21. prosinca: O, Istoče
Predpjev na o za dan 21. prosinca u latinskom izvorniku i hrvatskom prepjevu glasi:
|
O Oriens, |
O Istoče, o sjaju svet |
Njegov je doslovan hrvatski prijevod:
O, Istoče, sjaju svjetlosti vječne i sunce pravednosti: dođi i prosvijetli one što čame u mraku i sjeni smrtnoj.
Stariji hrvatski prijevod iz 1923.:
„O Istoče, sjaju vječne svjetlosti i sunce pravednosti: dođi i prosvijetli one, koji sjede u tminama i u smrtnoj sjeni“.[2]
i iz 1935.:
„O Istoče, sjaju vječne svjetlosti i sunce pravde: dođi i prosvijetli one koji sjede u tminama i u smrtnoj sjeni!“[3]
Latinski napjevi mogu se slušati ovdje i ovdje, a hrvatski ovdje.
Svetopisamski izvori
Oriens:
„Sicut sol oriens mundo in altissimis Dei, sic mulieris bonae species in ornamentum domus ejus“ (Ecclesiasticus 26, 21) – „Kao što sunce blista na planinama Gospodinovim, tako i ljepota vrsne žene u urednosti kuće njezine“ (Sirah 26, 16); „Kakono sunce iztiečeće svietu na privisocieh Božjieh: tako žene dobre krasnost na uresenstvo kuće nje“ (Sirah 26, 21 / Bartol Kašić); „Ono što je svitu sunce koje izhodi na visokom Božjem nebu, to je lipota dobre žene za urehu njezine obitili“ (Ivan Matij Skarić); „Kao sunce koje se rađa na visinama Gospodinovim, takva je ljepota dobre žene u krasoti doma njezina“; „Poput izlazećeg sunca na Gospodnjim nebesima, ljepota je krjeposne žene odsjev s njezina doma“ (Silvije Grubišić);
„ecce enim ego adducam servum meum Orientem“ (Zacharias 3, 8) – „Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega“ (Zaharija 3, 8); „Evo hoću ja dovesti slugu mog Istoka“ (Petar Katančić); „jer ću evo Ja privesti Iztok, svojega slugu“ (Ivan Matij Skarić); „Evo ja ću dovesti slugu svojega, Klicu“ (Milan Rešetar); „Ja ću učiniti da dođe sluga moj, Mladica“ (Ivan Evanđelist Šarić); „Dȁ, izvest ću svoga službenika – Mladicu“ (Silvije Grubišić);
„Haec ait Dominus exercituum, dicens: Ecce vir, Oriens nomen ejus, et subter eum orietur, et aedificabit templum Domino“ (Zacharias 6, 12) – „Ovako govori Gospodin nad vojskama: Evo čovjeka komu je ime Izdanak; ispod njega će proklijati i on će sazdati svetište Gospodinovo“ (Zaharija 6, 12); „Evo muža, kome je ime: Mladica; gdje on bude, ondje će isklijati; on će graditi Gospodnji hram“ (Silvije Grubišić); „Evo čovjeka, kojemu je ime Klica, koja će klijati s mjesta svoga i sagradiće crkvu Gospodinu“ (Milan Rešetar); „Evo muž, Istok ime njegovo: i ispod njega će izajti i sagradit će cerkvu Gospodinu“ / (Petar Katančić);
„per viscera misericordiae Dei nostri, in quibus visitavit nos, oriens ex alto“ (Lucas 1, 78) – „darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine“ (Luka 1, 78 / Duda-Fućak); „Za unutarnja milosardja Boga našega: u kojih je pohodio nas iztehši s visokoga“ (Bartol Kašić); „Po dubokom milosrđu Boga našega kojijem nas je pohodio istekavši s visoka“ (Luko Zore); „Po dubokom milosrđu Boga našega po kojem nas je pohodio Istok s visine“ (Bogoslav Šulek i Petar Vlašić); „po velikom milosrđu Boga našega, po kome nas istočno Sunce pohodi s visine“ (Lujo Bakotić); „Po milostivu srcu Boga našega pohodit će nas Zvijezda odozgor“ (Ljudevit Rupčić) / „radi nježnog milosrđa Boga našega po kojem nas je pohodio Osvit s visine“ (Rajko Telebar);
spléndor lúcis aetérnae:
„candor est enim lucis aeternae“ (Sapientia 7, 26) – „Ona je odsjev vječne svjetlosti“ (Mudrost 7, 26); „ere bieloća jest od svietlosti viečne“ (Bartol Kašić); „sjajnost bo je svitlosti vikovične“ (Petar Katančić); „ona je sjajnost vične svitlosti“ (Ivan Matij Skarić); „jer je ona odsjev vječnoga svjetla“ (Ivan Evanđelist Šarić);
et sol iustítiae:
