Stranac u pijesku
Bez križa
Ne možeš bez križa
čovjek biti
Što si drugo svojim obećao
drvo križa
čašu gorčine
Veroniku neku možda
kojega Cirenca
Danas po glasovima koji
dopiru do moga uha
ništa drugo
i ne čujem
niti vidim
usukano drvo
svakodnevno bezobzirno
bolno pribijanje
U zamkama zemlje
i zlata prolaznoga
drukčije se ne može biti
bez križa
Nosim se
Ne idem pod tvoje mjere
i ne kitim sebe
tvojim biserjem
U svijet glumišta ne ulazim
Ne zamjenjujem ovu tvrdu zemlju
taštom ugodom časti
lomljivih daski
Ovakav sam već kakav jesam
Mučno živim
ali u svijet glumišta ne idem
Nosi se od mene
kad se već nekako
zar ne vidiš
nosim
svojom
i
tvojom
nijemom bijedom
U plićaku
(Svjetioniku)
Nije li ti nadljudski
ovdje danonoćno stajati
put pokazivati
Ne dosadi li ti
posred ove
valovima izudarane hridi
u ovom okolnom plićaku
ovoj
i ovakvoj tami
izgarati
Numquam retrorsum
Meni nije dano da dobivam
ali nije mi dano
ni da ovu igru napuštam
Kako prešutjeti čuveno
ne vidjeti očigledno
život glumiti a
ne živjeti
Kako
biti u ne biti
ili
ne biti u biti
Vjerujem
da su svi naši obrazi
tebi vidljivi
po ogledalu
što ga već držiš u svojim rukama –
sve nas prepoznaješ
U izmaglice zemlje ne idem
Koliko god se nekome
i samome meni nekad
činilo kako gubim
opet se zavjetujem –
numquam retrorsum
i stojim na gubilištu
još uvijek stojim
Samo gdje jest
Kopamo po prošlosti
od sirotinje zakidamo
mrtvo oživljujemo
salijevamo
brončane figure
likove od mjedi
praveći sebi štit
kojim se zaklanjamo
od svakodnevnih obveza
čovjeka običnoga
koji nikad ne živi
tamo gdje nije
ni za jučer
ni za sutra
nego uvijek živi
samo gdje jest
i danas
Vječni stranac
Na svome životnom putu
u slobodnom hodu
susretoh tebe kao stranca
usidrena u moru okolnoga pijeska
Sa sobom posegnuh za tobom
Nakon duže vremena zagledah se
za mjestom gdje se sretosmo –
na njemu ne ostade traga
za mnom tamo ne nastade praznina
Samo vremenom postadoh
različit od drugih
usputni kamen za spoticanje –
vječni stranac u okolnom pijesku
Molitva
Ne želim biti
drugačiji od drugih
s umornom rukom
klonulom nogom
zabrinutim pogledom
Drugačiji
nesvakidašnji
od ovih
koje svakodnevno susrećem
na svome putu
neću biti
Molim te
ne oduzmi mi pravo
na samoga sebe
biti
i ostati
ovakav kakav sam
čudan
samo tebi
poznat
Onkraj svega
Na putu kojim pođoh
vidim svjetlo
Istina
dosta mi je izmicanja
podilaženja
poigravanja
proigravanja
Već mi je puna kapa
prijetvornosti
odmjerenih riječi
ali onkraj svega toga
putem idem
i čini mi se
da još svjetlo vidim
