Slovenac Marko Ivan Rupnik (1954.) otpušten je 15. lipnja 2023. iz Družbe Isusove zato što je „usprkos zabrani, putovao u Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, gdje je radio na umjetničkim djelima“, a zabranu je bio dobio zbog optužaba za svetogrđa, orgije, silovanja i navođenja na spolne čine, pa i protunaravne, više časnih sestara, zlorabu sakramenata te duševno, seksualno i duhovničko nasilje. Iako je propis i praksa da se u takvim slučajevima svećeniku oduzimaju sve ovlasti svetoga Reda, on je i dalje svećenik, dapače Koparska biskupija ga je u kolovozu 2023. primila među svoj kler. Iako se diljem svijeta njegovi mozaici kao svetogrdni i iz poštovanja prema žrtvama zlostavljanja miču iz posvećenih prostora, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji oni i dalje stoje.

Družba Isusova nudi „put istine i priznanja“ za dvadeset žena koje su pretrpjele zlostavljanja bivšega isusovca, a kojega kardinal De Donatis ustraje štititi, dok kanonski postupak kasni s dolaskom preko Tibera [u Vatikan].

Družba Isusova pružila je ruku žrtvama Marka Rupnika ponudivši im odštetu. Religion News Service izvijestio je da je u pismu od 25. ožujka 2025., poslanom na dvadeset osoba uključenih u duševno, seksualno i duhovno zlostavljanje bivšega isusovca, izaslanik za međuprovincijske kuće i djela Družbe Isusove u Rimu, otac Johan Verschueren, priznao kako je „različitim vrstama pretrpljena nasilja u ovom trenutku pridodana bol prouzročena nedostatkom slušanja i pravde dugi niz godina“.

Neke izvatke iz pisma objavila je odvjetnica Laura Sgrò, koja pomaže peterima od dvadeset žena koje je zlostavljao slovenski svećenik, a koji je do danas u biti ostao nekažnjen. Isusovci su tražili od različitih uključenih osoba da svaka izrazi svoje potrebe, kao početak „postupka ozdravljenja i unutarnjega pomirenja“ koji se čini „mogućim, pod uvjetom da s naše strane postoji i put istine i priznanja“, piše Verschueren.

Pismo je poslano nakon što je talijanska televizijska emisija Le Iene toj sablazni posvetila reportažu objavljenu na televiziji Italia 1 u nedjelju 9. ožujka, izvješćujući o bolnim pričama Glorije Branciani, Mirjam Kovač i s. Samuelle, a istoga dana poznata televizijska emisija ponovila ju je, dodavši ovaj put i Clarino svjedočanstvo.

„Put istine i priznanja“ upravo je ono što kardinal Angelo De Donatis ustrajno odbija poduzeti. Zanimljiva reportaža emitirana prošloga utorka završila je sramotnim nastupom velikoga pokorničara koji je, rumena lica obilježena izrazito neumjesnom veselošću, dijelio trunke mudrosti o „istini koja polako krči svoj put“. Kardinal valjda nije shvatio da je istina – prikrivana, skrivana, zataškavana na tisuće načina – već prokrčila svoj put, ali u smjeru koji njemu nije po volji. Suočen s tom istinom, on nastavlja skretati pogled na drugu stranu, praveći se da ne zna kako je vijesti koje su javno poznate već više od godinu dana Red čiji je Rupnik bio član, smatrao vrlo pouzdanima. Onaj isti Red koji je godinama ignorirao pritužbe nekih žrtava. I najnovije pismo otca Verschuerena to potvrđuje: zar se naknada štete predlaže osobama čije svjedočenje ne bi bilo vjerodostojno?

Ipak, De Donatis, koji iskorištava svoj položaj papinskoga povjerenika časnih sestara benediktinki u Priscili kako bi Rupniku i drugim bivšim isusovcima iz Centra Aletti dopustio da ponovo uspostave zajednicu (vidi naše izvješće), imao je više od jedne prigode uistinu započeti putovanje istine. U prosincu 2022. godine msgr. Daniele Libanori (vidi ovdje), u to vrijeme pomoćni biskup Rimske biskupije, kojemu je bila povjerena zadaća saslušati časne sestre Zajednice Loyola koje su se žalile na razne vrste zlostavljanja, kako od strane Rupnika, tako i od strane utemeljiteljice s. Ivanke Hosta, javno je pokazao svoje razočaranje De Donatisovim zaštitničkim držanjem; uzeo je olovku i papir i napisao pismo svojim svećenicima, u kojem je izlio svu svoju gorčinu zbog šutnji i zataškavanja – uključujući i ona De Donatisa – koja su prisilila žrtve da javno razotkriju Rupnikova nedjela.

Isusovci su, sa svoje strane, više puta priznavali pouzdanost svjedočanstava i potvrdili da je uključeno čak dvadeset osoba. Zatim imamo čuveno izopćenje, pokrenuto Rupnikovim odrješivanjem svoje sudionice u grijehu protiv šeste zapovijedi; izopćenje koje je, kako znamo, povučeno u rekordnom roku zbog navodna Rupnikova pokajanja, ali koje potvrđuje da se grijeh protiv šeste zapovijedi bivšega isusovca s osobom koja se očito povjerila njegovu duhovnom vodstvu ipak zbio; šteta što ga je sâm Rupnik pokušao pokopati pod sakramentno odrješenje.

De Donatis, međutim, nastavlja svojim putem, pretvarajući se da su sve te žene duševne bolesnice ili šakali koji napadaju jadnoga slovenskoga svećenika, koga on, zajedno sa svojim drugarima, štiti na tuđem posjedu, o kojem bi trebao brinuti za dobrobit redovničke ustanove kojoj je povjerenik.

Izbor isusovaca čini se korak naprijed, ali je nezamislivo da će biti dovoljan da se žrtvama donese pravda niti, prije svega, da se na vidjelo iznese čitava mreža zaštite od koje je Rupnik imao koristi posljednjih godina. Suđenje mora početi što prije i rasvijetliti svu pokvarenost koja se krije iza priče vezane uz Rupnika, jer mnogi od onih koji su ga desetljećima štitili još su živi i zauzimaju važne položaje u Crkvi. Počevši od kardinala De Donatisa.

Perpleksnost stvara činjenica da je prošla godina i pol otkako je Papa ukinuo zastaru (listopad 2023.), a još nema ni naznake početka redovitoga postupka. Prekjučer (27. ožujka 2025.) objavljeno je Priopćenje Milanske Crkve u vezi s don Samuelom Marelliem, bivšim ravnateljem Saveza milanskih oratorija, optuženim za zlostavljanja i neprilično ponašanje prema maloljetnicima. U prosincu 2023. stigle su prve optužbe; samo dva mjeseca kasnije pokrenuta je prethodna istraga, a već u lipnju 2024. godine Crkveno sudište za lombardsku regiju pokrenulo je kanonski postupak prvoga stupnja. Ukupno sedam mjeseci od prijava do početka suđenja. Da, ali vjerojatno se iza vlč. Marellia ne krije čitav taj svijet prelata koji je naprotiv čvrsto vezan uz Rupnikovu osobu.

talijanski izvornik