Sveti Toma Becket
Sveti Toma Becket, čiji spomendan Crkva slavi 29. prosinca, jedan je od najpoznatijih mučenika engleske Crkve i simbol borbe za slobodu Crkve pred državnom vlašću. Rođen je oko 1118. godine u londonskoj četvrti Cheapside u obitelji normanskog podrijetla. Već od malih nogu pokazivao je iznimnu marljivost i upornost u učenju; studirao je građansko i kanonsko pravo u Engleskoj, Parizu, Bologni i Auxerreu, a rano je bio oblikovan utjecajem pobožne majke.
Toma je započeo karijeru kao arhiđakon u Canterburyju, a potom je postao kancelar engleskog kralja Henrika II. U to je vrijeme bio blizak kraljev prijatelj, sudjelovao u dvorskom životu i uživao u raskoši, ponekad čak vodeći i vojne akcije. Njegova je odanost kralju bila neupitna, a stručnost i marljivost u upravi učinile su ga cijenjenim državnikom.
No život mu se radikalno promijenio 1162. godine, kada ga je Henrik II. postavio za nadbiskupa Canterburyja, glavnog crkvenog dostojanstvenika Engleske. Toma je tada doživio duhovno obraćenje. Odrekavši se dvorske raskoši, posvetio je život askezi i odlučnoj obrani prava Crkve. Njegova unutarnja snaga, osjećaj dužnosti i vjernost Bogu nadjačali su prijateljstvo i političke veze s kraljem.
Sukob s Henrikom II. ubrzo je postao neizbježan. Kralj je nastojao ograničiti crkvenu neovisnost, posebno kroz tzv. Clarendonske konstitucije, kojima je želio podvrgnuti klerike civilnim sudovima i ograničiti izravnu vezu Engleske Crkve s Rimom. Becket je, stavljajući prednost Božjeg zakona nad kraljevskom voljom, odbio potpisati te konstitucije, pozvao se na Papu Aleksandra III. i otišao u izgnanstvo u Francusku 1164. godine, gdje je proveo šest godina pod zaštitom pape i francuskog kralja. Tijekom tog vremena, vodio je asketski život, molio i jačao svoju vjeru, ali i neumorno branio prava Crkve.
Povratak u Englesku 1170. godine nije donio mir. Odnos s Henrikom II. ostao je napet, a kralj, frustriran Becketovom odlučnošću, izrekao je riječi koje su njegovi vitezovi protumačili kao nalog za ubojstvo. Četiri normanska viteza ušla su 29. prosinca 1170. u kenterberijsku katedralu i ubila nadbiskupa pred oltarom. Toma je, prema svjedočanstvima, hrabro stajao pred napadačima i prilikom smrti izgovorio riječi: „U ruke Tvoje, Gospodine, predajem svoj duh.“
Njegovo mučeništvo odmah je izazvalo divljenje naroda, a papa Aleksandar III. proglasio ga je svetim 1173. godine, samo tri godine nakon smrti. Kralj Henrik II., shvativši moralni autoritet Crkve, morao je izvršiti javnu pokoru na Becketovom grobu 1174. godine, što je označilo trijumf pravednosti i prava Crkve nad samovoljom vladara. Becketovo mučeništvo postalo je simbolom slobode savjesti, moralnog integriteta i hrabrosti pred nepravdom.
Sveti Toma Becket danas je zaštitnik svećenika, posebice onih koji služe pastoralu, te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta. Njegov život i mučeništvo nadahnjuju vjernike da, poput njega, stoje za istinu i pravednost, te da savjesno brane Božju riječ i slobodu Crkve, čak i pred prijetnjama moći i nasiljem.