Zastajem pored usputnih događanja –
gledam
kako ljudi
međusobno sa sobom trguju
sebe olako prodaju
od poštena truda se sklanjaju
kako
samo posmrtne govore sriču
Gledam
nepopravljivost u ovoj izopačenosti
radi čega često teturam
tražim svjetlo
onkraj svega
idem
i idem
Kroz suzu
Plačući sam te pozdravio
zemljo
o prvom našem susretu
Zajedno se družeći
tebi na očigled
često sam jaukao
Zavoljeh te ipak
suzeći
Doći će dan
pred nama je
morat ćemo se rastat
Razbit ću tada ledenu suzu
te ću kroz nju pjevajući
otići daleko
daleko od tebe
lijepa zemljo
O našem susretu
U onom zadnjem izmještaju
ne više iz ovoga u neko drugo mjesto
niti s ovoga na neki drugi posao
nego u izmještaju s ovoga svijeta na onaj drugi
u točki kada će prestati
moje vrijeme
moja zemlja
U onom zadnjem preustroju
nećeš me mjeriti
po dobnoj duljini
ni po civilnoj
ili vojnoj izobrazbi
Tebe neće tada zanimati
ni moje ustrojno mjesto
ni mišljenje nekih o mojoj perspektivnosti
U onom zadnjem preustroju
o našem vidljivom susretu
tvoj pogled će se zaustaviti na mome licu
i kod mene ćeš tada u dnu oka tražiti
samo pogled djeteta
a u mojoj nutrini čežnju za onim
što je istinito
pravedno
O zadnjem susretu
tražit ćeš kod mene samo pogled djeteta
samo istinu
Ponavljaj
(mladomisniku)
Malo prije si Bogu
i narodu
obznanio
Evo me
Radostan sam zbog tebe
koji si došao
i stao rame uz rame
pa ti velim
kada me jednom ne bude
ostani gdje jesi
i neka te čuju oni koji traže
ponavljaj
ponavljaj
ponavljaj
Evo me
Kada
Kada ćemo već jednom prestati
prava studirati
ugovore sastavljati
svjedoke sazivati
potpisivati
Kad ćemo već jednom
vjerujući tebi
sa sobom na križ izaći
u tvoje ime
za druge živjeti
kada
Usprkos mnogima
Ovih dana u mojoj ruci
neće biti cvijeća što cvate
o Dušnom danu
Ne zamjeri mi ali
izložene
i cijenom uprljane krizanteme
ne kupujem
ne nosim
usprkos mnogima
koji danas vrve
i prljaju novcem
cvijeće što cvate
samo o vašem danu
Danas ništa ne kupujem nego
s čitavim sobom
bez ičega u ruci
na vašem grobu stojim
I dok krizanteme posvuda cvatu
samo vama u spomen
ne zamjeri mi što ih ne nosim danas –
ne žalim novca – ali
uvredljiva je svaka cijena u spomen vama
žalosna je bilo kakva trgovina nad grobljem
o Dušnom danu
Papirnate sablasti
Rijetki zapažaju ljepotu u samoniklosti
Ispade nam cvijeće u naramcima
Izgubismo
poštenje
znakovitost
Zaboravismo
izrastanje
zrijanje
branje
Samo silom izmamljeni cvjetovi
posvuda šarene papirnate sablasti
danas
sjene
i njihove sjene
Svi Sveti, 2002.