„Et orietur vobis timentibus nomen meum sol justitiae, et sanitas in pennis ejus“ (Malachias 4, 2) – Malahija 4, 2: „I izajti će vami bojećim se imena mog Sunce pravde, i zdravje na perju njegovom“ (Petar Katančić); „Ali će vam, koji se bojite mojega imena, izteći sunce pravednosti u čigovim će krilima biti zdravlje“ (Ivan Matij Skarić); „A vama, koji se bojite imena mojega, granuće sunce pravde, i zdravlje će biti na zracima njegovijem“ (Milan Rešetar); „A vama koji se imena moga bojite Sunce pravednosti će ogranuti sa zdravljem pod krilima njegovim“ (Rajko Telebar); Malahija 3, 20: „A vama, koji smjerno častite ime moje, ogranut će sunce spasenja, što krije zdravlje“ (Ivan Evanđelist Šarić); „A vama koji se imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama“ (Antun Sović i Zvonimir Mrkonjić);
illúmina sedéntes in tenébris, et úmbra mórtis:
„Sedentes in tenebris et umbra mortis“ (Psalmi 106, 10) – Psalam 106, 10: „ki sijahu u tminah i u osinu od smrti“ (Luka Polovinić); „Sideću u tminah i u sieni od smerti“ (Bartol Kašić); „Sideće u tminam i sini smerti“ (Petar Katančić); Psalam 107, 10: „koji siđahu u tminah i smrtnoj osini“ (Ivan Matij Skarić); „Sjeđahu u tami i u sjeni smrtnoj“ (Bogoslav Šulek); „U mraku sjeđahu i u tmini“ (Filibert Gass); „Onima što u očajnoj tami boravljahu, sputani gvožđima od čemera“ (Silvije Grubišić);
„Populus qui ambulabat in tenebris, vidit lucem magnam; habitantibus in regione umbrae mortis, lux orta est eis“ (Isaias 9, 2) – Izaija 9, 1: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu“; „Svijet, koji je u tami hodio, veliku je svjetlost ugledao; one, što u zemlji, smrtnom sjenom zamračenom, obitavahu, svjetlost obasja“ (Silvije Grubišić); Izaija 9, 2: „puk koji hodiše u tminam vidi svitlost veliku; pribivajućim u kotaru sine smerti svitlost jim izajde“ (Petar Katančić); „Puk, koj siđaše u tminah, vidio je svitlost veliku; svitlost je iztekla onim, koji pribivahu u državi smrtne osine“ (Ivan Matij Skarić);
„populus, qui sedebat in tenebris, vidit lucem magnam: et sedentibus in regione umbrae mortis, lux orta est eis“ (Matthaeus 4, 16) – „narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu“ (Matej 4, 16); „puk koji siedjaše u tminah vidie svietlost veliku: i siedećima u daržavi šiene smertne, svietlost isteče njima“ (Bartol Kašić); „Ljudstvo koje sedelo je vu tmici, videlo je svetlost veliku; i sedečem vu kraju sence smerti svetlost izišla je njim“ (Ivan Rupert Gusić); „Ljudi koji sjede u tami, vidješe vidjelo velikoi, i onima što sjede na strani i u sjenu smrtnome, zasvijetli vidjelo“ (Milan Rešetar); „narod, koji sjedi u tami, vidje svjetlost veliku; i onima, što sjede u carstvu sjȅna smrtnoga, zasvijetli vidjelo“ (Josip Stadler); „Narod, koji sjedi u tmini, vidje svjetlost veliku, i u onima što sjede u kraju smrtne sjene, zasja svjetlo“ (Franjo Zagoda); „Narod što je boravio u tmini vidje veliko svjetlo, a onima što su boravili u kraju i sjeni smrti zasja svjetlo“ (Gracijan Raspudić); „narod što je boravio u tmini ugleda svjetlo veliko; onima koji su stanovali u smrtnoj kraju smrti ukaza se svjetlo“ (Ljudevit Rupčić);
„illuminare his qui in tenebris et in umbra mortis sedent“ (Lucas 1, 79) – „da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj“ (Luka 1, 79); „Prosvietliti ovezih koji u tminah i u sieni smartnoj siede“ (Bartol Kašić); „Da razvetiš ove, koji vu tmici, ter vu senci smerti sediju“ (Ivan Rupert Gusić); „da obasja one koji sjede u tami i sjenu smrtnom“ (Josip Stadler); „da prosvijetli one koji sjede u tminama i sjeni smrtnoj“ (Petar Vlašić); „da obasja one, što su u tami i smrtnoj sjeni“ (Gracijan Raspudić); „da sine onima koji sjede u tmini i sjeni smrtnoj“ (Ljudevit Rupčić).
