Ustani i hodi

Idi i ne čini to više. Nemoj obećati da nećeš više činiti. Slagat ćeš sebe. I njega. U srcu već znaš da nećeš izdržati. Nemoj obećati. Ostani na tome kako ćeš pokušati. Nemoj se plašiti kad ti kaže ustani i hodi. Prije nego si sebe zavolio i sebi oprostio on je to uradio. Još davno kad si ga prvi put poslušao i ustao. Hodao si nekoliko koraka uspravno i opet si odustao. Osvrni se. Pogledaj tragove. Nemoj biti razočaran. Tvojih nekoliko koraka milosti.  I dugo lutanje stranputicama daleko od njega.

Znao je kako nećeš izdržati do kraja. Oduvijek je znao. Znaš li koje je značenje onoga njegovog ustani i hodi? Hoće ti reći kako za tebe ima nade. I nisi tako izgubljen kako si samog sebe uvjeravao. Oduvijek te je vidio kao bespomoćno dijete. Sažalio se nad tvojom beživotnom pustinjom.

Pogledaj u Pismima sve one lutalice koji lutahu pustinjama tražeći ga. Čitaj o njihovim zdvajanjima, čitaj kako su ga očajni proklinjali što ih je napustio. Čitaj kako su ga mrzili jer su vjerovali kako ih je izveo iz života da ih strmoglavi u smrt. Ne mudruj vlastitim umom o stvarima i čudima koji su iznad tebe. Inače nećeš razumjeti.

Na kraju krajeva tko bi od ljudi njega mogao razumjeti? Hoćeš reći da razumiješ kad ti kaže ustani i hodi dok si uvjeren kako je ustajanje i hodanje za tebe odavno završeno?  Hoćeš reći da razumiješ? Ako razumiješ onda objasni i sebi i drugima. Ali, ne možeš zar ne? Ne znaš kako.

Jedino čega se sjećaš jesu tvoje nevjere svaki put kad obećaš neću više. Obećanja koja olako i površno daješ samo kako bi ga od sebe sklonio na sigurnu udaljenost. Nemoj mu ništa obećavati. On to i ne traži od tebe. On hoće samo da ustaneš i probaš hodati.

Kako možeš obećati da više nećeš, a niti si ustao niti hodao kad si čuo kako te doziva iz daljine u kojoj si ga ostavio, kad si čuo njegov glas koji te hrabri? Jalovo je ležati i zdvajati nad sobom i obećavati neću više. To rade farizeji. Oni drugi barem pokušaju ustati i hodati neko vrijeme u smjeru glasa koji ih doziva. I poziva.

Sebe si uvjerio kako je tvoja veličina u obećanjima koja nikad nisi namjeravao ispuniti. Ima smisla. Lakše je obećati i znati kako to nećeš učiniti, nego ustati i probati hodati prema njemu ne znajući hoće li to biti uspjeh ili neuspjeh jer nešto od tvoga hodanja ovisi od tebe samog.

Ako ustaneš i probaš hodati razumjet ćeš težinu i ozbiljnost one svoje nemoći kad obećaš da više nećeš. Sve dok obećavaš i ne činiš ne varaš njega koliko sebe, jer si nekako uvjeren kako je moć za novi život u tvojim rukama.

On ništa neće drugo od tebe osim da shvatiš. Neozbiljnost i površnost danih obećanja jer nikad stvarno nisi odgovorio njegovim riječima: ustani i hodi. Zapravo, još nisi napravio niti jedan korak. Sve vrijeme si mislio kako hodaš, a ti se ne mičeš s mjesta jer brzopleto obećanje unaprijed je iznevjereno obećanje.

Nemoj mu obećavati i uvjeravati i sebe i njega: neću više. Ne čini mu to dok si lijen i ne želiš ustati i napraviti prvi korak prema njemu.

Ne osjeća se žalosnim što ga svaki put lažeš. Žalostan je što si slijep i ne vidiš kako sve počinje i treba početi. On te hoće ozdraviti od sljepila. Od hromosti. Od bolesti. Od zla. I prvo što ti govori nije nemoj to više činiti, nego ustani i hodi.

Tek kad ustaneš i probaš hodati shvatit ćeš zašto ne trebaš činiti više ono što te vodi u tamu. Kad ustaneš i probaš hodati prema njemu znat ćeš razlog. Imat ćeš motiv. Za otpor. Za borbu. Za pokušaj.

Ustani i hodi. Bez toga samo si još jedan u nizu licemjera i lažova koji pokušava prevariti Boga koji se ne da prevariti lažnim obećanjima. Nemoj mu obećavati kako nećeš više. Nemoj. Ne.

Ustani i hodi i više nećeš morati ništa obećavati jer ćeš otkriti da se u njegovom ustani i hodi istovremeno nalazi i njegovo nemoj to više činiti. Oni se zbivaju istovremeno u životu svakoga od nas.