Bez crvenila
Jedino bez crvenila na obrazu
sve oko sebe u crveno zamotasmo
Istina ovo učinismo zbog tebe a
samo nama godi
Zar ovdje nije nalik kao
i tamo
gdje se je kovala tvoja Kalvarija
crvenilo
samo crvenilo
osim crvenila na obrazu
Trudi se
Ondje
gdje nisi
ne možeš biti
i ne traži
svoje pravo mjesto
već
ovdje
gdje jesi
uvijek na krivom mjestu
trudi se
biti pravi
Dok pjevaju
Od nikud vidljivi
i u nebrojivom broju se čuju
Ne znam
ali kažu
da cvrčci jesu
samo dok cvrče
Jesu li oni od jučer isti
na onom starom boru
ili neki drugi
ne znam
Niodkud vidljivi
samo se čuju
Vjerujem kad kažu
da samo jesu
dok se glasaju
Putokaz
Nositi križ
držati se
za križ
ne skrenuti
s
križa
Umiri sebe
Ispod uvijek istoga sunca
istih zvijezda
u sveprisutnoj svemirskoj tišini
pred onim koji jedini Jest
suvišno je bilo kakvo vikanje
Reci svojim htijenjima dosta
umiri se na zemlji koja
i onako ima svoj put
danonoćno se okreće
bez naše volje
Neovisno o tome gdje si
na kojem mjestu
budi tiho
jer bez onoga koji jedini Jest
mi nismo
Sunce uvijek stoji a
ova zemlja se jednako oko njega okreće
i bez naše volje
Molim te
ne zveckaj visokoparnim riječima
ne zamišljaj si
radi položaja
polugu svijeta u svojim rukama
Govori tiho
jer bez njega
koji jedini Jest
nisi
i ne možeš biti
ma ne znam tko si
i
gdje si
Moje ruke
Gledaj
moje ruke su uvijek gole
Prilazim bez rukavica
Zar ne osjećaš
sve vrške mojih prstiju
i ne napipavaš
trudbeničke brazde po dlanovima
Prilazim ti s golom desnicom
ne skrivajući svoj jučerašnji žulj
mrvu iz grude očeve zemlje
Ovakav kakav sam
tebi prilazim
u svijetu rukavica golu ti ruku pružam
da me ne prezreš već
podkožno osjetiš
oćutiš
životom
Nije mi dano
Mijenjati tebe
da se drugima dopadnem
nije mi dano
Moj posao nije
radi svoje ugode ili
da se nekima svidim
samo nešto od tebe dijeliti
Ostaješ takav kakav si –
stamen
i nepromjenjiv
Drugi te takvoga trebaju
uz okus octa
krv ispod istoga koplja
iz istoga boka
Moj posao nije
radi svoje ugode
tebe mijenjati ili
sobom tebe zaklanjati –
njih varati
Ne dam se
Kuda god kreneš
blato
Pod nogom jednoga
mnogi su samo ljestve
obične prečke
Siti svega
kroz buku dovikujem
ne dam se
Na daski
Nađoh se na daski
što pliva
plićakom
Ovdje je sasvim toplo ali
ovoga se svega bojim
Na očigled galebu
i ždralu
dovlačim kamen po kamen
pravim čvrstu stijenu
u plićaku
Nismo isti
Makar smo ovdje
nismo isti
ni na istom
niti za isto
Hoćeš me upokoriti
sa svojim prizemnim mamcima
koji poput gljiva
kod tebe rastu
Makar smo ovdje
ne dam sebe za tvoje planove
i znaj
da nismo isti
ni na istom
niti za isto
Nepopravljen
Idem
Kamo
Ne biti sam
Moj posao je
ženo
i bez tebe
ne biti sam
Istina
nad prvim čovjekom
Jahve se je sažalio
te ispravio svoje djelo
davši mu u dio
i tebe
i samoću
Rođendan
Uletjeh u raskrižje
Zemlje i Neba
Moj život nije ništa drugo
do li
iz dana u dan
slušati sudaranje
ovoga dvoga
i svakodnevno
od jednog
do drugoga
trpjeti udaranje
Dok se prisjećam
Svoje oko sebe
u vremenu iza tebe
zadužio si
uposlio
samo sa sobom
svojom istinom
Istina nije vlastita
ni prizemna vrtnja
ni diplomacija
niti ovo
ni ono
nego ti
koji si istina
sama istina
Dok se prisjećam Pilata
koji te je u ono vrijeme pitao
a što je Istina
danas te sam pitam
a gdje su ti tvoji
Svakodnevna sekvenca
Tko se zanima za tvoga Boga
Komu je još uopće stalo
do pravoga čovjeka
Samo se skrivamo iza tebe
vrteći se oko sebe
trčimo za zemljanim kumirima
Ovdje
i posvuda
danonoćno čavlima prikivamo
jednoga
i drugoga
Boga
i čovjeka
Bezosjećajni za duhovno
vrtimo se u sjenama
mjerimo raspadljivim komadima
Opet ista
(Novoposvećenoj crkvi u Jasenicama)
Evo te opet onakve
ondje gdje si i bila
Svojim postojanjem
uvijek si smetala
onima koji su nedavno
ozbiljno govorili
kako je baš ispod tebe žila boksita
te radi općega interesa
(koje li ironije)
kako te treba premjestiti
(= srušiti)
I za tebe
koja utjelovljuješ našu osobnost
dođe vlast tame
poigraše se
tvojim kamenjem
i do kamena te razvališe
Dugo si stajala
nemoćna
razasuta
Posred nas si
sa sablasno stršećim lukom
za pomoću od sviju vapila
Konačno te evo
na istom kamenu
od istoga kamenja
kakva si i bila
I ovdje su neki
nazovimo ih
naši
buncali
u svome neznanju
u tvojoj nemoći
zagledani sami u sebe
bezočno bacali kocku
nakani od tebe dignuti ruke
i mirno se nagađali za tvoju sudbinu
ali mukom si izrasla opet ista
vječna
Dan Domovinske zahvalnosti – 5. kolovoza 2000.
