurnosti suvremenoga društva, ali svjetlo nade pronalazi u evanđelju i u zajedništvu vjernika.

Recenzija

Vrijednost knjige potvrđuje recenzija objavljena na kraju knjige. Prosuditelj Pavle Mijović smatra kako je djelo jednako korisno za teologe i pastoralne djelatnike, kao i za vjernike laike koji traže duhovnu hranu. Ističe da Vukšić spaja znanstvenu preciznost s duhovnim žarom.

Zaključak

Knjiga Nada je čvrsto sidro duše nadbiskupa Tome Vukšića dragocjen je prinos suvremenoj homilietskoj literaturi, ali i istinski pastirski vodič. Ona pokazuje kako kršćanska nada nije apstraktan pojam, nego živa snaga koja oblikuje življenje pojedinca i zajednice i preobražava ih. U vremenu kada se mnogi osjećaju izgubljeno, ova knjiga vraća pogled prema Onome koji je obećao: „Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20).