Osvrt
Hebrejski צֶמַח/cemah znači ono što niče, što istječe; što se rađa, što raste; klica, mladica, pupoljak, izdanak. No, tri starozavjetna proroka na više mjesta rabe taj izraz i kao naziv za budućega Kralja, Pomazanika:
„U onaj će dan izdanak Gospodinov biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu“ (Izaija 4, 2).
Slika povezuje ćudorednu ljepotu s obnovljenom zemljom.
„Evo dolaze dani – riječ je Gospodinova – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji“ (Jeremija 23, 5). „U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici“ (Jeremija 33, 15).
Naslov ujedinjuje kraljevsko podrijetlo, pravednost i učinkovitu vladavinu.
„Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan“ (Zaharija 3, 8).
Ovdje je Izdanak Božji sluga koji uklanja bezakonje.
„Evo čovjeka komu je ime Izdanak; ispod njega će proklijati i on će sazdati svetište Gospodinovo“ (Zaharija 6, 12).
Izdanak proširuje svoju vladavinu („proklijat će“; razgranati se) i posreduje u bogoštovlju („sagradit će svetište“).
Ti tekstovi smještaju Izdanak prije, tijekom i nakon progonstva, pokazujući stalnost Božjega obećanja. Davidova kraljevska loza čini se posječenom, no iz panja će izniknuti novi izdanak, utjelovljujući vjernost Savezu i najavljujući obnovljeno stvaranje.
Sjedenje u mraku i sjeni smrtnoj slikovit je prikaz ljudi potpuno lišenih božanske istine i istinskoga života. Smrtna sjena jest odraz koji okružuje smrt, a ljudi čame u toj sjeni, jer među njima u duhovnom smislu vlada smrt, suprotnost istinskomu životu čije je područje svjetlost Božje istine. Rumena zora koja rudi na istočnom obzoru počinje obasjavati brda pa doline. Misao koja je prikazivala dolazak Mesije kao izlazak sunca bila je omiljena među prorocima. Vidi se u proročanstvima kao što su:
„Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista slava Gospodinova. A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Gospodin, i slava se Njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (Izaija 60, 1–3).
„A vama koji se imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama“ (Malahija 3, 20).
Hebrejsku riječ cemah Septuaginta na ključnim mjestima na grčki prevodi kao ἀνατολή/anatolḗ, a sv. Jeronim na latinski kao oriens. Anatolḗ i oriens znače ishod (sunca), izlazak (sunca), izlazeća svjetlost, istok, granuće, zora, svanuće, svitanje, osvit, svjetlost, sjaj, zȃr, izlazeće sunce, sunce koje se pomalja, sunce koje se rađa.
Hrvatski jezik ima izraz: „Svanulo mi je“ u smislu: shvatio sam, spoznao istinu, razjasnio dvojbu, konačno sam razumio.
„A ovo je navještaj koji smo čuli od Njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u Njemu nema nikakve!“ (Prva Ivanova 1, 5).