Okrenuh se
Žive na raspadanju
množe se iz truleži
Gledaj
ovdje
i ondje
od mjesta
do mjesta
zaudaranje
Zauvijek se okrenuh
komadima u rasapu
pođoh na drugu stranu
Gliste
Posred ove ljetne suše
glista gomila
Kroz pukotine izviru
na sve strane vrve
gmižu
Suša ali
gliste
5. srpnja 2000.
Zamišljeni dječak
Od nikoga
ni od kuda suze u ovoj smrti
osim stare majke
koja iskreno tuži
no kažu
da ne zna
da se gubi
Vjerujem u tvoj Uskrs ali
znam da si s nama
plakao
Je li vjera u onostranost
razlog suši u nas
ne znam
ili se dogodila
u čovjeku smrt
prije smrti čovjeka
Posred našega hladnog stajanja
zapazih samo jednoga dječaka
gdje zamišljeno za njim
u raku gleda
S kime je trenutno
ne znam ali
nešto bitno prebire po mislima pa
vidim da nije sam
Možda se već sa sobom bori
kako bi krenuo njegovim
ili vidjevši našu hladnoću
pregovara s tobom
da pođe
nama za inat
nekim sasvim svojim bespućem
Udes života
Netom što su se pojavili
tvoji proljetni pupovi
pomolili životni sokovi
već usahnu u stasu
Danas si samo sjena
od one jučer jedre u pupu
soku
jedino po kome ti
prepoznajemo ime
Samo
Biti čovjek
Kako danas ovdje gdje jesi
jednako
sutra gdje se nađeš
i kamo god životom zađeš
samo –
čovjek biti
A kolika je razlika
Kolika je razlika
kada kažem –
služiti drugima
od
služiti se s drugima
U jeziku je
gotovo nema
a
kolika je u djelima
Vaša stvar
Penjite se
tko će
do koga
preko koga
vaša stvar
Dat ću vam
i konop
klinove
i pokazati stazu
Evo vam
ako trebate
meni dosuđeni čekić
za pentranje
i samo udarite
Mene pustite
ovdje u svome tragu
i ne pitajte me jesam li
u srodstvu
s mimozom ili dračom
Tko će do koga
preko koga
vaša stvar
Idite
kako znate
o svom računu samo
mene ne dirajte u
mome tragu
Tebe čekam
Ne prilazi
Ne miješaj se
u način moga življenja –
u ono što je samo moje
gdje ja jesam
Ne bježim od sebe
nego tebe čekam
ostajući ovakav
uz rizik okolne vike
da sam izvan sebe
ali
zapamti
od sebe ne bježim
prvi pjesmokrug zbirke: Sa zemljom se sveza
treći pjesmokrug zbirke: Samo da jeste
