»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

5. korizmena nedjelja (A): Da si bio ovdje, brat moj ne bi umro


Čitanja: Ez 37, 12-14; Ps 130, 1-8; Rim 8, 8-11; Iv 11, 1-45


Koji put je stvarno teško govoriti na sprovodima. Ponekad me ljudi pitaju kako uspijevam uopće govoriti u nekim osobito tragičnim slučajevima. Ne znam. Samo znam da na takvim sprovodima često uzmem odlomak iz današnjeg evanđelja. Radi se o Isusovom prijatelju Lazaru koji je umro. Ivan evanđelist tankoćutno primjećuje da je Isus volio Lazara i njegove sestre Martu i Mariju. Isus je bio daleko kad je Lazar bio umro i nije se bio požurio kad su mu sestre poručile da je Lazar bolestan. I sada, kada se Isus pojavio, Lazar je bio mrtav već četiri dana.

Isus se prvo susreo s Martom. Što mu je rekla? Ove riječi: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.”

Kako to boli!

Malo kasnije pristigla je i druga sestra Marija. Kaže evanđelist Ivan:

“A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: ‘Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.'”

Isus se rasplakao. Tko ne bi? Svi su Židovi plakali. Očigledno se radilo o dobrom čovjeku koji je bio kod svih omiljen.

“Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.”

Koliko puta se u povijesti čovječanstva ovaj krik i ova molba prolomila iz napaćenih usta! Pa zašto Bog dopušta nešto nad čime i on sam plače?

Tko to može na zemlji dati odgovor na sva pitanja, pogotovo na ova bolna pitanja. Malo je toga nama jasno, malo toga mi uopće možemo shvatiti.

Naše je rođenje tajna. Naše su životne okolnosti za nas tajna. Tijek našeg života je tajna. Božji postupci su za nas tajanstveni i neshvatljivi. Naša vjera upravo slavi tajne, otajstva.

Nismo mi prvenstveno pozvani otkrivati takve tajne. To nadilazi naše mogućnosti.

Zato nam Bog daje srce. Srce da vjerujem, da se nadamo, da ljubimo. I Isus je plakao. I Isus je bolno kriknuo:

“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”

Naš je život u Božjim rukama. Zna Bog i naše boli i naše patnje, i naše nesigurnosti, i naše strahove i sve što nas tišti. Bog nas ljubi. I vodi naš život.

Konačno, ovih dana promatramo otajstvo Isusove muke i smrti. Kad je izgledalo da je potpuno poražen, on je doživio potpunu proslavu u svome uskrsnuću.

Upravo zato vjerujemo i znamo da Bog daje smisao svakoj našoj nevolji i patnji.

Zato, kad nam padne na pamet da Isusu prigovorimo: “Da si bio ovdje brat moj ne bi umro”, znajmo. Tu je Gospodin. Ne može biti nigdje drugdje. I dat će smisao svakoj patnji. Pa i samoj smrti.