Sâm Bog došao je u osobi Isusa Krista rastjerati mrak naših umova i srca.
„Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, On zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu“ (Druga Korinćanima 4, 6).
S Isusom se može ukloniti mrklina uma i Njegove se istine mogu jasno vidjeti u svjetlu. Stoga i izraz: „Vidi svjetlo!“ Sveti Pavao kaže:
„nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite“ (Efežanima 5, 8).
Isus je svjetlo koje pomaže jasno vidjeti opasnosti i tminu ovoga svijeta. On kaže:
„Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane“ (Ivan 12, 46);
„Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za Mnom, ne će hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Ivan 8, 12);
„Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet“ (Ivan 1, 9);
„Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta“ (Ivan 9, 5);
„Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti! To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih“ (Ivan 12, 36).
Sveti Augustin u 184. govoru kaže:
„quo Veritas de terra orta es, et Dies ex Die in nostrum natus est diem“ – „Onoga je dana ‘Istina niknula iz zemlje’ (Psalam 85, 12) i Dan se našemu danu rodio iz Dana“.[4]
Što je drugo njegov dolazak u tijelu među ljude, nego svanuće nove zore čovječanstva i svakoga vjernika koji ga prima u svoje srce, pamet, dušu i snagu?
„narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu“ (Matej 4, 16);
„Čestitima sviće k’o svjetlost u tami: blag, milosrdan i pravedan Gospodin“ (Psalam 112, 4–5);
„Isus im nato reče: Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide“ (Ivan 12, 35).
No, mnogi ljudi više vole mrklinu nego svjetlost; više vole grijeh nego krjepost:
„u njoj [Riječi] bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze… Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po Njemu posta i svijet Ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi Ga ne primiše. A onima koji Ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo ime (Ivan 1, 4–5.9–12).
„Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova, a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena“ (Ivan 3, 19–21).
Dopuštamo li Isusu da svjetlošću Svoje mudrosti obasjava naš život? Vidimo li svjetlo? Slijedimo li svjetlo?
„A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu“ (Prva Petrova 2, 9);
„plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina“ (Efežanima 5, 9);
„Ako u svjetlosti hodimo, kao što je On u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina Njegova, čisti nas od svakoga grijeha“ (Prva Ivanova 1, 7).
„A opet, novu vam zapovijed pišem – obistinjuje se u Njemu i vama – jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli. Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema“ (Prva Ivanova 2, 8–10).
Pa ipak, Isus je i o nama rekao:
„Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući“ (Matej 5, 14–15).
I mi smo „svjetlost svijeta“ poput Isusa, kad Ga odražavamo, jer smo „sinovi svjetlosti i sinovi dana“ (Prva Solunjanima 5, 5), „djeca svjetlosti“ (Efežanima 5, 8). Na krštenju smo primili upaljenu svijeću koja označava upravo tu činjenicu. Ne smijemo se bojati pokazivati svoju vjeru i činjenicu da smo „djeca svjetlosti“.
„Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?“ (Psalam 27, 1).
Svjesni se katolik ne stidi svoje vjere ili toga što je vjernik. Užiže svijeću svoje vjere, žižak svoga pouzdanja da proplamsa, svjetiljku svojih krjeposnih nastojanja da je svi vide i ne skriva je u strahu ili sramoti, niti je zadržava samo za se. Isus je rekao da će se, ako Ga se odrečemo na zemlji, On nas odreći na nebesima (Matej 10, 33). Stijenj naše vjere namijenjen je cijelomu svijetu. Kao što Isus dalje kaže:
„Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Otca vašega koji je na nebesima“ (Matej 5, 16).
Osvrt priređen prema Antiphon No. 6 for December 21st.
[1] Milan Pavelić, Crkveni himni, Zagreb, 1945., str. 41–42.
[2] Petar Vlašić, Hrvatski bogoslužbenik, Dubrovnik, 1923., str. 444–445.
[3] Život s Crkvom (Split), II/1935., br. 3 / 15. XII., str. 2 korica.
[4] Sv. Augustin, Sermo 184 in Nativitate Domini; Sv. Augustin, Govori, 1, preveo Marijan Mandac, Makarska, 1990., str. 131.
